Kozarac.ba

Tko želi biti milijunaš?

Napeto je ovih dana kao u kvizu "Tko želi biti milijunaš", natjecatelj Milorad Dodik došao je do posljednje prepreke, publika je bez daha, nervoza u zraku može se rezati nožem.

Pitanje za milijun konvertibilnih maraka, majka svih pitanja, nije međutim:"Jeste li za to da RS, kao suverena i samostalna država, koja garantuje kulturnu autonomiju i sva građanska prava Bošnjacima, Hrvatima i pripadnicima drugih nacionalnosti u RS, može stupiti u savez suverenih država s drugim državama?" Ne, umjesto toga, pitanje za milijun maraka glasi: "Kako će glasiti referendumsko pitanje?"

Već mjesecima lomi svoje mozgove oko tog milijunskog i milenijskog pitanja cijeli Dodikov trust mozgova. Svi su tu, na okupu, popile su se već cisterne kafe, kisele vode i domaće šljivovice, a rješenje se ne nazire.

"Imam ja ideju za referendumsko pitanje", podigne odjednom sa stola svoju tešku glavu episkop zahumsko-hercegovački vladika Grigorije. "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala?"

– Ne može, mora da bude na "da" ili "ne".

– E jebiga.

Društvo opet utonulo u muk. Čuje se samo nervozno lupkanje nečije kemijske olovke o stol.

– A baš mora sa "da" ili "ne"?

– Mora.

– Može li onda "Da li laže ko to kaže, Srbija je mala?"

– Ne može.

Episkop zahumsko-hercegovački vratio umornu glavu na stol, a dvoranom opet zavladala tišina. Samo ona kemijska olovka ritmički udara o stol i Dodikov mozak.

– Ne razumijem, što ne može jednostavno: Jeste li za to da se Republika Srpska odcijepi od Bosne i Hercegovine? – pita najzad predsjednik Skupštine Igor Radojičić.

– Ne može, to je previše lako – šeretski se smije ministar uprave Zoran Lipovac.

– Zoki, ne zajebavaj – odsječno će Dodik. – Nije vrijeme za zajebanciju.

– Ne, stvarno – upadne predsjednik Srpske Rajko Kuzmanović. – Što ne bi moglo "Jeste li ili niste za nezavisnu Srpsku"? Prosto, da ili ne?

– Jebiga, ne može, pitao sam pravnike – odgovori umornim glasom Dodik. – Kao, nije u duhu Dejtona.

– Jebo ih duh Dejtona – procijedi direktor televizije Dragan Davidović.

– Ja.

– Ne znam koje ste pravnike pitali, ali strogo pravno gledajući – upadne dekan banjalučkog Pravnog fakulteta Vitomir Popović – referendumsko pitanje "Slažete li se s odcjepljenjem Republike Srpske?" nije nužno u suprotnosti s Dejtonskim sporazumom i cjelovitom BiH.

– Kako nije, jebo ga ti?! – iznenadi se šef. – To čak ni ja ne mogu da kažem.

– Lijepo. Na listiću bi za zaokruživanje bile ponuđene opcije "Slažem se" i "Ne slažem se". Čisto tehnički, Dejtonski sporazum je pokriven odgovorom "Ne slažem se".

– Dobro kaže profesor – razgalila se potpredsjednica Vlade Jasna Brkić. – Svaka mu ka’ u Njegoša.

– Čekaj, čekaj – prekine ih Dodik. – Ne bi valjda bio ponuđen i odgovor "Ne slažem se"?!?

– Jebiga, šefe, mora.

– Nisu meni tako objasnili koncept referenduma – popizdio je Dodik. – Po vama, znači, referendum teoretski može biti i neizglasan?

– Pa… – bojažljivo će profesor Popović – teoretski, može.

Konferencijska dvorana opet je utonula u gustu, ljepljivu tišinu. Svi su gledali u predsjednika Vlade, a ovaj je strijeljao očima i nešto nerazumljivo siktao sebi u bradu.

– A odgovor… baš mora da bude "Slažem se" ili "Ne slažem se"? – iznenada opet podigne svoju tešku glavu vladika Grigorije.

– Aha.

– Može onda "Ko se slaže, ko ne slaže, Srbija je mala?"

– Ne može!

– Mora da bude Republika Srpska u pitanju, a ne Srbija – pojasni profesor Popović.

– Shvatam. Znači, moglo bi…

– Ne bi moglo!

Pala episkopska glava natrag na stol i težak muk opet ispunio konferencijsku dvoranu u zgradi Vlade. Ministar poljoprivrede i šumarstva Radivoje Bratić zapiljio se u onog dvoglavog orla na zidu, sve se čini ministru da ptičurina vrti glavom, pa vrti i on za njom, ne bi li joj uhvatio pogled.

– Stani malo – trgne se iznenada Milorad Dodik. – Rekao si treba da bude Republika Srpska u pitanju?

– Naravno.

– E pa ne može – pobjesni premijer. – Ne može Republiku Srpsku niko da dovede u pitanje! Srpska nije u pitanju!!!

– Ali…

– Ne dolazi u obzir!

U dvorani opet muk. Kao u grobu. Zapravo, kao u masovnoj grobnici. Tek s vremena na vrijeme iznenada podigne glavu vladika Grigorije.

– Ne može! – odgovore tada ostale glave uglas, a episkop zahumsko-hercegovački opet potone u duboku kontemplaciju.

Trajalo to tako satima, domišljale umne glave kako da sastave referendumsko pitanje za nezavisnost Republike Srpske a da Republika Srpska ne bude u pitanju, sve dok se naposljetku nije javila visoka premijerova savjetnica Biljana Plavšić.

– Sjetila sam se: treba u pitanju da bude Dejtonski sporazum.

– Da dovedemo u pitanje Dejton?

– Da, ali tako da ispadne da je nama Dejton neupitan. Pazi ovo: "Podržavate li Dejtonski sporazum?". Ha? Jednostavno.

– Ne shvatam – zbunio se Dodik. – Kakve sad to veze ima?

– Svakakve. To je trik pitanje.

– To je šta?

– Trik pitanje – razvezala se Biljana. – Ako narod podrži Dejtonski sporazum, to znači da podržava državnopravni okvir nezavisne Republike Srpske. Ako ne podrži, to znači da ne podržava cjelovitu BiH, i da je za nezavisnost Republike Srpske. Mi pobjeđujemo u svakom slučaju.

– Jebote, stvarno – ote se zadivljeno Rajku Kuzmanoviću.

– Ukratko, Dejton nije pod pitanjem, ali jeste. Dok nezavisnost Srpske ne dolazi u pitanje, ali dolazi u obzir.

– Sjajno, bravo! – ustane Dodik od stola, pa bijesnim pogledom zaokruži stol. – Vidite kako se razmišlja? Zašto ja vas plaćam?!?

– Jebiga, nisam znao da može pitanje o mirovnom sporazumu – branio se direktor televizije Dragan Davidović.

– Šta, može mirovni sporazum? – trgnuo se iz meditacije episkop zahumsko-hercegovački.

– Može?!? Mora!

– Odlično. Može li onda pitanje "Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala"?

– Ne može, rekli smo ti – podivljao je Dodik. – I gdje je tu uopšte mirovni sporazum?!

– U ponuđenim odgovorima – odgovorio je vladika Grigorije. – "Nije mala", "Nije mala" i "Triput potpisala".

(Nezavisne)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.