“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
“Ako budete brojali Allahove blagodati, nećete ih pobrojati; Allah uistinu prašta i samilostan je.” (En-Nahl: 18)
Ljudi su naviknuti da koriste Allahove, dž.š., blagodati i to što uživaju smatraju sasvim normalnim, ne razmišljajući da su te iste blagodati mnogim pojedincima ili grupama uskraćene. Mnogi su ljudi nemarni i nezahvalni na Allahovim, dž.š., blagodatima i tek kada ih zadesi neka nevolja ili neimaština, oni na sav glas od Njega traže pomoć.
O tome govori 53. ajet Sure En-Nahl: “Od Allaha je svaka blagodat koju uživate, a čim vas nevolja kakva zadesi, opet od Njega glasno pomoć tražite.” (En-Nahl: 53)
Pa zbog čega su ljudi nezahvalni i oholi i zbog čega na sebe prizivaju Allahovu, dž.š., srdžbu, na ovom varljivom dunjaluku i budućem vječnom svijetu, a On obećava zahvalnima da će im još više dati, a da će nezahvalne kazniti, kao što stoji u 7. ajetu Sure Ibrahim: “I kad je vaš Gospodar objavio: “Ako budete zahvalni, Ja ću vam zasigurno još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja će zaista stroga biti.” (Ibrahim: 7)
To je obećanje Onoga Koji sve stvara i rastvara i Koji ispunjava Svoja obećanja.
Zabranjuje se Poslaniku, s.a.v.s., i njegovim sljedbenicima da budu pokorni onima koji su nemarni u robovanju Allahu, dž.š., i koji strast uzimaju sebi za vodiča, kao što stoji u 28. ajetu Sure El-Kehf:”…i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili; koji strast svoju slijedi i čiji su postupci daleko od razboritosti.” (El-Kehf:28)
Kada bi ljudi čvrsto vjerovali u Allaha, dž.š., njima bi On slao mnogobrojne blagodati, a oni koji ne vjeruju, nisu sigurni da ih kazna neće zadesiti u bilo kojem času, dana ili noći, kao što stoji u slijedećim ajetima Sure Al-A'raf: “A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagodati i s’ neba i iz Zemlje slali, ali oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili. “A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali?” “Ili, zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći danju dok se budu zabavljali?” “Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji!”(A'raf: 96-99)
Allah, dž.š., nagovještava nevjernicima kaznu, koja ih može snaći onda kada se najmanje nadaju, bilo da se radi o kazni koja ih može stići na spavanju ili po danu dok oni budu imali dnevnu aktivnost, odnosno kada se budu zabavljali i igrali sa dunjalukom. Zar nam učestale: poplave, zemljotresi, vulkani i drugo nisu dovoljna opomena da i nas slična situacija može zadesiti? Ili smo od onih koji ponekad pomisle kako ćemo upravo mi biti zaobiđeni od svih tih nedaća i kako je dunjaluk naš, ako ne cijeli, onda bar veći dio njega?
Najvećim iskušenjima su bili izloženi poslanici i oni koji ih slijede, što potvrđuje slijedeći hadis: Prenosi Mus'ab bin Seid od oca, da je rekao: “Allahov Poslaniče! Ko ima najveća iskušenja.” Reče: “Poslanici, zatim njima slični, zatim njima slični. Čovjek biva iskušan shodno jačini svoje vjere, pa ako mu je vjera jaka imaće jača iskušenja, a ako je njegova vjera slaba biće iskušan shodno njenoj jačini. Čovjeka neće iskušenja napuštati sve dok ne bude Zemljom hodao čist od grijeha.” (Tirmizija)
Allah, dž.š., iz Svoje Milosti prema vjernicima, daje im različita iskušenja, kojim ih čisti od grijeha. Kroz historiju vidimo da je bilo mnogo ljudi koji su bili izloženi teškim kušnjama, koje su oni uz Allahovu, dž.š., pomoć podnijeli i isti su okončavali svoj život, kao šehidi, na sedždi, učeći Kur’an i tome slično.
Na drugoj strani su mnogi silnici živote okončavali na najgori i najodvratniji način, što ostaje kao ibret (pouka) za pokoljenja koja dolaze poslije njih.
Poslanik, s.a.v.s., savjetuje Ebu Zerra, r.a.: Prenosi Ebu Zerr, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Boj se Allaha ma gdje bio! Poslije učinjenog lošeg djela učini dobro, jer će ga ono izbrisati. I lijepo ophodi sa ljudima!” (Tirmizija)
Muhammed, s.a.v.s., u citiranom hadisu na vrlo jednostavan način savjetuje Ebu Zerra, r.a., i podsjeća ga na: bogobojaznost, činjenje dobra nakon učinjenog grijeha i lijepo ophođenje sa ljudima. Između bogobojaznosti i lijepog postupka prema ljudima smješta se suština življenja u okviru jedne zajednice.
Poslanik, s.a.v.s., savjetuje ummet da posmatraju one koji su ispod njih, a ne one koji su iznad njih, pa u hadisu koji se nalazi u Muslimovom Sahihu stoji: Prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: «Pogledajte u onoga ko je ispod vas, a ne u onoga ko je iznad vas, da ne bi zanijekali Allahove blagodati.» (Muslim)
Pomenuti odnos rezultira skromnošću, jer pohlepa za dunjalukom i uzor u drugima odvode ljude u nijekanje mnogobrojnih Allahovih dž.š. blagodati.
Mnogi ljudi se izoliraju od šire društvene zajednice u želji da se sačuvaju i time postaju beskorisni članovi zajednice. U tom pogledu Muhammed, s.a.v.s., kaže:
Prenosi Ibn Omer, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vjernik koji se druži sa ljudima i koji je strpljiv na nevoljama imaće veću nagradu od vjernika koji se ne druži sa ljudima i koji nije strpljiv na nevoljama.” (Ibn Madždže)
Oni koji komuniciraju sa ljudima, sarađuju, pomažu ili traže pomoć bivaju iskušani sa strpljivošću, za što slijedi posebna nagrada, za razliku od onih koji se povlače u sebe i svoje kuće, zapostavljajući obaveze prema široj zajednici.
Braćo i sestre, budimo zahvalni robovi Allaha, s.w.t., i natječimo se u dobru!
Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji su Ti zahvalni na nebrojenim blagodatima, uputi našu djecu i naše potomke i učini ih časnim pripadnicima ummeta, budi nam milostiv na Sudnjem danu i počasti nas u džennetu, društvom sa: poslanicima, šehidima i dobrim ljudima!
Hatib:Nezim Halilović Muderris
Add comment