Optuženi Radovan Karadžić u nastavku suđenja u Haagu tvrdio je u petak da su srpske snage krajem aprila 1992. godine preuzele vlast u Prijedoru da bi spriječile napad bošnjačkih “ekstremista” na lokalne Srbe, a svjedok optužbe Mevludin Sejmenović uzvratio je da to nije tačno i da su Bošnjaci poslije srpskog zauzimanja grada bili prinuđeni organizirati se radi odbrane.
Unakrsno ispitujući Sejmenovića, tadašnjeg republičkog poslanika Stranke demokratske akcije (SDA) iz Prijedora, Karadžić je insistirao na tezi da je ta stranka polovinom 1991. godine formirala, a do izbijanja rata razvila Patriotsku ligu u 103 općine u BiH.
Sejmenović je uzvratio da ideja o Patriotskoj ligi “nikada nije zaživjela” i da tog pokreta u Prijedoru “nikada nije bilo”. U općini je postojala jedino legalna Teritorijalna odbrana (TO) koja se u skladu sa zakonom pripremala za odbranu stanovništva od srpskih snaga koje su ga okruživale.
Nasuprot optuženom, svjedok je izjavio da u Prijedoru nikada nisu postojali krizni i ratni štab SDA.
Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je, pored ostalog, za progon i genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u općini Prijedor. Između ostalog, Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu te uzimanje međunarodnih pripadnika za taoce.
Na Karadžićevu tvrdnju da je lider SDA Alija Izetbegović, početkom aprila 1992. godine “naredio opću mobilizaciju”, a zatim i “napad na Srbe”, Sejmenović je odgovorio da “niko nije naredio napad na Srbe, nego odbranu od napada Jugoslavenske narodne armije (JNA)”.
“Teritorijalna odbrana u Kozarcu i općini Prijedor nije imala Srbe za neprijatelje, pogotovo ne srpski narod. Imala je samo strah od pokolja koji su se već dešavali u obližnjim općinama”, kazao je svjedok.
Sejmenovićevom iskazu da su Bošnjaci u logorima Omarska i Trnopolje bili prebijani, zlostavljani i ubijani, Karadžić se suprostavio tvrdnjom da svjedok “nije vidio nijedno ubistvo” o kojima je svjedočio.
“Nisam vidio, ali sam čuo pucnje i vidio čovjeka koji ih je zakopavao…Likvidirani su bili u blizini lokacije Bešlagića mlin, kod mostića, i tu ukopani. Gdje su ih poslije premještali – to ne znam”, rekao je Sejmenović.
Optuženi je na to rekao da su iskazi mnogih svjedoka optužbe isti – “da ste vidjeli, da su izveli nekog i čuli pucnje i da se taj nikada nije vratio”.
“Bio sam prisutan kada su prozivani neki zatočenici, čuo sam pucnje i nikad ih više nisam vidio…Možete imena njihova vidjeti na grobljima…I ja nisam svi svjedoci, nego samo jedan svjedok”, uzvratio je Sejmenović.
Za televizijske snimke mršavih zatočenika iza bodljikave žice u Trnopolju optuženi je sugerisao da su montirani i da su okruženi žicom bili strani novinari, a ne zatvoreni Bošnjaci.
Sejmenović je to odbacio, naglašavajući da su zatočenici bili smještani u prostor okružen žicom dok je on bio u logoru. Optuženi je svjedoka pitao i “kako to da on nije bio likvidiran”, s obzirom na njegovu tvrdnju da su srpske snage većinu ostalih zvaničnika SDA ubile i da je njegova majka čudom preživjela.
“Najveći broj likvidacija bio je u prvih 20 dana, kada je sprovedeno etničko čišćenje. Ja sam im kasno pao u ruke”, naglasio je svjedok.
Nastavak suđenja zakazan je za 31. oktobar, javio je BIRN.
Add comment