svabo
Prema nalogu Državnog tužilaštva, istražitelji Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine locirali na Korićanskim stijenama masovnu grobnicu s posmrtnim ostacima ubijenih Prijedorčana.
Nakon što je optuženi pred Sudom BiH priznao krivicu za zločin počinjen 21. augusta 1992. godine na Korićanskim stijenama, Tužilaštvo BiH je izdalo nalog za iskopavanje na toj lokaciji, te je identifikovana masovna grobnica.
Amor Mašović, koji radi na istraživanju ove masovne grobnice, je rekao da je pronađeno “najmanje šest posmrtnih ostataka”.
Glasnogovornik Tužilaštva BiH Boris Grubešić je kazao da pronađena grobnica jeste “rezultat potpisanih sporazuma o priznanju krivnje”, te dodao da postoji mogućnost da se radi o velikoj grobnici, “s posmrtnim ostacima više od deset žrtava”.
Od više od 200 civila, koliko ih je izvedeno na strijeljanje, do danas su identifikovana samo četiri tijela ubijenih.
Pripadnici interventnog voda policije u Prijedoru su u augustu 1992. godine na Korićanskim stijenama strijeljali oko 200 muškaraca i to tako što su im naredili da stanu na rub ceste i okrenu se prema provaliji, a zatim su pucali u njih iz automatskog oružja.
Za ovaj zločin su pred Sudom BiH prvobitno optužena osmorica bivših pripadnika Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda, i to Damir Ivanković, Zoran Babić, Gordan čurić, Milorad Radaković, Milorad Škrbić, Ljubiša Četić, Dušan Janković i Željko Stojnić.
Ivanković i čurić su potpisali sporazume o priznanju krivnje, te svjedočili o samom događaju. Ivanković je osuđen na 14 godina zatvora, dok je čurićev sporazum, koji predviđa kaznu zatvora od pet do osam godina zatvora, odbijen.
Prema riječima Amora Mašovića, člana Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH, pronađena grobnica je “u neposrednoj blizini ranije otkrivene sekundarne grobnice”.
“U ranije otkrivenoj grobnici locirani su posmrtni dijelovi najmanje 41 žrtve. Međutim, tu se radilo o veoma sitnim dijelovima tijela. Jučer smo pronašli neizmješteno, dakle primarno, mjesto stradanja. Smatramo, prema iskazima preživjelih, da smo pronašli mjesto druge egzekucije”, kazao je Mašović.
Kako je Mašović kazao, do sada su otkriveni “ostaci najmanje šest žrtava”, ali je “zbog terena teško procijeniti koliko će ukupno biti pronađeno žrtava”.
“Jako je teško dati sada procjenu. Možda ćemo naći žrtve iz jednog autobusa, ali nemoguće je reći da li 50 ili 100 žrtava. Potrebno je da se pomakne zaista velika količina kamenja koje je na to područje dospjelo erozijom i ljudskim faktorom, kao dio nastojanja prikrivanja zločina”, kazao je Mašović.
Tokom svjedočenja Ivanković je rekao da su, 27. ili 28. augusta 1992. godine, oba interventna voda policije u Prijedoru, “kao kazna za zločine, poslani na Korićanske stijene na asanaciju terena”.
“Kada smo stigli, gore je bila dizalica i sanitetsko vozilo, doktor i tehničar i razne vojske. Svi su znali da smo mi došli, jer je bilo govora da će doći oni koji su počinili zločin. Mi smo primili zaštitne injekcije i sišli dole. Tijela su smrdjela, bila su jako tamne boje, to mi je jako teško palo… Dole je bilo nemoguće raditi. Sjećam se da smo teškom mukom uspjeli podići dizalicom četiri tijela, ali nakon toga je došlo do kvara na dizalici”, ispričao je Ivanković.
Amor Mašović tvrdi kako će asanacija terena na lokalitetu pronađene grobnice započeti “16. ili 17. jula ove godine”, ali ne može dati procjenu koliko će radovi trajati.
“To je zaista težak teren, s nagibom od 70 do 80 stepeni. Teško je uopšte raditi i mi još, iskreno, nismo mogli ni izvršiti procjenu kako ćemo raditi. Procjena o trajanju radova dobrim dijelom zavisi od načina spuštanja u provaliju. Ako to bude rađeno s vrha, dakle s mjesta strijeljanja, to bi bitno skratilo vrijeme, jer inače bismo morali ići sporednim putem. Tim sporednim putem bi sami silazak trajao oko 30 minuta, a krajem dana, kada su ljudi već umorni, možda i 40 minuta. Ukoliko budemo primorani raditi na ovaj drugi način, nisam siguran ni da ćemo moći završiti radove u tri sedmice”, tvrdi Mašović.
(BIRN)
Add comment