Ramazanski ders

Srcem činimo najveličanstvenije ibadete. U srcu je pohranjena iskrena namjera bez koje ibadeti gube primarnu svrhu i bivaju svedeni na prizemni nivo formalnosti. Pripremiti stomak na gladovanje mogu mnogi, ali pripremiti srce na iskreno robovanje iziskuje mnogo više napora.

Primjećuješ li da se predramazanski vazovi i savjeti iz godine u godinu ponavljaju?

Dopire li taj govor do tvoga srca?

Pusti li tvoje oko suzu kad čuje melodične riječi Allahove Knjige?

Osjećaš li želju da se promijeniš i da se zatim shrvaju tromost i neodlučnost?

Tebi je potrebno novo srce, preporođeno i pročišćeno od natruha lijenosti, neodlučnosti i stalnog zavaravanja nadom u dug život.

Srce je poput vladara

Ako želimo preporoditi svoje srce, onda se najprije moramo upoznati sa njegovom suštinom.

El-Izz b. Abdusselam, rahimehullah, rekao je: ”Srce je izvor svih zaduženja (vadžiba), a valjanost tijela ovisi o valjanosti srca, pa je tako bolesno tijelo produkt bolesnog i pokvarenog srca.

Zbog svega ovoga, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Zaista se u tijelu nalazi jedan organ, ako je on ispravan – ispravno je cijelo tijelo, a ako je on pokvaren – pokvareno je cijelo tijelo. Taj organ je srce.’ (Muttefekun alejhi)

To jest, ako srce bude ispravno i pokorno u činjenju dobrih djela i cijelo tijelo će biti pokorno. S druge strane, ako bude pokvareno i uprljano raznim negativnostima, onda i cijelo tijelo biva pokvareno i uprljano grijesima i nevaljalštinama.“ 

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: ”Srce je vladar, dijelovi tijela su vojnici, pa ako je vladar dobar, dobri su i vojnici, a ako je vladar loš, loši su i vojnici.“

Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: ”Vjera počiva na djelima srca, dok vidljiva djela čine ogranke imana.“

Govoreći o značaju djela srca, Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: ”Djela srca čine ciljanu osnovu, dok su djela ostalih dijelova tijela samo sljedbenici srca. Nijjet (namjera) je poput duše, dok je djelo poput tijela, pa ako duša napusti tijelo, onda ono umire. Djelo koje nije popraćeno nijjetom biva ništavno. Spoznaja propisa srca bitnija je od spoznaje propisa ostalih dijelova tijela jer su djela srca osnova, a djela tijela su ogranci te osnove.“

Iskreno i temeljito samopreispitivanje

Površnim i letimičnim samopreispitivanjem nećemo preporoditi svoje srce niti ćemo popraviti naše stanje. Iskrenost prilikom samopreispitivanja ključni je faktor uspješnog samoobračuna.

Uzvišeni Allah kaže: ‘‘O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni.“ (Et-Tevbe, 119)

Savjetujući svoje plemenite ashabe, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Ako budeš iskren sa Allahom, Allah će biti iskren s tobom.“ (Nesai)

Ako si čvrsto odlučio da ćeš biti iskren u samopreispitivanju, onda se okreni i pogledaj iza sebe. ramazansko doba je izvrsna prilika za iskreno samopreispitivanje. Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: ”Tako mi Allaha, vjernik se uvijek preispituje i govori da ‘ovo nije htio, ovo nije trebao pojesti, niti na ovaj ulaz ući, niti tamo izaći… Ovo nisam htio, zašto mi je ovo trebalo? Ovome se neću vratiti’, i riječi slične ovima. Stalnim preispitivanjem samog sebe uočavamo nedostatke i u mogućnosti smo da se popravimo.“

Ibn Kajjim, rahimehullah, o samopreispitivanju veli: ”Najštetnija stvar po čovjeka jeste nemar, nepreispitivanje samog sebe, zanemarivanje stvari, a sve ovo vodi čovjeka u propast. Ovo je stanje propalica koji zanemaruju bitne stvari i oslanjaju se na oprost, a nikad ne preispituju sami sebe, srljajući tako u propast i zaboravljajući na grijehe.“

Prisjeti se godine koja je na izmaku i zapitaj sebe kako je protekla godina od prošlog pa do ovog ramazana. Da li si zadovoljan sobom i onime što si tokom godine napravio?

