Sve kontam, ima li koristi pisati o nasim problemima, kada umjesto rijesenja, dobijamo samo rasprave i sukobe…
Mozda bi bilo puno bolje da te stvari ostavimo, da vrijeme rijesi, mozda cemo jednom biti zreli kao drustvo da se organizujemo i da kao takvi djelujemo…
Zato, u ovom Jutarnjem tracu zelim samo da istaknem nase zlatne i marljive vatrogasce, koji sa najmanje pompe u carsiji postizu odlicne rezultate i nizu pobjede protiv vatrene stihije…
“Tri poljubca hocu ja…”, jedna je od omiljenih pjesama nasih vatrogasaca a pogotovo kada u jednom danu imaju tri intervencije, kao sto je to juce bio slucaj.
Od tri intervencije koje su juce imali, najteza je bila pozar na bazenu gdje je ujedno pricinjena i najveca materijalna steta.
Nazalost nasi momci su uspjeli da lokalizuju i ugase vatru i sprijece daljnje sirenje i prouzrokovanje stete, ali vec do tada izgorio je cijeli drveni magacin u kojem je bila spremljena oprema sa bazena.
Poslije toga dobili su poziv za intervenciju u Kozarusi da bi pred noc o treci put oblacili odjela i stavljali sljemove na glavu.
I ono sto rijetko puta kazemo, niko od njih ne dobiva platu za to, cak ni topli obrok, a ipak na svaku vatru skacu i gase je sa takvim zarom i voljom sto je danas, nazalost rijetko gdje mozemo vidjeti.
Zaista, mozemo biti ponosni da imamo najbolju dobrovoljnu jedinicu koja pored svih poteskoca i nedostataka uspjesno obavlja sve zadatke koji se pred nju postave…
Juce su to pokazali i dokazali i juce su oni bili heroji nase ulice…
Krenuvsi od naseg komadira pa do dezurnih koji su ostali u kancelariji, Mirse koji je napravio slike na licu mjesta, pa i nas iz Nadzornog odbora, zaduzene za pisanje 🙂
Momci, ja sam ponosan na vas 🙂
Veceras sam stigao u nasu prijestolnicu kako bih ucestvovao na trodnevnom seminaru: „Kako se naša društva sećaju prošlosti – primeri bivše Jugoslavije, Austrije i Nemačke“ koji organizuje Centar za nenasilnu akciju Beograd/Sarajevo u saradnji sa partnerima iz Austrije (Internationaler Versöhnungsbund, österreichischer Zweig (IFOR Austria), a o cemu cu, nadam se vise pisati kad se vratim nazad u carsiju…
Do tada, selam Kozarac i Kozarac.ba 🙂
Citamo se…;)
Add comment