Kozarac.ba

Higgsov ocean

 

nido2 piše:

“DO ME NIKO!” – tako su Dalmoši iz ” Malog mista, legendarnog Miljenka Smoje istakli natpis na konobi svojega dijasporca Domenika, želeći mu se osvetiti za mizernu donaciju, koju je ovaj dao za njihovog ” ‘Ajduka”.

Kad me moj prijatelj Edo zamolio da i ja, za naš novorođeni mjesečnik “Prijedorsko ogledalo”, napišem par riječi, ” ono, neobavezno, tek da popunimo prostor…”, prvo sam se, kako i pristoji, u takvim prigodama, pokušao ograditi svim mogućim alibijima, tipa: ” …ma, kratko je vrijeme!”, ” …o čemu pisati na +40!?”, “…a, bi li to moglo za drugi broj?!” i bla, bla bla, pa smo se tako i rastali.

Ali, Edo vam ( za one koji ga ne poznaju) uvijek ostavi istu nelagodu i grižnju savjesti, jer baš izgleda kao insan koji sve mora sam, a nigdje nikoga, da mu dade barem malo vjetra u jedra. Već naslućujete da sam morao popustiti i pokušati nešto iskemijati.

Ovo mi je prvi put, poslije rata, da sam od mog robovlasnika dobio dvije hefte slobode u julu i morao sam naletiti baš na Edu i njegove novine, no znam da ću se gadno ponavljati, ako se budem pozivao na Murphyijev zakon i njegovu bosansku inačicu: ” Da je puna vrića….!”, pa ću to skrušeno preskočiti.

E, sad je trebalo odlučiti o čemu pisati. Nekako mi se činilo da bih se bolje snašao s nekom već zadanom temom, no, dakako, nisam imao vremana za naricanje, pa sam se  odlućio  za jedino što mi se našlo na dispoziciji, a to je, dakako, sudar dvaju svjetova: dijaspore i starog kraja.

Tješio sam se činjenicom da Edo neće smjeti preveć prigovarati i piljiti u zube poklonjenom konju, pa ću moći napisati, sve što mi padne na usijani mozak. Na ovim vrućinama će ionako sve brzo ispariti.

Prvo što mi je palo na pamet, bio je, dakako, Higgsov ocean. Podrazumijeva se da svi već znate o čemu se tu radi, no za one, koji nekim čudom ipak ne znaju, evo malko nužnih natuknica:

Zatvorite oči i zamislite primordijalnu juhu, kroz koju stanovite subatomske čestice prolaze k'o kroz putar, a druge zapinju “sve u 16”!?” Ako baš nikako ne možete prihvatiti postojanje medija, koji bi se tako protekcionistićki ponašao naspram jadnih kvarkova, onda mi jedino preostaje da vam podmetnem ono što je svojim čitateljima ponudio prof. Green, u svojoj knjizi “Tkivo svemira”.

Citat neće biti doslovan, samo ću parafrazirati: Kad bi se ja i gospođa Pitt, poznatija kao Angelina Jolie, kretali na stanovitom razmaku hoolywoodskim “red carpetom” i naletili na struju Higgsovog oceana, sastavljenu od paparazza, siguran sam da bih ja prošao los, i bez ijednog dodira, a ona bi zaglavila i bez onih velikih momaka s “Ray ban” naočarima, ne bi mogla ni mrdnuti. Eto! Uh! Ahhhh! Grrrr(stripovsko razrješenje)

Faza druga: Odjednom su kvarkovi, bozoni i gravitoni, zamijenjeni milijunima dolara, eura, franaka i sl. i prelijevaju se ulicama Prijedora, Kozarca, Ljubije i njima gravitirajućih mjesta iz naše regije.

Tu prestaje razlika i započinje sličnost s ponašanjem Higgsovog oceana, neposredno nakon “Big banga”. Dakle, zanemariv dio tog blaga biva na adekvatan način zaustavljen i kanaliziran, dok veći dio šuškavih banknota, robujući nekim probabilističkim principima, nestaje u sivoj magli i ekonomskoj kanalizacijskoj crnoj rupi, gdje prestaju važiti, ne samo fizikalni, već i ekonomski zakoni.

Da to misteriozno nestajanje, ne bi bilo ničim ometano pobrinuli su se i naši vlastodršci iz Općine. Oni, naime, nastoje ekonomiju voditi na sasvim nov, i dosad nigdje viđen način. Nazvat’ ću tu novotariju, kako i priliči “etnorasističkom ekonomijom”! Ona kineska: ” Nije važno, koje boje je maca, samo ako  lovi miševe!”, ovdje ne pije vode. Ovdje je boja mace primarna, a ulov tek sekundaran (ne znam zašto me to već odavno i ne čudi).

Tako imamo situaciju da u Kozarcu, “najvećem malom gradu na svijetu”, nastanjenom ljudima “potpuno pogrešnog etnosa” i po 20 puta na dan nestaje struje, vode u mjesnom vodovodu, gotovo pa nikad nema, a i kad je ima, praktički je neupotrebljiva,  rupe na asfaltu niko ne popravlja, parkirni prostori su totalno neadekvatni i nedostatni, itd., itd., mogao bih nabrajati sve do Nigdarjeva.

No, pošto neefikasna lokalna uprava i nesposobni političari i nisu samo nama svojstveni, ne bi se nad ovim primjerima previše iščuđavali, da se ovdje stvari nisu počele pretvarati u svoju suprotnost. Ovi naši općinari su si izgleda dali u zadatak da po svaku cijenu, odrežu grane na kojima sjede, pa svojim hraniteljima (čitaj: najboljim poreznim platišama), nastoje na svakom koraku zagorčati život i opstruirati svaki njihov pokušaj da im pokupe još koju paru iz nepredvidivog Higgsovog oceana, s početka priče.

