svabo
Bahrija Bešić, mještanin Kalata u Kozarcu, prošle godine je u Finsku, za Kozarčane “obećanu” zemlju, ispratio veći dio svoje porodice – sina, snahu, kćerku, zeta i unuke.
Kaže da ih u međuvremenu nije vidio, no da se redovno čuju telefonom. O tome kako im je tamo Bahrija nerado govori. Pod velom tajne su i kanali odlaska…
– Rade tamo, ali o tome kako im je ne pričamo. Ne znam ni kako su otišli, ni ko im je pomogao. Ovdje nisu imali posla i to je jedini razlog odlaska – kratko kaže Bahrija, koji sa suprugom živi od penzije.
Bešići su, prema riječima Nihada Forića, člana Savjeta MZ Kozarac i odbornika u lokalnom parlamentu, samo jedna od pedesetak kozaračkih porodica koja je u posljednje dvije godine na pečalbu u Finsku ispratila svoje najmilije.
– To je javna tajna i o tome se u Kozarcu naveliko priča, mada ne znam kako ljudi odlaze. Sada je interesantna Finska, prije dvije godine bila je to Francuska – kaže Forić, kojem je poznato i to da je u Kozarcu u istom tom periodu sklopljeno i najmanje pedesetak brakova s partnerima iz inozemstva.
Forić dodaje da ne zna da li je riječ o “interesnim” brakovima, no zna da se sklapaju uglavnom ljeti, kada se obično i “vreba” dobra prilika iz dijaspore.
– Sklope brak i odu. Brakovi onih koji stalno žive u Kozarcu su rijetki, a starosna struktura stvarnih povratnika kojih na području ovog naselja ima oko 8.000 poprilično je zabrinjavajuća, jer je riječ mahom o starim osobama koje izdržavaju djeca koja rade vani ili onim koji žive od penzije – priča Forić.
On je uvjeren da bi se otvaranjem radnih mjesta, što je i boljka Prijedora, zaustavilo tiho iseljavanje Kozarčana.
O tome kako se dolazi do papira za Finsku, u Kozarcu se šuti. Hasan Mandžukić, čiji sin s porodicom živi u Švicarskoj, kaže da mu je poznato da je svojevremeno “neki čovjek hodao po Kozarcu i tražio one koji bi u Finsku, na posao”.
– Ostalo ne znam, mada imam informacije da ni onima koji su otišli zbog ove krize više ne cvjetaju ruže. Ostaju bez posla – kaže Hasan.
(Avaz)
Add comment