Drugi svjetski rat ”“ Poraz ili oslobođenje za Nijemce?

Prije tačno 65 godina snage tzv. "Trećeg Reicha" podnijele su bezuslovnu kapitulaciju. Dugi niz godina za Nijemce s jedne i druge strane "željezne zavjese" to je bio dan poraza.

Stav se u međuvremenu promijenio.
 
Pobjeda savezničkih snaga nad nacističkom Njemačkom 8. maja u čitavom svijetu se slavi kao dan pobjede.

U samoj Njemačkoj, barem što se njezinog zapadnog dijela tiče, sve do kraja osamdesetih nerado se ovom datumu pripisivao neki određeni pojam. Jer dok je za jedne toga dana 1945. Njemačka poražena, za druge je taj dan predstavljao čin oslobođenja od mračnog tiranstva i početak nove, demokratske Njemačke.

Povijesna rečenica

Jedan od prvih koji je u Njemačkoj javno progovorio o 8.maja kao o danu oslobođenja je bivši njemački predsjednik Richard von Weizsäcker. Nijemci su  40 godina trebali čekati na takav jedan istup. U, sada već povijesnom, govoru povodom 40. objetnice završetka Drugog svjetskog rata von Weizsäcker je u Bundestagu 1985. isprva zaključio kako 8. maj za Nijemce "nije dan za slavlje". Richard i Ernst von Weizsaecker Bildunterschrift: Richard i Ernst von Weizsaecker

"Njemačka se 8. maja 1945. nalazila u stanju u kojem je jednim okom promatrala u povijesni ponor a drugim okom u neizvjesnu budućnost", rekao je tada von Weizsäcker. No tada je uslijedila rečenica koju su mnogi okarakterizirali kao povijesnu: "8.maj 1945. je bio dan oslobođenja. On nas je sve oslobodio nasilne vladavine nacionalsocijalista i jednog sistema koji je prezirao ljudskost", rekao je von Weizsäcker i time prekinuo šutnju zapadnonjemačkih političara koja je trajala punih četiri desteljeća.

Von Weizsäcker, koji slovi kao jedan od najznačajnijih poslijeratnih njemačkih političara, je i osobno povezan s događajima iz prve polovine 20. stoljeća. Njegovom ocu Ernstu se sudilo nakon rata zbog političke dužnosti državnog tajnika u Hitlerovom ministarstvu vanjskih poslova. Branitelj pred sudom mu je bio nitko drugi nego sin Richard.

Prekid tabuiziranja

"To je bio prekid dugogodišnjeg tabua", smatra Jörg Morré, povijesničar i direktor Njemačko-ruskog muzeja u Berlinu. U ovoj ustanovi, koju su za vrijeme Njemačke demokratske republike osnovale sovjetske vlasti i nazvale "Muzej bezuslovne kapitulacije fašističke diktature u Velikom domovinskom ratu" u međuvremenu se na trezven znanstveni način pristupa ovoj materiji.

Sovjetska zastava na zgradi Reichstaga Bildunterschrift: Sovjetska zastava na zgradi Reichstaga Istočni Nijemci su ovu ustanovu, smještenu u bivši časnički klub Wehrmachta gdje je 8. maja 1945. general zbora Wilhelm Keitel i potpisao dokument o kapitulaciji, jednostavno zvali – "Muzej kapitulacije". Višeznačni naziv koji, kako smatra Jörg Morré, izvrsno dočarava i višeslojnost ovog datuma. "To je u svakom slučaju bio dan oslobođenja. Taj pojam se ustalio i svi koji ga rabe se pritom pozivaju na poznati govor von Weizsäckera. Doduše, povijesno gledano je to za mnoge sudionike rata bio dan poraza jer na to, ako ništa drugo, upućuje i sam čin kapitulacije", smatra Morré.

Na istoku pobjeda na zapadu poraz

Morré ukazuje i na razlike u tumačenju ovog datuma s različitih strana "željezne zavjese". Dok je zapad Njemačke s teškom mukom prihvaćao pojam oslobođenja, na istoku se od samog početka gajio kult pobjede nad fašistima. Fašisti su, naravno, bili "oni drugi". Službeno DDR nije imao problema s fašističkom prošlošću jer uska povezanost sa Sovjetskim Savezom učinila je antifašifam ideologijom koja se podrazumijevala, bez obzira na podvojenu prošlost.

Nakon pada Berlinskog zida "Muzej kapitulacije" zajednički je preuzela jedna njemačko-ruska zaklada. Tako nekadašnji protivnici zajednički upravljaju institucijom koja tematizira zajednički rat. No unatoč mnogim točkama koje nekadašnje protivnike u međuvremenu vežu, 8. maj još uvijek u Rusiji igra mnogo veću ulogu nego u Njemačkoj. "65. godišnjica je u Njemačkoj još uvijek nešto što se percipira u javnosti ali se o ovom datumu baš previše ne razmišlja, on ne igra tako značajnu ulogu", smatra Morré. No, kako zaključuje, u međuvremenu ipak prevladava društveni konsenzus da se radi o oslobođenju, a ne o porazu.

(DW)