GRAD NESTALIH LJUDI

Podignute glave koračali smo glavnom prijedorskom ulicom. Tamo smo bili zbog onih koji to ne mogu, zbog onih kojima i kosti kriju, kojima su pored svih ljudskih prava oduzeli i pravo na identiet i dostojanstven ukop.

Oko 200 Prijedorčana krenulo je ispred kancelarije Udruženja Prijedorčanki ”Izvor” i prošlo uzduž cijele gradske ulice do trga pred Patrijom. Lijepo vrijeme je glavnu ulicu ispunilo ljudima ali dok je protestna povorka prolazila svi su se sklanjali i nije bilo niti jednog povika ili komentara, kao što se prošle godine moglo čuti kada je bio pazarni dan.

Pred Patrijom su govorili predstavnici organizatora, a ove godine su to bili osam udruženja, okupljenih u Odbor za obilježavanje 20.godišnjice stradanja nevinih ljudi u Prijedoru: Udruženje Prijedorčanki ”Izvor”, Udruženje logoraša ”Prijedor 92”, Udruženje logoraša Kozarac, Udruga za povratak u dolinu rijeke Sane ”Hrvatski dom”, Udruženje žena ”Mostovi prijateljstva”, Udruženje žena ”Srcem do mira”, Udruženje ”Optimisti 2004” i Udurženje građana ”Behar”

Odgovornost za nepronalazak više od hiljadu Prijedorčana ne mogu snositi samo Institut za nestale osobe BiH i tužilaštva, odgovornost je na opštinskim vlastima u Prijedoru i policiji koji za 16 godina nisu pomogli da se nađe niti jedna od preko tri hiljade ubijenih prijedorskih žrtava – istakli su organizatori. Po prvi put je autor ovih redaka na glavnom prijedorskom trgu punim plućima uzvikivao ovdje je bio GENOCID.

Krajnje je vrijeme da se prestanemo stidjeti reći šta se to desilo u Prijedoru, svih ovih godina smo govorili da su ljudi nestali, a njih su odveli, oteli, mučili i ubijali. I povrh svega sada skrivaju njihova tijela. Nije bila poplava da ih je odnijela, nisu odlutali u šumu, nevine ljude su sitematski u zajedničkom zločinačkom poduhvatu mučili i ubijali a ostale kroz logore protjerali što dalje od Prijedora. To nisu uradila neka mračna fiktivna čudovišta nego ljudi koji i danas žive i rade u Prijedoru, ima ih u Opštini, u policiji, u zdravstvu, u školama, na pijačnim štandovima, ima ih na svakom prijedorskom ćošku i danas su nas vrebali kroz izloge kafića.

Međunarodni dan obilježili smo onako kako se nigdje u BiH ne obilježava i svi koji su učestvovali mogu biti ponosni na to, jer tamo nismo išli samo zbog svojih ukinutih prava, nego ponajviše zbog prava žrtava genocida i civilnih žrtava kojima vlasti u Prijedoru i Srpskoj ne daju ni bijednu invalidninu da prežive a srpskim porodicama poginulih vojnika podižu oblakodere i dijele stotine hiljada maraka iz budžeta.

Ovaj protest je bio tek uvertira u ono što ćemo iduće godine organizovati da svim stanovnicima u našem gradu pokažemo da sve ono što se dešavalo prije 20 godina jeste bio GENOCID U PRIJEDORU. On i dalje traje naročito nad onima čije kosti još nisu pronađene.

Ubuduće kada budemo govorili o nestalim ljudima to će se odnositi na izgubljenu ljudskost, prije svega onih koji znaju gdje su kosti žrtava a 16 godina ćute. Prijedor je danas grad nestale ljudskosti. Malo je u njemu pravih ljudi, neki od njih su koračali u povorci na Dan ljudskih prava u nadi da će tako naš grad ponovo postati gradom gdje žive ljudi a ne grad u kojem se šepure ubice stotinu prijedorskih mališana i 262 žene.

Pokazali smo našem gradu kako treba čovjek da se odnosi prema stradanju nevinih sugrađana i vlastitoj prošlosti. A načelnik Marko Pavić će valjda jednom shvatiti da nismo mi ti koji u svijetu stvaramo ružnu sliku o Prijedoru.

Zločinačku reputaciju našem gradu stvorili su oni koji su protjerivali, mučili i ubijali u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, a nastavili su je stvarati oni koji sada skrivaju posmrtne ostatke i diskriminiraju žrtve. Zna Pavić dobro ko su i jedni i drugi. 

(E. Ramulić)