Kako to oni doživljavaju svoju ulogu, spoznao sam u jednoj slučajnoj zgodi. Upozorili su me da je čovjek koji je prolazio pokraj mene u jednoj lokalnoj birtiji, zapravo nekakav direktor, u nekakvoj “elektrodistribuciji”, ili takvo što. I, makar sam već znao sve o bezuspješnosti takvih pokušaja, svejedno sam se odlučio “povući vraga za rep”:

” Gospo'n, direktor!”, rekao sam što sam znao poniznije.

Čovjek ugodne vanjštine i prijatnog glasa, zastao je i ljubazno uzvratio:

” Izvol'te!”

” Ma, ovo nestajanje struje…Znate, ja ne živim ovdje, pa Vam moram reći da takvo što, drugdje, već odavno ne postoji. Naime, struja više jednostavno NE NESTAJE, nigdje u bijelom svijetu. Da Vam se to, kakav hahar tamo, ne igra sa sklopkom!? Struje bi trebalo uvijek biti, jer Vam ljudi plaćaju za to…”

” Ovo Vam je Bosna, gospodine!!!”, rekao je ledenim glasom, a ja sam znao i da je to kraj razgovora.

A, da smo mogli razgovarat, sigurno bih mu rekao da je Bosna i u Banjaluci i u Sarajevu, pa i u mnogim gradićima, kojima se službenim ediktima nastoji ukinuti prefiks ” bosanski”, no složit’ ćete se samnom, da to i ne bi imalo prevelikog smisla. Zaključimo zajednički: Bosna je dobra za NEGACIJU, ali ne i za AFIRMACIJU!

Želio bih se ovim putem zahvaliti tom neznanom gospodinu, jer se, unatoč svoj nebuloznosti njegovog odgovora, ipak nazrijela barem instinktivna potreba da se, pa i na takav način, opravda očita opstrukcija, od strane onih, čijim bi ciljem moralo biti upravo suprotno, dakle: funkcioniranje opskrbe potršača. Iskreno mu želim da evoluira do one razine, na kojoj će njegove profesionalne pretenzije biti: zadovoljstvo građanina-potrošača, a ne ispunjavanje bolesnih nauma retardirane političke nomenklature, koja ga teledirigira.

Mogao bih ja, samo hipotetički, naravno postaviti pitanja tipa:“ Zašto vlakovi u našoj regiji imaju samo po jedan vagon i zašto su tako prljavi, mogao bih pitati zašto je Andrijn križ na nekim pružnim prijelazima slabije uočljiv od onog na zastavi Union Jacka, mogao bih pitati zašto su ćirilični natpisi posvuda, pa i na cestovnim prijelazima ispred škola, a da je to pismo velika nepoznanica za dobar dio populacije „pogrešnog“ etnosa i da ga oni,definitivno, nakon ‘92. godine dozivljavaju kao udar na zdrav razum.

No, ako bih išao tako daleko, znam da bih na takva pitanja, umjesto uljuđenog i stručnog , dobio one cinične, provokativne i priglupe odgovore tipa: „ Ovo je Bosna!“ , od ljudi, koji svakom svojom akcijom ne rade ništa drugo do li negiraju upravo tu, tako jasnu činjenicu.

A, kontam, s druge strane, da bi se neko mogao dosjetiti (naravno da parafraziram izreku: „ Da se Vlasi ne dosjete!!!“) pa nam i na granici ne postavi onu iz Malog mista : DO  ME  HUKO !, a nešto mi govori da mediteranski humor ovdje baš i ne prolazi.

I da me, na kraju ne bi neki lumen koji sumnja u ovakvo stanje stvari optužio da sam ja taj, koji širi predrasude o nekakvom političkom, kulturnom, a i ekonomskom apartheidu u kojem živimo ovdje, u PD- regiji, moram istaći jednog prometnog policajca i jednog taksistu, koji su se prema meni ponijeli profesionalno i kulturno, iako im je bilo posve jasno da sam iz „pogrešnog“ etnokorpusa.

Oh, kako bih volio navesti barem prezimena tih ljudi, za primjer svima drugima, no stvarno se bojim reakcije, nalik onoj iz vica:

„Nido2, nemoj nas više braniti !!!“

Ako se nekome čini da ovaj tekst baš i nema glavu, rep i sve to, što bi trebao imati, neka pogleda na termometar i odjednom će mu se sve samo reći, baš ko’ u onoj Kemonoj pjesmi…

Jasno mi je i da se još uvijek pitate, zašto sam spominjao Higgsov ocean.

Vako, daklem: Svaka budala zna da će Angelina Jolie zapeti među paparzzima. Eh, kad pucnem prstima, vi zamislite umjesto nje milijune €, koje je donijela naša dijaspora, samo s jednom željom: da ih skrka na sve mile načine.

Nisam neki materijalista, a hvala Bogu, niti homić, no, svejedno ću se zapitati , kako moderna fizika tumači da su se svi bacili na jadnu Angie, a niko na one silne milijune.

Oni će, i ovog ljeta, samo proći kroz naše čaršije i nestati u nekom „ BIG BANG“  svemiru ili svemiru „stalnog stanja“ (ako je stari, dobri Hoyle bio u pravu )…

 

(Prijedorsko ogledalo)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.