Da li je BiH tolerantna zemlja?

Većina stanovnika Sarajeva osuđuje nasilje i incidente zabilježene tokom prvog Queer festivala u BiH.

Prema riječima nadbiskupa vrhbosanskog Vinka Puljića nepotrebno je bilo pridavati previše pažnje samom festivalu: "To treba služba sigurnosti rješavati, a ne da se cijela javnost opterećuje s takvom stvarnošću.“ Generalni sekretar Panevropske unije BiH Vanja Gavran također smatra da su mediji odigrali negativnu ulogu u ovom kontekstu: "Iako nikad medije ne okrivljavam, doista je velika odgovornost medija za ovo što se događalo, jer su toliko pažnje davali nekakvom skupu kao da ovdje dolaze predstavnici svih svjetskih država.“

Predavač na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, magistar Agmed Alibašić osuđuje svako nasilje, ali povlačeći paralelu između ostalih gradova u regiji i Evropi kaže da je ista organizacija, na žalost, nailazila na slične probleme: "Ta skupina istu je sudbinu doživjela u Beogradu, ima iste probleme u Zagrebu i na drugim mjestima, prema tome o radikalizmu i neprimjerenom ponašanju mislim da se može govoriti, ali kao što se za Zagreb ne može reći da više nije evropski grad, onda nema osnove da se za Sarajevo kaže da je izgubilo neke od svojih dobro poznatih atributa.“

Ako je festival prijavljen, onda su svi političari i vlasti trebali stati iza toga ili ga u startu zabraniti, smatra predstavnica Panevropske unije Njemačke Sadija Klepo i naglašava da je na Zapadu normalno da svi demonstriraju, ali da ključnu ulogu igra policija: "Nedostaje nam red i zakon ovdje. Fali nam dobra policija! Fali nam bavarska policija! Svi oni desničari tamo mirno stoje. On se može obući u crno i staviti sve moguće minđuše po sebi, ali on ne smije mrdnuti jer je odmah u zatvoru.“

Nasilje i jezik mržnje nad učesnicima Queer festivala ne smije se svesti samo na pitanje stepena tolerancije i nedostatka kulture u BiH. Ovdje se radi o direktnom kršenju međunarodne konvencije, ali i zakona BiH:

"Član 2. Zakona o ravnopravnosti spolova zabranjuje diskriminaciju zasnovanu na rodnoj ili seksualnoj pripadnosti, dok član 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima zabranjuje diskriminaciju na bilo kojim osnovama“, pojašnjava profesor Ugo Vlaisavljević.

"Čak i ako veliki broj ljudi, gotovo svi ljudi, osuđuju jednu pojavu kao nemoralnu, a zakon je ne sprečava, tj. ne smatra da je ona nešto suprotno političkoj i državnoj zajednici, onda takva manifestacija mora biti dopuštena. Ili obratno, ako vrlo mali broj ljudi smatra da nešto treba da izađe u javnost, a velika većina je protiv toga, oni ako ne krše zakone imaju apsolutno pravo na to.“

Neupitno je da bh. društvu ne trebaju radikalizmi bilo koje vrste, jer u BiH žive umjereni i tolerantni ljudi koji osuđuju upotrebu nasilja nad bilo kim, ali isto tako osuđuju i mišljenje da Sarajevo i BiH nisu tolerantni i otvoreni prema drugima i drugačijima.

(DW)