Kozarac.ba

Uništenja Bošnjaka u dolini Sane

Na području krajiških općina Prijedor, Sanski Most i Ključ tokom proteklog rata ubijeno je 4.711 bošnjačkih i hrvatskih civila, 15 hiljada ih je bilo u logorima, a nekoliko desetina hiljada protjerano na sve strane svijeta. Bili su to stravični rezultati sveobuhvatne genocidne kampanje čiji je krajnji cilj bio – uništiti Bošnjake u dolini Sane.
 
Izmijenjena optužnica Haškog tužilaštva protiv Radovana Karadžića za udruženi  zločinački poduhvat tokom 1992. godine – progone, ubistava, istrebljenja, deportacije i neljudska ponašanja, kampanju koja je, prema mišljenju Tužilaštva, eskalirala do razmjera genocida, od deset bh. gradova, obuhvatila je progone Bošnjaka i Hrvata u tri krajiška grada: Prijedoru, Sanskom Mostu i Ključu.

Od maja do avgusta 1992. godine u Prijedoru je ubijeno 3.178 Bošnjaka i Hrvata, a stravični zločini u prijedorskim selima na lijevoj obali Sane i u Kozarcu, logorima Keraterm, Omarska i Trnopolje te strijeljanje 253 Bošnjaka i Hrvata na Korićanskim stijenama šokirali su svijet. Oko 90 posto najistaknutijih prijedorskih Bošnjaka ubijeno je, a najviše ih je stradalo u Omarskoj. Među žrtvama je i 101 dijete. Nakon rata u Prijedoru se svakog ljeta klanjaju masovne dženaze, a još uvijek se, prema podacima prijedorskog udruženja "Izvor", traga za 1.273 tijela.

Nakon rata, prema nalogu Haškog tribunala koji ga je optužio za genocid, 10. jula 1997. godine SFOR je uhapsio Milana Kovačevića, direktora prijedorske bolnice, a Simu Drljaču, bivšeg šefa ratne prijedorske policije, optuženog također za genocid, ubili su britanski vojnici, jer je prilikom hapšenja na jezeru Gradina kod Omarske otvorio vatru na njih i jednog ranio.

Drljača je bio centralna ličnost u etničkom čišćenju prijedorskog kraja 1992. godine, uključujući i formiranje zloglasnih logora Keraterm i Omarska. Milan Kovačević umro je 1. avgusta 1998. godine u Ševeningenu, ne dočekavši da mu se dokaže optužnica za genocid.

O razmjerama zločina u Prijedoru najbolje govori lista osuđenih Srba u Hagu: dr. Milomir Stakić (40 godina, bio osuđen doživotno), Zoran Žigić (25), Mlađo Radić (20), Duško Tadić (20), Darko Mrđa (17), Duško Sikirica (15), Predrag Banović (8), Miroslav Kvočka (7), Milojica Kos (6), Damir Došen (5), Dragoljub Prcać (5) i Dragan Kolundžija (3).

Duško Tadić je prvi osuđenik Haškog tribunala, uhapšen je u Minhenu (Njemačka) 1994. godine, a osuđen za ubistva, mučenja i zločine protiv čovječnosti 14. jula 1997. godine.

Na Sudu BiH prvostepenom presudom osuđeni su Dušan Knežević na 31 godinu, Željko Meakić na 21, Momčilo Gruban na 11, Dušan Fuštar na devet godina, a još osam prijedorskih Srba na istom sudu čeka suđenje za zločin na Korićanskim stijenama. Također su na banjalučkom Okružnom sudu za zločine nad nesrbima Prijedora osuđeni Draško Krndija na 20 godina, Radoslav Knežević i Drago Radaković na po 10, Pero Čurić na osam, te Stojan Bešir i Boro Milojica na po sedam godina zatvora.

Prijedorski zločini najveći su po razmjerama u BiH tokom 1992. godine, a čak šest osuđenih zločinaca (Mrđa, Sikirica, Banović, Fuštar, Došen i Kolundžija) priznali su zločine kako bi dobili manje godina robije.

Na području Sanskog Mosta tokom 1992. godine srpske vojne i paravojne snage ubile su 680 Bošnjaka, a do kraja rata broj ubijenih civila popeo se na 772. Septembar i oktobar 1995. godine obilježeni su stravičnim zločinima "arkanovaca", koje je pozvao Nedjeljko Rašula, predsjednik Kriznog štaba, da "brane Sanski Most od balija".

Zločini nad Sanjanima bili su predmet razmatranja u procesima protiv haških "krupnih riba" – Slobodana Miloševića, Momčila Krajišnika, Biljane Plavšić, Radoslava Brđanina i Momira Talića.

