Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

 

Neki dan mi dodje sms od jednog dobrog ahbaba i pise mi:”Gdje si? Nema te na Ba:”, i dalje me kritikuje da sam se ulijenio i da nista ne radim…:)

Uistinu, nisam odavno pisao Jutarnji trac, ali skoro svaki dan provedem dio vremena na kozarac.ba i objavim po koju vijest, bilo da se radi o nekim agencijskim bilo o tekstovima drugih autora, tako da mi je prikladnije reci da ne pisem, ali da radim 🙂

Priznajem, ulijenio sam se sto se tice pisanja, ali ponekada to nije samo lijenost vec osjecaj dezorjentisanosti, kada insan ne zna ni sta bi rekao, ne zbog toga sto nema sta reci vec vise od straha od reakcije publike…

 

Zadnji Jutarnji trac morali smo gasiti komentare, kao i komentare na vijest o polaganju kamena temeljca u Krkicima, o cemu nazalost nisam stigao opsirnije da pisem posto sam odmah sutradan isao u Beograd na Samit o kojem smo Vam nesto i prenosili.

Komentari, ili bolje receno vrijedjanja, koja sam iz Beograda citao, dosta su me pogodili te sam dugo razmisljao da li uopste i treba nesto pisati iz carsije i koja je svrha tome, ako cemo u svakom jajetu naci dlaku i uvijek biti spremni da napadnemo “one druge”, a ti drugi smo opet mi, koji se svakodnevno susrecemo na ovome virtualu.

Zao mi je i sto su vrijedjani i nasi dugogodisnji clanovi i to od pojedinaca koji ovaj virtual koriste samo kad im treba u svrhu propagiranja svojih aktivnosti, bez imalo obzira kakve posljedice mogu izazvati svakojaka tuzakanja i vrijedjanja…

Ja se iskreno izvinjavam u svoje i u ime nas koji radimo na stranici i mi ponekada jedino sto mozemo jeste ugasiti komentare ili ne pisati nikako…

Bilo kako bilo, moramo se uciti i na uspone i na padove i nadati se da cemo uciti na greskama i da cemo u buduce imati vise sabura jedni prema drugima i respekta, a mozda je bolje da za traceve uzimamo samo one lakse vijesti, kao sto je ova o uspjesima nasih lovaca koji su u zadnja dva vikenda lova ubili nekoliko veprova, a koji su se po obicaju, morali provozati po carsiji i pohvaliti drugim lovcima…

Sredinom ovoga mjeseca, zajedno sa nasim Edinom R. Malidivom, isli smo u Sarajevo, odnosno Sud BiH kako bi pratili nastavak sudjenja Zoranu Babiću i ostalima (Milorad Radaković, Milorad Škrbić, Ljubiša Četić, Dušan Janković i Željko Stojnić) bivšim pripadnicima interventnog voda policije Prijedor, koji su 21. avgusta 1992. godine obezbjeđivali sprovođenje konvoja autobusa i kamiona u kojima je bilo više od 1.200 civila Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora a koji se terete da su učestvovali u razdvajanju više od 200 muškaraca, koji su odvedeni na Korićanske stijene i strijeljani.

Pratili smo sudjenje dva dana, i jedino sto mogu reci, onako kao laik, obicni insan, da je zalosna i jadna ovodunajlucka pravda i dobro je njemacki filozof Kant zakljucio da nema istinske pravde na Zemlji…

U Sarajevu smo bili smjesteni u hotelu Brace Mujic. “Neka svoga i u gori hajduka”, kaze narodna, i sigurno ima istine u tome, a kako tek covjek moze biti ponosan kada sretne svoga negdje u tudjini i kada vidi da je uspjesan…

Braca Mujic su vec odavno poceli poslovati u nasem glavnom gradu, i vjerovatno dosta Vas zna da ovi nasi Kozarcani imaju hotel sa tri zvijezdice i benzinsku pumpu na samom ulazu u Sarajevo, a ovih dana Mujici otvaraju i drugi business center hotel sa zvjezdicom vise…

 

 

Iz Sarajeva smo otisli, taman na vrijeme, prije nego sto je snijeg zatrpao cijelu Bosnu i naravno prouzrokovao pravi kolaps u saobracaju, jer nas je kao i svake godine u decembru, iznenadio svojim padanjem…:)

Preko 40 cm snijega je palo i vec smo bili pomislili da ce nas ove zime dobro okovati bjeli pokrivac a kako je sve to izgledalo po carsiji mozete vidjeti i na nasem Facebook albumu  gdje je Aaly postavio nekih 100-tinjak slika 🙂

Prije desetak dana, prisustvovao sam i prvoj generalnoj probi naseg KUD-a, koju su imali uoci svoga prvog javnog nastupa…

Iako nema ni dva mjeseca, kako su pocele aktivnosti u ovome nasem kulturno-umjetnickom drustvu, evo nas Jolda ih je uz veliki trud i upornost, uspio za kratko vrijeme pripremiti i za prvi nastup, koji su imali u sklopu programa obiljezavanja pocetka nove hidzretske 1431. godine a koji je organizovao nas Medzlis IZ Kozarac, i koji se odrzao u sali Osnovne skole Kozarac.

 

 

 

Snijeg se prekonoci otopio i neobicno je toplo za ovo doba godine… A kako je kraj godine i u nasoj carsiji se osjeti promjena, jer je dosta nasih sugradjana iskoristilo ove novogodisnje blagdane i slobodne dane te dosli u Kozarac da tu u krugu porodice i prijatelja docekaju novu 2010. godinu…

Kako to obicno biva, dovoljno je malo povoda da se ekipa iskupi i ostane do kasno u noc…

 

Na kraju, ovoga Jutarnjeg traca, zelim da kazem par rijeci o zaista lijepom i humanom gestu Besic Eniza, koji je zajedno sa sinovima, Seadom, Nedzadom i Emsudom, poklonio nasem bolesnom Edinu Mandzukicu traktor Zetor 6945, kako bi  kasnije lakse mogao raditi i privredjivati za svoju porodicu…

Inace Edin se bolje osjeca, mada i dalje mora nastaviti sa kemo-terapijama i ja se zaista iskreno nadam da ce ovaj vrijedni covjek uspjeti pobjediti ovu opaku bolest i da ce moci nastaviti dalje normalno zivjeti i raditi…

 

 

Toliko za ovaj put, nadam se da cu do kraja godine uspjeti otipkati jos jedan Jutarnji, ako nista, onda barem da Vam svima zazelim sve najbolje u novoj 2010. godini al otom-potom ima jos par dana do najludje noci…

 

 

 

 

 

 

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.