Muhammed, s.a.v.s., je taj koji nas je podstakao da podignemo naše oči iz prašine po kojoj hodamo ka ukrašenom, zvjezdanom nebu iznad nas.
On je taj koji nas je izveo iz dubine tame u veličanstvo svjetla Uzvišenog.
Poslanik je taj koji nas je poveo da razbijemo naše kamene kipove i drvena božanstva. Muhammed nas je uzvisio iz prljavštine i idolotarije u uživanje spokoja Božije uzvišenosti (transcendentnosti).
U noći Kadr, u ramazanu, Kur’an je spušten Muhammedu, te je svoje prve ajete dobio u pećini Hira (po predaji Ibn Abbasa).
Nakon toga, Poslanik nas je naučio kako da slavimo ramazan kroz dane posta i noćne namaze; da bismo bili zahvalni na svakom danu ramazana koji strpljivo podnesemo, te zahvalni na svakoj noći kroz naše namaze.
Nije ništa manje nego čudo to kako je Poslanik, s.a.v.s,. promijenio i popravio stanje neobuzdanih arapskih plemena, te pretvorio ih u skromne, disciplinovane i bogobojazne askete, koji su provodili svoje vrijeme u namazu u džamijama, pet puta dnevno tražeći uputu od Uzvišenog Allaha.
I zamislite: isti oni ljudi koji su nekoć uživali u “vinu i ženama” sada su provodili čitav mjesec Ramazana u postu i namazu.
U srca svojih sljedbenika, Poslanik je usadio ljubav i bogobojaznost prema Allahu, dž.š., kao i ljubav prema čovječanstvu. Njegov primjer je bio inspirirajući i neodoljiv; svaki od njegovih pristalica je bio nestrpljiv da postane njegov najbliži sljedbenik. Njima je on bio najiskreniji i najsrdačniji od svih vođa. Njegov život im je bio otvoren kao knjiga; mogli su izbliza gledati kako je on sprovodio u djelo ono što je govorio.
Poslanik, s.a.v.s., nam je pokazao kako je ovaj svijet manje važan nego budući, vječni, te kako je tijelo manje važno nego duša. U postu je Poslanik pokazao svojim ashabima korak po korak kako da prevaziđu fizičke zahtjeve tako da duhovnost preuzme vlast.
Ostavljanje hrane, pića i spolnog općenja je bio samo uvod u nešto veće: pobjeda nad pohlepom i požudom, te pomamom i razvratom; oslobađanje čovjekovog uma od nagona strasti i navale ljutnje. Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Nije jak onaj koji pobjeđuje ljude svojom snagom, već je jak onaj koji kontroliše sebe u ljutnji.” (prenosi Ebu Hurejre, r.a.)
O efektu posta na ponašanje jedne osobe, Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Post je štit, pa kada neko od vas bude postio neka se tada čuva bestidnosti i galame. Ako ga neko opsuje ili napadne, neka rekne: ‘Ja sam čovjek koji posti.'”(prenosi Buhari)
Smisao posta, prema Poslanikovim riječima, nije samo želja osobe da se odrekne prepuštanja uživanjima, već i da osjeti i doživi potrebe svoga brata kao svoje. Niko nije više srčan i darežljiv od Allahovog Poslanika, s.a.v.s.; a njegova darežljivost je doživljavala svoj vrhunac u ramazanu (prenosi Buhari).
Poslanik, s.a.v.s., je istaknuo važnost lijepog ophođenja s ljudima kada je rekao: “Olakšavajte, a ne otežavajte! Obradujte, a ne rastjerujte! Budite poslušni jedan drugom i nemojte se međusobno razilaziti!” (prenosi Buhari)
Također je rekao: ”Među najvrijednija djela spada i to da razveseliš svoga brata vjernika, ili da vratiš njegov dug, ili da ga nahraniš!” (prenosi Taberani)
Srce onog ko iskreno posti je otvoreno za razmišljanje o veličanstvenosti nebrojenih Allahovih dobara. To je razlog zašto je Allahov Poslanik, s.a.v.s., savjetovao svoje ashabe da izbjegavaju pohlepu: ”Hrana za jednoga dovoljna je za dvojicu, hrana za dvojicu dovoljna je za trojicu, a hrana za trojicu dovoljna je za četvoricu.” (prenosi Buhari)
Allah je Svemilosni i On nam je pokazao Svoju milost time što je Svojim stvorenjima poslao Svog posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., kao dokaz milosti.
