svabo
U Bečićima kod Budve, Crna Gora, održan je dvodnevni, Peti regionalni forum o tranzicijskoj pravdi u post-jugoslavenskim zemljama.
Forum su organizovali Centar za građansko obrazovanje i Akcija za ljudska prava iz Crne Gore u ime Koalicije više od 200 nevladinih organizacija i pojedinaca i pojedinki iz regije koji su na ovom skupu nastavili konzultacije o osnivanju Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava (REKOM) u post-jugoslavenskim zemljama.
Forum je otvorio Ranko Krivokapić, predsjednik Skupštine Crne Gore, Pierre Mirel, direktor Opće uprave za proširenje Europske komisije za zemlje zapadnog Balkana i Ron J.P.M. van Dartel, veleposlanik Kraljevine Nizozemske u Crnoj Gori i Srbiji.
Forumu je prisustvovalo 350 sudionika iz svih post-jugoslavenskih država, pojedinci i predstavnici nevladinih organizacija, udruženja žrtava i porodica žrtava, kao i tužitelji, suci, umjetnici i predstavnici mladih.
Bivši član Komisije za jednakost i pomirenje iz Maroka, Abdelhay Moudden, i bivši savjetnik članova Komisije za prihvaćanje, istinu i pomirenje iz Istočnog Timora, Patrick Burgess, predstavio je prvog dana Foruma iskustva drugih zajednica i regija u pokušaju da se kroz dijalog i objektivno istraživanje činjenica dođe do istine, pomirenja i sprečavanja budućih konflikata.
Drugog dana rada Foruma organiziralo se javno slušanje žrtava i svjedoka ratnih zločina, koji su javno govorili o ličnim tragedijama kako bi ih sačuvali od zaborava, ali i pomogli u utvrđivanju istine o događajima iz prošlosti.
Skupu su se tom prilikom obratili Anđelko Kvesić, bivši zatočenik KPD Zenica, Husnija Avdagić, zatočenik više logora u BiH, Isa Gashi, koji je preživio strijeljanje od strane srpskih snaga na Kosovu, Nenad Mihajlović, čija su dva sina na Kosovu odveli pripadnici OVK i nisu nikada pronađeni, Nikola Šašo, čiji su roditelji ubijeni tijekom operacije Oluja u Hrvatskoj, Mario Lučić, bivši zatočenik logora Morinj u Crnoj Gori, te Cvetko Ristić, iz BiH.
U pratećem programu na kraju prvog dana prikazan je dokumentarni film Rat za mir, autora Koče Pavlovića iz Crne Gore, nakon čega je uslijedio razgovor u kojem su sudjelovali autor filma, novinari Luko Brailo i Šeki Radončić te Vesna Teršelič, voditeljica Documente iz Zagreba, jedne od pokretačica inicijative za osnivanje REKOM-a.
Cilj REKOM-a je stvaranje tačnog, zvaničnog i objektivnog zapisa o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše Jugoslavije, uključujući priznavanje žrtava i njihove patnje, kao i sprečavanje ponavljanja zločina. REKOM bi bio regionalno tijelo koje osnivaju države slijednice bivše Jugoslavije, nezavisno od svojih osnivača, i koje bi se fokusiralo na iskustva žrtava.
Očekuje se da REKOM izradi popis žrtava i ljudskih gubitaka i da time zauvijek spriječi manipulacije brojkama stradalih i ubijenih. Mogao bi biti od pomoći tužiteljstvima za ratne zločine, postojećim zvaničnim komisijama za nestale, i da svojim radom stvori uvjete za razumijevanje i toleranciju, i vrati dostojanstvo žrtvama i njihovim obiteljima
Ovo je sto se tice oficijelnog dijela ove konferencije, ono sto bih jos mogao dodati jeste glamuroznos mjesta na kojem se odrzavala konferencij, te iz tog turistickog ugla mogu vam reci da je Budva postala mali Dubai.
Istina ovo vise nije crnogorsko primorje, jer ovo vise nije Crna Gora, nego Ruska Gora…
Rusi su kupili skoro svu obalu Crne Gore i poceli po njoj graditi luxsuzne hotele kao sto je i ovaj hotel “Splendid”.
Cak je vecina jambo plakata pored puta na Ruskom jeziku, sto me je, moram priznati, pomalo iznenadilo, ali danasnji svijet i stoji na biznisu i zaradi i u tom smislu nema nacionalizma, novac kupuje sve…
U svakom slucaju, ako imate vremena i dubok dzep, Becici kod Budve su prava prilika za odmor…
A i mi smo iskoristili priliku te smo nakon dnevnih aktivnosti i rada na konferenciji uspjeli naci vremena i za opustanje 🙂
Kako sam bio odsutan, ovih par dana, tako i nemam nesto puno informacija o desavanjima u cersiji, a i ono sto sam saznao kazuje da nisam, haman pa, nista propustio u svome odsustvu, a ovdje svakako ne treba mnogo da insan sazna sve traceve i udje u svakodnevnu kolotecinu…
U Krkicima ispred osnovne skole oznaceno je taxi stajaliste, tu bi trebali naci taxi prevoz kad Vam zatreba, medjutim, ocigledno je da se nasi taxisti jos nisu navikli na ovo tako da se jos uvijek prakiraju gdje ko prije stigne…
Toliko ovaj put… 😉
Add comment