Karadžić: Put u pakao

Na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu, tužioci su izvođenje dokaza o zločinima nad Bošnjacima i Hrvatima u opštini Prijedor počinjenim u proljeće i ljeto 1992. godine, nastavili iskazom tadašnjeg lidera Gradskog odbora Stranke demokratske akcije (SDA) Mirsada Mujadžića.

Zastupnici Optužbe u spis su uveli transkript Mujadžićevog svjedočenja sa suđenja Milomiru Stakiću, predsjedniku srpskog ratnog predsjedništva u Prijedoru, koga je Tribunal pravosnažno osudio na 40 godina zatvora.

Prema sažetku tog iskaza, koji je zastupnica Optužbe pročitala u sudnici, Mujadžić je opisao političke pregovore vođene uoči rata, uključujući i sa Karadžićem, kao i nasilno zauzimanje vlasti u Prijedoru od naoružanih Srba, krajem aprila 1992.

Svjedočio je i o srpskom napadu na selo Hambarine, te kako se skrivao po šumama do jula 1992., kada je pobjegao u Bihać. Nekoliko svjedokovih rođaka završilo je u logoru Omarska, gdje su neki i ubijeni.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je, pored ostalog, za progon i genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u Prijedoru. Između ostalog, on je optužen i za genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te za uzimanje vojnika međunarodnih snaga za taoce, od 1992. do 1995. godine.

Dok ga je kratko ispitivala tužiteljka Ann Sutherland, Mujadžić je potvrdio da je, kao poslanik SDA u Skupštini BiH, čuo kako poslanik SDS-a Radoslav Brđanin kaže da “ima previše Bošnjaka u BiH i da bi njihov broj trebalo smanjiti na dva-tri posto”, te da ih “nešto treba ostaviti da ima ko praviti ćevape”.

U unakrsnom ispitivanju Karadžić je sugerisao da se Brđanin – koga je Tribunal osudio na 32 godine zatvora – “šalio”, upitavši svjedoka zašto ga nije prijavio i zatražio da bude kažnjen.

Mujadžić je uzvratio da je izjava bila javna i da on nije bio nadležan da se bavi Brđaninom.

Karadžić je tvrdio i da je u skupštinskom govoru 15. oktobra 1991. “parafrazirao Muhameda Filipovića” kada je rekao da “muslimani neće moći da se odbrane između Srba i Hrvata” i da će “nestati” ako dođe do rata. Po optuženom, “Filipović je prethodnog dana rekao da će njegov narod nestati ako se nastavi s ovakvom politikom”.

“Ja tu molim i preklinjem da ne idete u neusaglašenu i jednostranu secesiju, jer je to put u pakao”, kazao je Karadžić.

Mujadžić je uzvratio da je Karadžićeva izjava u Skupštini bila “činjenično tačna”: “Vi ste tačno rekli da smo mi tada bili apsolutno neorganizovani i nenaoružani i da su nam šanse za opstanak bile ravne nuli”.

Optuženi je ustvrdio i da je lider SDA Alija Izetbegović prvi predložio podjelu BiH, predočavajući kao dokaz za to izjavu Adila Zulfikarpašića, koji se uoči rata zalagao za “istorijski srpsko-muslimanski sporazum”.

Svjedok je odgovorio da nije znao da je Izetbegović pregovarao o podjeli BiH, primijetivši da raspoloženje većine stanovništva nije bilo u korist takvog rješenja.

Mujadžić je naglasio da su se Izetbegović i SDA, nasuprot tome, zalagali za očuvanje ne samo BiH nego, prije rata, i Jugoslavije, svjesni “da su Bošnjaci najslabiji i da će biti najveći gubitnici” ako dođe do rata.

Na tvrdnju optuženog da je SDA prihvatila i “istorijski sporazum s muslimanima” i “podjelu BiH” i regionalizaciju unutar nezavisne BiH, svjedok je odvratio da nikada nije čuo da je SDS prihvatila nezavisnost BiH.

“Vi ste vodili rat protiv Srba, Hrvata i muslimana Fikreta Abdića”, kazao je Karadžić svjedoku.

“Mi nismo vodili rat ni protiv Srba, ni protiv Hrvata, ni protiv Bošnjaka. Mi smo branili BiH od onih koji su je ugrožavali i od agresije”, odgovorio je Mujadžić.

Karadžić će unakrsno ispitivanje svjedoka Mujadžića nastaviti 1. novembra 2011. godine.