Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

Danas je prvi dan zime, govedje naravno, oni stariji znaju o cemu pisem, a oni mladji ce vremenom nauciti…

Nisam odavno tipkao Jutarnji trac, a jedan od razloga jeste sto sam, kao sto sam vec pisao iz Pariza, skoro citav Mart proveo u Francuskoj, radeci prezentaciju o nasoj drzavi, mjestu i organizaciji koju sam tamo prestavljao… Kampanja je bila dosta stresna, po tri-cetiri prezentacije dnevno, u dva ili tri mjesta, svaki dan, tako da sam se, ono pravo, pozelio domovine i toplog kucnog praga…

 

Razmisljao sam da li da vise pisem o samom ovome putu, ali kako je vrijeme odmicalo, pomalo se gubio smisao, a i same promjene koje su se desile u carsiji, ucinile su da odustanem od te namjere  a i  te su  cinjenice Vama, manje-vise, dobro poznate,…, mada se osjeca da su neki dobro zaboravili proljece ‘92, kada smo bezbrizno sadili luk i krompir, nadajuci se berbi, nevidjevsi crni oblak koji se tada bio nadvio nad Kozarackim Kamenom…

Iz Francuske sam u carsiju “pao” bukvalno na glavu, preskocio sam mart a april je vec potjerao sokove iz zemlje, a i dijaspora je vec bila stigla za “proljetne” praznike, tako da mi je trebalo vremena da pohvatam sve konce i udjem u onu nasu standardnu kolotecinu…

Lijepo je putovati, i treba da se putuje, ( “Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su završili oni koji su poslanike u laž ugonili.” (Ali ‘Imran 137.)), taman da covjek vidi sta ima i da bolje to cijeni, a ujedno i kad se vrati primjeti i promjene koje se za vrijeme njegovoga odsustva dese… Osim sto je baka-baka na momenat ispunila carsiju i dala joj zivost, i kesten je, masAllah, prolistao, sto za nas garibe prestavlja dobar znak, i nadu za bolje dane, bezobzira sto neke promjene koje insan nije ocekivao, u trenu budu jako razocaravajuce, ali ne bih sad o tome, jer sam odrastao na ovim trotoarima i znam kako dise ova carsija… neke stvari, nazalost, nikad se nece iskorijeniti…

Kako sam, zbog odustva, malo izasao iz standardne kolotecine, zbivanja u ovom nasem najvecem malom gradu na svijetu, dugo sam razmisljao odakle da krenem sa pisanjem u ovom novom Bosanskom proljecu, koje je tako lijepo opjevao nas Eso Balic, pa mi je tako njegov zadnji spot koji je sniman u Kozarcu dao povoda za pisanje ovog Jutarnjeg traca…

Svi smo ponosni na nasu staru Kulu, opjevana je u dosta pjesama, nalazi se i na prvoj postanskoj markici Kozarca, a i simbol je loga kozarac.ba…

Ona je ujedno najstariji objekat u Kozarcu, nase nacionalno blago, stavljena i na listu nacionalnih spomenika koja medjutim danas prestavlja sustu suprotnost Kozarca.

Naime, dok se Kozarac, polako dize iz pepela, obnavlja, gradi jos veci i jaci, Kula nazalost sve vise i vise propada, i nema niko ko bi mogao nadleznim institucijama ukazati na ovaj problem, zabavili smo se samo sa sobom, tako da ne vidimo sta se desava oko nas, bas ko i 92. sto sam malo spomenuo na pocetku teksta…

Gledano iz vana, Kula izgleda cvrsto, kao da ce tu stajati i narednih 700 godina, medjutim ako udjemo u nju i pogledamo okolo u momentu se ucini da vec pada i vjerujte da je pravo cudo kako se vec nije srucila i nestala…

Ni sam nisam mogao vjerovati da se nalazi u takvom stanju a zaprepastilo me je i smece koje se nalazi u njoj, u srcu nase carsije…

 

 

 

Zalosno da ne moze zalosnije biti, da ne kazem i stravicno…

Ne bih da ovim pisanjem da trazimo krivca i da upiremo prstom jedni u druge, vec zelim da apeliram na sve nas, od Mjesne zajednice, Islamske zajednice, do Libera Ville, sve nadlezne i ne nadlezne, i vlast i narod, da sto prije krenemo sa restauracijom i uredjenjem nase Kule, jer je situacija, vjerujte, vise nego alarmantna…

Voda koja se slijeva sa vrha kule, iznutra je vec dobro nagrizla zidove, a prednji zid se napucio i pravo je cudo da se Kula vec nije srusila, drvene grede koje su je cuvale su istruhnule i nestale i jednostavno Kula je kao klimavi babin zub…

Istina o ovome treba da se brine i sama drzava ali ako budemo cekali na drzavu plasim se da cemo zakasniti u spasavanju ovog naseg simbola Kozarca, a s druge strane ne znam ni da bilo ko vrsi pritisak i na samu drzavu da pridje ovome problemu i da iznadje sredstva za renoviranje Kule…

Vjerujem da ni sredstva ne bi bila toliko sporna, koliko same dozvole za renoviranje i spasavanje Kule, zbog toga sam se i nakanio pisati ovaj tekst, ne bi li se probudili, zajedno sa ovim proljecem i zajednicki rijesili ovaj problem koji je vise nego prioritetan… Za mene licno, vazniji i od SO Krkici i od nastupajucih izbora…

 

Ne pokrenemo li se, ubrzo cemo pisati, kako se “cudom” srusila, stara Kula u Kozarcu…

Iskreno se nadam da do toga nece doci, da cemo smoci snage, volje i pameti da sacuvamo ovo nase blago i da ce Kula ostati da svjedoci i dalje za buduce generacije…

Selam Kozarac.ba… Novo proljece, novo budjenje, ko ne pamti, iznova prozivljava…

 

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.