Da li si vršio samoobračun tokom godine? Dnevno, sedmično, mjesečno? Ili si pak zaboravio i bio nemaran pa nisi niti jednom tokom godine preispitao samog sebe? Uočavaš li nedostatke kod sebe?

El-Sirri el-Sakti je rekao: ”Od znakova postepenog odlaska u propast jeste i neuočavanje sopstvenih nedostataka.“

Čišćenje prije kićenja

Želimo li naša srca ukrasiti i okititi pozitivnim vrijednostima, onda ih najprije moramo očistiti od primjesa licemjerstva, pretvaranja, oholosti, umišljenosti i svega drugog što može onečistiti i zaprljati naše srce.

Ibn Dževzi, rahimehullah, rekao je: ”O ti, očisti srce svoje, jer ljubav obitava samo u čistim srcima. Zar nisi vidio vrtlara da zemlju naprije čisti, a zatim je ore. Svaki kamen koji nađe, on ukloni, kao i sve ono što bi moglo smetati rastinju, pa tek onda posije sjeme i pomno nad njim bdije i čuva ga.“

Vjernik se prema svome srcu ophodi kao vrtlar prema svojoj bašči. U vjerničkom srcu postoji nekoliko bašči u koje svakodnevno ulazi. On ih čisti, obrađuje i u njima zasađuje. Najvažnija bašča u čovjekovom srcu jeste bašča tevhida. Iz nje vjernik otklanja širk, sumnju, pretvaranje i licemjerstvo, a u nju zasađuje tevhid, istinoljubivost i iskrenost.

Ibn Kajjim, rahimehillah, kaže: ”Tevhid je najprefinjenija, najčišća i najbjelja stvar ove vjere tako da se i najmanje nečistoće na njemu primjećuju. Tevhid je poput bijele i čiste odjeće na kojoj je i najmanja trunka nečistoće uočljiva ili kao kristalno čisto staklo na kojem se vidi bilo kakav nedostatak.“

Druga bašča čovjekovog srca jeste bašča ubjeđenja (jekina) iz koje vjernik otklanja sumnju, varljivu nadu i zavist. Nakon što otkloni nedostatke, vjernik u ovu bašču sadi strpljivost, odlučnost i zadovoljstvo Allahovom odredbom.

Bašča znanja jedna je od bitnijih bašči koje srce drže postojanim i živim. Da bi čovjek u ovu bašču zasadio spoznaju, strpljivost i skromnost, najprije iz nje mora odagnati neznanje, ishitrenost, površnost i zadivljenost samim sobom.

Huzejfe b. El-Jeman, radijallahu anhu, rekao je: ”Shodno količini znanja koje posjeduje, čovjek se boji Allaha, a shodno svome neznanju, čovjek biva zadivljen svojim znanjem.“

Kako produhoviti srce

Neophodno je znati da se do produhovljenja srca može doći samo na šerijatski propisan način i ne postoji drugi put koji vodi do preporoda srca osim puta kojim su kročili poslanici, neka je Allahov mir i blagoslov na sve njih.

Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže: ”Produhoviti srce teže je i napornije nego izliječiti tijelo. Ko pokušava produhoviti svoje srce tako što će se posvetiti asketizmu, osamljivanju i borbi na način na koji to nisu činili poslanici, taj je sličan bolesniku koji sam sebe samovoljno liječi, a gdje je njegovo znanje u odnosu na znanje liječnika? Poslanici su liječnici za ljudska srca i ne postoji način kako doći do produhovljenja osim onako kako su to oni činili i prakticirali.“

On također veli: ”Što se tiče čistih i produhovljenih tijela, to su ona tijela koja su pokorna Allahu, odrasla na halalu. Kada se tijela očiste od harama i ljudskih nečistoća koja zabranjuje i vjera i razum, te od svih štetnih dunjalučkih primjesa, srca se produhove i prihvataju sjeme nauke i spoznaje, pa ako se zalijevaju, nakon toga, vodom šerijatske i vjerovjesničke prakse koja ne odstupa od znanja niti se udaljava od izvršavanja vadžiba, onda je neminovno da proklija svako dobro i urodi korisnim plodovima znanja, mudrosti i pouka.“

Srcem osjetiti slast ramazanskog ibadeta nemjerljiv je užitak. Taj užitak može osjetiti svaki vjernik koji iskreno preispita svoje srce, a zatim ga očisti i u njega zasadi sjemenku iskrenosti koja će da urodi plodovima ibadeta utemeljenim na Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, praksi.