Poslanik, s.a.v.s., je rekao: ”Budite milostivi, pa ćete dobiti milost, milostivima će se smilovati Milostivi (Er-Rahman)! Smilujte se onima na Zemlji, smilovat će vam se Onaj sa nebesa!“ (prenosi Tirmizi)
“Nije vjernik onaj koji zanoći sit, znajući da je njegov komšija gladan.” (prenosi Bejheki)
Nije začuđujuće da su ga ashabi toliko voljeli, jer je bio najbolji od ljudi, obasipajući svojom milošću ne samo ljude, već i stvorenja drugih svjetova. Nijedan vođa nije bio tako brižljiv i obziran za svoje sljedbenike kao Muhammed, s.a.v.s., koji nikada nije dopustio ni jednom muslimanu da ponese više nego što može izdržati, baš kako ga je naučio Uzvišeni Allah.
Jer, bio je vrlo obazriv na snagu, odnosno nemoć ljudi; ovo je jasno iz njegovih uputa ashabima u vidu posta: naučio je muslimane da oduže sa sehurom do pred početak vremena za sabah namaz, te da požure s iftarom poslije poziva na akšamski namaz, tako da nema bespotrebnog napora za postača produživanjem vremena posta.
Tokom putovanja u ramazanu, Poslanik, s.a.v.s., je ili postio ili prekidao svoj post; dozvolio je svojim ashabima da izaberu jedno od to dvoje, prema njihovim mogućnostima.
Važno je primijetiti da Poslanik nije odredio neku određenu, minimalnu udaljenost pri putovanju kada bi čovjek mogao prekinuti svoj post. Njegovi ashabi su nekada prekidali svoj post odmah nakon izlaska iz svojih kuća, jer je ovo bio primjer koji je Poslanik, s.a.v.s., sam postavio.
Slično je i s vremenima vrućina ili žeđi kada im je bilo dozvoljeno da se hlade vodom sipajući je na svoje glave, kao što je i Poslanik, s.a.v.s., radio.
Njegov primjer porodičnog života i druženja sa svojim ženama nije bio različit u ramazanu; zabranio je samo ona djela koja bi sigurno mogla pokvariti post.
Što se tiče teravije namaza, zabilježeno je da je Poslanik, s.a.v.s., započeo s praksom klanjanja teravije namaza u džematu, te da je ubrzo nakon toga prekinuo, bojeći se da bi muslimani taj namaz uzeli za obavezan da ga je on nastavio klanjati u džematu. Iako je pokazao, kroz svoj primjer, da je teravih namaz vrijedniji u džematu, dozvolio je slobodu u izboru iz svoje samilosti.
Najuzvišenija tačka ramazana za muslimane je traženje noći Kadra tokom zadnjih deset noći. Jedan način ibadeta koji je Poslanik, s.a.v.s., isticao u ramazanu je itikaf, a to je duhovno povlačenje u kojem se musliman povlači u džamiju da bi koristio svoje vrijeme samo na ibadet i sjećanje na Uzvišenog Allaha.
U današnjim, modernim vremenima kada ljudi čeznu za udovoljanjem u prolaznim užicima, čovjek se mora okrenuti ka osamljivanju u ‘kući namaza’ s vremena na vrijeme; a to je važno za čovjekov duhovni oporavak i povratak svom Stvoritelju.
Tako nas je Poslanik, s.a.v.s., naučio kako da iskoristimo ramazan kao mjesec za discipliniranje naših upornih strasti, za odbijanje naših želja za isticanjem, te za treniranje strpljivosti za vrijeme poteškoća.
Poslanik nam je istakao da je posebno tokom ramazana naša obaveza da pomognemo i uzdignemo one koji nisu u blagodatima u kojima mi živimo.
Iznad svega, ramazan je mjesec razmišljanja o milosti i darežljivosti Uzvišenog Allaha, o vraćanju Njemu i pokajanja Njemu, te iskrenog traženja oprosta.
Add comment