Kozarac.ba

Analiza u UN-u: Prava žrtava rata u Bosni i Hercegovini

Posebna radna grupa Komiteta za ljudska prava UN-a, na zasjedanju koje se održava u Njujorku (i trajaće do kraja marta mjeseca), analiziraće novi periodični izvještaj o tome kako se u BiH ostvaruju prava porodica nestalih osoba, bivših logoraša i žrtava seksualnog nasilja.

Uz izvještaj državnih organa, pred članovima Komiteta će se naći tzv. alternativni izvještaj koji su sačinili TRIAL – švicarska organizacija protiv nekažnjivosti, zajedno sa većim brojem nevladinih organizacija, odnosno udruženja koja zastupaju prava žrtava rata.

U alternativnom izvještaju formulisano je gotovo 50 pitanja na koja organizacija TRIAL i partnerska udruženja žele dobiti odgovore od države.

Ona bi mogla biti ukratko formulisana kao zahtjev „da se porodicama nestalih osoba, žrtvama seksualnog nasilja i bivšim logorašima zagarantuje pravo na istinu, pravdu i odštetu“, ističe Lejla Mamut, TRIAL-ova koordinatorica za ljudska prava u Sarajevu.

„Do izvještaja smo došli u konsultaciji sa udruženjima porodica nestalih osoba i drugih udruženja iz BiH, koji su nama ukazali da preporuke koje je 2006. godine izdao Komitet za ljudska prava UN-, a tiču se i žrtava rata, nisu provedene ,ili je mali broj preporuka proveden. U  tom smislu oni su iskazali svoj interes, a mi svoju spremnost da uradimo izvještaj. Što se tiče kršenja prava porodica nestalih, možemo napraviti tri grupacije. Prva, pravo na istinu, tj. pravo porodica nestalih da znaju istinu o tome šta se desilo sa članovima njihovih porodica koji su nestali tokom rata, da saznaju njihovu sudbinu i da im budu vraćeni njihovi posmrtni ostaci. Pored toga, tu je pravo na pravdu, odnosno kažnjavanje počinilaca zločina. I na kraju je pravo da im se dodijeli adekvatna odšteta za patnju i sve ono što su pretrpjeli“, navodi Lejla Mamut.

”‹”‹Edin Ramulić, udruženje „Izvor“ iz Prijedora, naglašava da u saradnji sa TRIAL- om, pored ostalog vide mogućnost saradnje kod podnošenja tužbi Evropskom sudu za ljudska prava.

Prvih šest predmeta u Strazbur je upućeno upravo iz Prijedora, i to za zločin na Korićanskim stijenama. Takođe, udruženje želi:

„Da iskoristimo i mogućnost Evropskog suda za ljudska prava kako bismo riješili i druge probleme direktno vezane za  žrtve i njihove porodice – prije svega statusna pitanja koja još uvijek nisu riješena. Zatim bismo Sudu tužili organe i institucije BiH po osnovu nekažnjivosti, zbog toga što počinioci ratnih zločina još uvijek nisu u odgovarajućem broju procesuirani, odnosno najveći broj njih nije izveden pred lice pravde – i sudeći prema sadašnjim kapacitetima, neće nikada ni biti. Dalje, tužili bismo i po osnovu specifičnih tortura – to su žrtve seksualnih zločina, silovanja, ne samo žene nego i muškarci. Nažalost, Prijedor je mjesto takve torture. To je karakteristično za logor Keraterm u kojem su silovani muškarci, ali i za neke druge. Nažalost, to u dovoljnoj mjeri uvijek još nije kažnjeno, nije procesuirano“, navodi Edin Ramulić.

Sporost u rješavanju problema

U BiH ne postoje pouzdani podaci o broju seksulano zlostavljanih tokom ratnih godina. Prema nekim procjenama, njihov broj se kreće od 20.000 do 50.000.

„To je sasvim drugo istraživanje, koje još nije na vidiku, mada se planira uraditi kroz program koji želi uraditi Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, uz pomoć i podršku Populacijskog fonda UN-a. U sklopu tog programa trebalo bi doći do pouzdanog podatka o broju silovanih i seksualno zlostavljanih tokom rata u BiH“, kaže Lejla Mamut.

”‹”‹Za porodice nestalih je najbitnije da se pronađu njihova tijela, kaže Milan Mandić, Udruženje nestalih sarajevsko-romanijske regije.

„Drugo po važnosti je da ratni zločinci, koji su teške zločine činili po komandnoj i izvršnoj odgovornosti, izađu pred lice pravde i dobiju zasluženu kaznu. Jer ono što su radili su nečovječna djela, klasični ratni zločini. Poslije toga bismo mi zajedno, pripadnici svih naroda u BiH, obilježavali mjesta strahovitih zločina, kojih, nažalost, ima mnogo u BiH“, navodi Milan Mandić.

Sarafina Kolovrat, Udruga obitelji poginulih i nestalih branitelja Bugojno, kaže kako su članovi ovog i drugih udruženja žrtava ratnih stradanja učinili što su mogli, ali da je i dalje očigledna sporost u rješavanju problema koja ih muče.

„Može brže da se radi ako ima političke volje ljudi koji se bave tom problematikom. Posebno tu mislim na Tužiteljstvo i Sud BiH. Na njima je da odrade najvažniji dio posla. Sve ono što se tražilo od udruge i od obitelji smo uradili. Na potezu su državni organi i mi još uvijek čekamo na njihove rezultate“, navodi Sarafina Kolovrat.

Komitet za ljudska prava UN-a, u svojim ključnim opažanjima usvojenim u 2006., Bosni i Hercegovni je već preporučio da poduzme efikasne mjere u odnosu na žrtve teških kršenja ljudskih prava.

S obzirom da nije učinjeno mnogo kako bi se provele prethodne preporuke, Lejla Mamut, koordinatorica za ljudska prava TRIAL-a u Sarajevu, kaže da izvještaja koji su uradili zajedno sa više nevladinih organizacija ima za cilj:

„Želimo da alarmiramo Komitet za ljudska prava i generalno UN, i da izvršimo na neki način pritisak na državu da barem odgovori na pitanja koja smo postavili, ako ne i da promijeni svoju praksu kršenja ljudskih prava.“

 

(RSE)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.