Hakija Elezović, svjedok Tužilaštva BiH, bio je zajedno sa svojim rođacima i komšijama u koloni koja je 21. augusta 1992. godine zaustavljena na Korićanskim stijenama.
“Kada smo prošli Banju Luku, stali smo. Svi smo morali izići iz autobusa. Ne znam kako se zove to mjesto, ali je bila neka rijeka. Svi smo postrojeni, a pred nama je stajao Ritan, kojem se ne sjećam imena. Čuo sam da je poginuo kasnije. Bio nam je pratilac”, kazao je Elezović, koji je pojasnio da je prešao u transporter u kojem su bile žene i djeca, i tako nastavio put.
Elezović je rekao da i danas ne zna ništa o svojim muškim rođacima koji su bili u konvoju.
Tužilaštvo BiH tereti Damira Ivankovića, Zorana Babića, Gordana čurića, Milorada Radakovića, Milorada Škrbića, Ljubišu Četića, Dušana Jankovića i Željka Stojnića, bivše pripadnike Stanice javne bezbjednosti (SJB) Prijedor i interventnog voda tadašnje milicije, za učešće u strijeljanju oko 200 civila na Korićanskim stijenama počinjenom 21. augusta 1992. godine.
Nedžad Bašić, drugi svjedok Tužilaštva BiH, imao je namjeru ući u konvoj u Trnopolju, ali ga je spriječio izvjesni Božo Staminić. Bašić je od 11. juna do 1. oktobra 1992. godine bio među zatvorenicima koji su držani u osnovnoj školi u Trnopolju.
“Božu sam znao odranije. Prišao sam mu da ga pitam da i mene uvede u jedan od autobusa, koji su bili prepuni. On mi je rekao: ‘M’rš mi s očiju, neću da te vidim.’ Bio sam tada strašno ljut i mislio sam da neće da me pusti, a dojučer smo pili kafu. Mada, možda me je u tom momentu spasio”, kazao je Bašić.
U konvoju je otišao Bašićev otac. Od tada mu se gubi svaki trag.
“Za to što se desilo kobnog 21. augusta 1992. godine čuo sam odmah sutradan. Nisam znao da li je i moj otac izdvojen sa ostalim muškarcima. Nadam se da će doći dan kada će neko progovoriti gdje je”, kazao je Bašić.
Nastavak suđenja zakazan je za 2. juni 2009. godine, kada će Sudsko vijeće i strane u postupku obići Korićanske stijene.
(BIRN)
Add comment