Potonja dvojica najveći su kreatori genocida na banjalučkoj regiji. General-pukovnik Momir Talić, komandant Prvog korpusa VRS, umro je 28. maja 2003. godine na VMA u Beogradu, dok je Radoslav Brđanin, predsjednik Kriznog štaba Autonomne regije Krajina,  osuđen na 32 godine zatvora za ratne zločine u Bosanskoj Krajini od aprila do decembra 1992. godine, a oslobođen je optužbi za genocid i saučesništvo u genocidu zbog nedostatka dokaza.

Njima uz rame bio je Stojan Župljanin, koji je bio u bjekstvu od 2001. godine, a uhapšen je 11. juna 2008. godine u Pančevu. Župljanin je bio načelnik Centra službi bezbjednosti u Banjoj Luci i najviši policijski funkcioner u Kriznom štabu Autonomne regije Krajina. On je imao operativnu kontrolu nad općinskim i regionalnim policijskim snagama, uključujući i one zadužene za logore u Bosanskoj krajini. Predstoji mu suđenje u Hagu.

Na Sudu BiH do sada su za zločine na području Sanskog Mosta osuđeni Nikola Kovačević (Daniluško Kajtez) na 12 i Jadranko Palija na 28 godina zatvora. Radi se o "sitnim" izvršiocima ratnog zločina nad Hrvatima Sasine (Kovačević) i Bošnjacima sela Begići (Palija).

Na Kantonalnom sudu u Bihaću za ratni zločin osuđeni su Lazar Stupar na 15 i Sretko čurić na 12 godina zatvora. Pukovnik Branko Basara, komandant zloglasne Šeste krajiške (sanske) brigade, odgovorne za većinu zločina na sanskoj općini i dijelom u Prijedoru, optužen je od Tužilaštva BiH i čeka na suđenje. Za ratni zločin optužen je i Nenad Malić, a za pojedinačna ubistva tokom rata Slavko Predojević i Petar Vučković. I to je, za sada, sve.

Tokom rata na ključkoj općini, prema podacima sa oficijelne stranice Općine Ključ, na zvjerski način ubijeno je 687 Bošnjaka i Hrvata, 74 osobe se vode kao nestale, dok je 1.200 osoba završilo u zloglasnim logorima Manjača, Gradiška i Batković. Nesrazmjerno broju ubijenih nesrba, do sada je na Sudu BiH pravosnažno na sedam godina zatvora osuđen Marko Samardžija, komandir Trećeg voda Saničkog bataljona, za "zatvaranje i teško lišavanje slobode" 50 ključkih Bošnjaka.

Prvostepena presuda od 26 godina preinačena je na Apelacionom vijeću Suda BiH. U toku je suđenje Vinku Kondiću, Bošku Lukiću i Marku Adamoviću, koji se terete za ubistva, deportacije, mučenja, prisilne nestanke, zatvaranja i psihička zlostavljanja nesrba iz Ključa tokom 1991. i 1992. godine, te za podstrekivanje na  genocid i nečovječne postupke.

Kondić je bio član Kriznog štaba općine Ključ i načelnik policije, Lukić komandant Štaba TO Ključ, a Adamović angažiran u TO Ključ. Dugogodišnje čekanje na procesuiranje zločina na sanskoj i ključkoj općini proizvelo je ogorčenje kod porodica žrtava. Otuda i zahtjev da se formira specijalni tim Tužilaštva BiH za Bosansku krajinu.

Procesuiranje na Sudu BiH (predmeti su u istrazi) očekuje "arhitekte" sanskih progona i ubistava: Nedjeljka Rašulu, predsjednika Kriznog štaba općine Sanski Most, i Vladu Vrkeša, predsjednika SDS-a, ali i njihove prve pomoćnike Dragu Vujanića, šefa sanskih logora, i Mirka Vrućinića, šefa jednonacionalne (srpske) policije. Lista sa njima nikako ne završava.

U Begićima i Kenjarima pobijeno je sve muško stanovništvo

Najveći zločini tokom 1992. godine na sanskoj općini počinjeni su u selima Hrustovo, Vrhpolje, Begići, Trnovi, kao i u samom gradu. U kući Hilme Hegića u sanskom naselju   Muhići ubijeno je devet civila, među njima i Tatjana Bašić u osmom mjesecu trudnoće. U Begićima i Kenjarima pobijeno je sve muško stanovništvo.

Na ključkoj općini najstravičniji zločini počinjeni su u Biljanima, gdje je ubijeno 260 Bošnjaka. Iz masovne grobnice Lanište, među 188 leševa, ekshumirano je i tijelo tromjesečne bebe Amile Džaferagić, koja je pronađena s dječijom flašicom u naručju.

 

(Avaz)

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.