Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Onima koji govore: «Gospodar naš je Allah», pa ustraju – dolaze meleki: «Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se džennetu koji vam je obećan!»” (Fussilet 30.)

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhu, da je povod objave citiranog ajeta, direktno vezan za Ebu Bekra Es-Siddika, radijallahu anhu, kojem su mušrici govorili: “Naš Gospodar je Allah, a meleki Njegove kćeri i naši zagovornici kod Njega!” Na to je Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, kazao:«Naš Gospodar je Allah, koji nema druga i Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je Njegov rob i Poslanik, pa u tome ustraje!”

A u 13. ajetu Sure Al-Ahkaf, stoji: Oni koji govore: «Naš Gospodar je Allah!» – i ustraju, neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju!

Prema tome, za one koji su ustrajni na Allahovu, subhanehu ve te'ala, putu nema razloga za strah i žalost, jer su vjernici uvijek na dobitku, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Muslim:

Prenosi Suhejb, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čudno je stanje mu'mina i tako nije nikome, osim mu'minu; ako ga zadesi dobro, bude zahvalan, pa mu je dobro i ako ga zadesi teškoća, strpi se i bude mu dobro.” (Muslim)

Slušajući hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dolazimo do zaključka da su njegove hutbe, kao i odgovori na pitanja koja su postavljali ashabi, bile sažete i do kraja jasne. U prilog tome je i hadis koji bilježi imam Muslim:

Prenosi se od Sufjana Ibn Abdullaha Es-Sekafija, da je rekao: “Allahov Poslaniče, reci mi nešto o islamu, da nakon toga ne moram više nikoga pitati!” Reče: “Reci, vjerujem u Allaha i potom ustraj u tome!” (Muslim)

Kada bi neko nas upitao slično pitanje, mi bi imali potrebu za ciklusom predavanja i opet ne bi sve kazali, a naš Poslanik i učitelj, sallallahu alejhi ve sellem, odgovara u jednoj rečenici.

Imam Tirmizija bilježi predaju:

Prenosi se od Sufjana ibn Abdullaha Es-Sekafija: Rekao sam: “O Allahov Poslaniče, reci mi nešto čega se trebam držati!” Pa je rekao: «Reci, moj Gospodar je Allah, a potom ustraj u tome!» Rekao sam: «Allahov Poslaniče, čega se najviše bojiš za mene?» Pa je dohvatio svoj jezik i rekao: “Ovoga!» (Tirmizija)

Odgovor na drugo pitanje je vrlo interesantan i o njemu bi svi trebali razmisliti, jer mnogo je toga što bespotrebno govorimo, a potom se kajemo, radi krivo izgovorenih riječi, koje se više ne mogu vratiti.

Ebu Bekr Es-Siddik, radijallahu anhu, je tumači dio ovog hadisa na slijedeći način: Prenosi se da je Ebu Bekr Es-Siddik rekao: “Zatim ustraju”, znači: “Nisu Allahu pripisali nikoga za druga!” 

Prenosi se da je Ebu Bekr rekao svojim drugovima: “Šta kažete za ova dva ajeta: «Oni koji govore: «Naš Gospodar je Allah!» i zatim ustraju na pravom putu», i «Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s’ zulumom ne miješaju», pa su rekli: “Koji ustraju, ne griješe, niti svoju vjeru s’ ne kvare grijehom”, pa je Ebu Bekr rekao: “Vi ste to pogrešno razumjeli. «Koji kažu: Naš Gospodar je Allah» i ne obraćaju se drugom gospodaru, i «..i vjerovanje svoje s’ zulumom ne miješaju» sa širkom (pripisivanjem druga Allahu, dželle še'nuhu) «oni će biti sigurni i na pravom putu!»

Rekao je Osman, radijallahu anhu: »Potom iskreno čine doboro u ime Allaha!«

Alija, radijallahu anhu, kaže: »Potom izvršavaju fardove!«

Kada bi Hasan proučio ovaj ajet, rekao bi: »Gopodaru, Ti si naš Gospodar i podari nam ustrajnost!«

Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 82. Ajetu Sure El-En'am:

Biće sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s’ zulumom (mnogoboštvom) ne miješaju; oni će biti na pravom putu.

Pojašnjenje citiranom ajetu nalazimo u predaji koju bilježe imami Buharija i Muslim:

U dva Sahiha stoji predaja od Ibn Mes'uda, da kada je objavljeno: »Biće sigurni samo oni koji vjeruju i koji vjerovanje svoje s’ zulumom (nasiljem – mnogoboštvom) ne miješaju (ili u doslovnom jezičkom značenju: …koji svoje vjerovanje nisu sa zulumom pomiješali« da je to teško palo ashabima Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, pa su kazali: Ko od nas nije učinio zulum  sebi?

Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: »To nije tako kako vi razumijete, već onako kako je Lukman kazao svome sinu: »Moj sine ne čini širk Allahu, jer je širk veliko nasilje (grijeh) (Suretu Lukman, 13) »oni će biti na pravom putu« tj. na dunjaluku. (Buharija i Muslim)

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nam preporučuje da budemo što više u ibadetu, te da u onome što budemo činili, makar to bilo neznatno, budemo uporni, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Buharija:

Prenosi, Aiša, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činite onoliko koliko možete, jer Allahu neće dosaditi (da vas nagrađuje) sve dok vama ne dosadi (da činite dobro)! Najdraža djela (dobra) Allahu su ona koja se stalno čine, makar bila mala.” (Buharija)

Braćo i sestre, budimo od onih koji su ustrajni na Allahovu, subhanehu ve te’ala, putu, od onih koji se nadaju Njegovoj, subahnehu ve te'ala, milosti, jer Njegova milost nadilazi Njegovu srdžbu, nemojmo se kolebati, niti smijemo posustati, a kada nam bude teško, imajmo na umu da su kroz teža stanja prolazili Allahovi poslanici i miljenici, pa su ustrajali na istini, nadajući se samo Njegovoj, subhanehu ve te'ala, pomoći i milosti i natječimo se u dobru!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, učini nas od onih koji samo Tebi na ruku i sedždu padaju, sačuvaj nas iskušenja koja ne možemo podnijeti, učini nas ustrajnim na Tvome putu, učini našu djecu radostima naših očiju i srca, budi nam milostiv na Sudnjem danu i uvedi nas u džennete u društvu: poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!