Zašto Spomen obilježje Krkići?

Kozarac se prvi put spominje u pisanim dokumentima 1334. godine pod imenom Kozara (Cazara, Kotzura). Već 1360. godine postaje slobodni kraljevski grad – LIBERA VILLA.

Cijelim pomenutim razdobljem Kozarac je bio središte sanske župe. Tokom 14. i 15. stoljeća smijenjivalo se bosansko i ugarsko (mađarsko) gospodarstvo nad Kozarcom. Tako ostaje sve do 1518. godine, kada Kozarac ulazi u sastav moćne osmanske imperije. Svoj najveći procvat Kozarac je doživio za vrijeme turske (osmanske) vlasti, koja je sa manjim prekidima trajala oko 360 godina (1518-1678).

 U razdoblju od 1667. do 1835. godine Kozarac je administrativno-upravno i sudsko središte istoimene Kapetanije. Vrijeme višestoljetne osmanske vladevine završava 06. septembra 1878. godine kada su austro-ugarske trupe zaposjele Kozarac i susjedni Prijedor. Tokom vladavine austro-ugarske monarhije, Kozarac je polako počeo da gubi značaj koji je imao u predhodnom vremenu.

U svojoj dugoj i bogatoj historiji Kozarac je razoren i spaljen dva puta. 7. aprila 1851. Kozarac ja zapaljen po naređenju Omer-Paše Latasa.

Na početu agresije na tek proglašenu i u međuvremenu priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu, Kozarac je opkoljen, a 24. maja 1992. godine i napadnut od strane tadašnje Jugoslovenske Narodne Armije i snaga lokalnih Bosanskih Srba.

Nakon progona stanovništva, tokom ljeta 1992. godine grad i okolna mjesta su opljačkani.

U Kozarcu i okolini je srušeno svih 14 džamija, katolička crkva, dom vatrogasnog društva – Kozarac, koje je te 1992. godine trebalo sa obilježi stogodišnjicu postojanja, te dom zdravlja, Pošta, te drugi javni i privatni objekti.

Stanovnici Kozarca i okolnih mjesta koji su preživjeli napad i ratne zločine koji su slijedili su nasilno protjerani.

Civilno stanovništvo je deportovano u tri koncetraciona logora gdje su zatvoreni i držani u veoma teškim životnim uvjetima, te zvjerski mučeni i ubijani.

Logori Omarska, Keraterm i Trnopolje – do tad nepoznata mjesta na sjeveru Bosne, su te 1992, upoređivani sa nacističkim logorima iz II svjetskog rata.

Preko hiljadu stanovnika Kozarca još se vode kao nestali, a više od šest stotina ih je, do jeseni 2009. godine pronađeno u nekoj od 63 masovne i pojedinačne grobnice opštine Prijedor i šire, i dostojno sahranjeno na šehidskom mezarju u Kamičanima.

Danas, oni koji se vračaju u Kozarac žele da učine sve kako bi vratili stari sjaj i još vecu ljepotu Kozarcu, ali isto tako da sačuvaju sjećanje na svoje nevine, zvjerski  ubijane sugrađane.

Kozarac jučer je bio simbol zločina nad nedužnim i genocida nad nezaštičenim.

Kozarac danas je simbol bošnjačke i bosanskohercegovačke nade, dokaz ljubavi građana prema svom rodnom mjestu, simbol neuništivosti ideje Bosne i bosankog duha, i gdje se prijateljstva i razlike među ljudima njeguju i poštuju, uz samo jedan uslov, pobjedu istine i pravde o zločinu.

Zbog svega navedenog, podržite projekat izgradnje ovoga Spomen Obilježja!

Dragi Kozarčani, dragi prijatelji, ako želite pomoći izgradnju SPOMEN OBILJEŽJA za sve poginule Kozarčane od 1992-1995 god. možete svoje donacije uplatiti  na sljedeće bankovne žiro-račune:

Uplate u Bosni I Hercegovini:
Nova Banjalučka Banka, Kozarac BiH

Sada Hodzic
BAM – 5512051125070044

Uplate iz inostranstva:
Nova Banjalučka Banka, Kozarac BiH

Sada Hodzic
SWIFT: BLBABA22
EUR – IBAN: BA39 5514 9028 0288 7971