Ramazanski ders

Uzvišeni Allah, dž.š., zaista je ljubomorniji na Svoju vjeru više nego što su ljubomorni Njegovi robovi, i uništavao je silnike prijašnjih generacija, koje su u potpunosti nestale, nakon što su se osilili i dosegli vrhunac nepravde i nereda.

Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š., u Svojoj plemenitoj Knjizi: ‘‘A kad izazvaše Naš gnjev, Mi ih kaznismo i sve ih potopismo” (Ez-Zuhruf, 55);

”I eto tako, prije tebe, Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da oni koji su raskošnim životom živjeli nisu govorili: ‘Zatekli smo pretke naše kako ispovijedaju vjeru i mi ih slijedimo u stopu.’ ‘Zar i onda’ – govorio bi on – ‘kad vam ja donosim bolju od one koju ste od predaka vaših upamtili?’ A oni bi odgovarali: ‘Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!’ I mi smo ih kažnjavali, pa vidi kako su skončali oni koji su poslanike u laž ugonili.” (Ez-Zuhruf, 23-25)

Rekao je Uzvišeni spominjući faraona i njegov narod: ‘‘Zato ih Mi kaznismo i u moru ih potopismo, jer su znamenja Naša poricali i prema njima ravnodušni bili” (El-A'raf, 136), i rekao je o stanovnicima Ejke koji su bili nasilnici: ”A i stanovnici Ejke bili su nevjernici, pa smo ih kaznili” (El-Hidžr, 78-79.)

Ono u čemu imamo pouku jesu zasigurno kur'anski prijekori u kojima se spominju prijašnji narodi, a o kojima Uzvišeni Allah općenito kazuje: ”I prije tebe smo poslanike narodima njihovim slali i oni su im prave dokaze donosili, pa smo one koji su griješili kažnjavali – a dužnost Nam je bila vjernike pomoći.” (Er-Rum, 47)

Nesumnjivo je da su danas narodi država Zapada dosegli vrhunac nereda, nemorala i izopačenosti, njegovog činjenja i pozivanja u njega svim snagama, kako vojnim tako i političkim, kako medijskim tako i putem različitih državnih organizacija – poput one za ljudska prava – što nagovještava njihovu skoru propast i uništenje.

Ovo je poznato svakom onom koji spozna stvarno stanje u kojem se nalaze ove države i njihovi narodi, zatim vjerujući u Uzvišenog Allaha i Njegova lijepa imena i svojstva uzvišenosti i potpunosti, zatim vjerujući da je Allah Vladar, Uzvišeni, Silni, Onaj koji nad svime bdije, Onaj koji po zasluzi kažnjava, Koji se srdi i Koji je ljubomoran na kršenje Svojih zabrana.

Ne postoji niko ljubomorniji od Allaha, kao što se navodi u hadisima koje su zabilježili Buharija i Muslim u svojim Sahihima. Uzvišeni Allah uništavao je prijašnje narode, kao što je poznato, zbog određenog grijeha koji su činili, uz nevjerstvo u kojem su ustrajavali, poput Lutovog, a.s., naroda i razvrata koji su radili, Šuajbovog, a.s., naroda i njihovog zakidanja na vagi, Adovog, a.s., naroda i uzdizanja i oholosti kojom su se dičili, kao i druge narode koje je Allah Uzvišeni uništavao i ostavljao ih kao pouku drugima, tako da su u potpunosti nestajali nakon što su bili predvodnici drugih.

Narodi nevjerničkih država našeg vremena ogrezli su u grijesima i kršenju Allahovih zabrana i u tome ustrajavaju u tolikoj mjeri da bi se prijašnji narodi zbog toga zasigurno pobojali, njihova borba protiv islama i muslimana kao i ostalih potlačenih naroda je očigledna, razvrat koji se proširio među njima je očit, pa kako li su blizu Allahovoj osveti i kazni!!!

I, tako mi Allaha Uzvišenog, prije ili kasnije Allah će ih učiniti primjerom i poukom za one koji izvlače pouke, kao što je učinio i sa prijašnjim narodima zbog njihove nepravde prema drugima i prema samima sebi kršenjem Allahovih granica, jer to zahtijeva savršena Allahova mudrost i to je zakon po kojem se odvijaju ovosvjetski događaji.

Što se tiče onoga koji ne poznaje zakone po kojima se odvijaju događaji na ovom svijetu i ko ne poznaje ono šta je zadesilo prijašnje narode, neminovno će to saznati ukoliko spozna svoga Gospodara i povjeruje u Njegovo istinito obećanje.

Rekao je Uzvišeni: ‘‘I koliko smo naselja uništili, čiji su žitelji grješni bili, i ona su opustjela, samo su ruševine ostale! I koliko bunareva ima zapuštenih i koliko visokih palata ima praznih”.’ Zašto oni po svijetu ne putuju pa da srca njihova shvate ono što treba da shvate i da uši njihove čuju ono što treba da čuju, ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima” (El-Hadždž, 45-46),

i rekao je: ”A koliko smo Mi sela i gradova uništili čiji su stanovnici u životu obijesni bili! Eno domova njihovih, malo ko, poslije njih, navrati u njih, Nama su ostali. A Gospodar tvoj nikad nije naselja uništavao dok u njihov glavni grad poslanika ne bi poslao, koji im je dokaze Naše kazivao. I Mi smo samo onda naselja uništavali kad su stanovnici njihovi nasilnici bili.” (El-Kasas, 58-59);

i kaže: ‘‘I koliko je bilo naselja čiji su žitelji bili nepravedni, kojima sam Ja kaznu odlagao, da bih najzad, kaznio! A Meni se sve vraća.” (El-Hadždž, 48);

”A koliko se sela i gradova oglušilo o naređenje Gospodara njihova i poslanika Njegovih; Mi ćemo od njih zatražiti da nam potanko račun polože i užasnom kaznom ćemo ih kazniti; oni će pogubnost postupaka svojih iskusiti i propast će njihov kraj biti. Allah je za njih neizdržljivu patnju pripremio, zato se bojte Allaha, o vi koji ste razumom obdareni, vi koji vjerujete! Allah vam je već poslao slavu” (Et-Talak, 8-10); ‘

‘A koliko smo naroda prije ovih uništili, koji su moćniji od njih bili, pa su po svijetu utočište tražili – od propasti spasa ima li?! U tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima ili ko sluša, a priseban je” (Kaf,  36-37.)

Pa zar ima ikakve sumnje poslije svih ovih ajeta koje smo naveli?

Ajeta koji se međusobno isprepliću sa svim onim na što upućuju, a uz to i drugi tekstovi dolaze u smislu nagovještaja skore propasti onih koji se odaju posebnoj vrsti griješenja.

Danas vidimo neke nevjerničke narode koji su duboko ogrezli u tim grijesima, bez imalo brige i osjećaja odgovornosti, poput bluda i nemorala koji se nije pojavio u jednom narodu a da nisu u potpunosti uništeni i nestali sa lica Zemlje. I jedan od najvećih grijeha koji nagovještava propast naroda koji ga čini jeste zasigurno njihova uobraženost i njihovo psovanje i vrijeđanje Poslanika, s.a.v.s., skrnavljenje njegove časti i sve to naočigled svih muslimana.

Rekao je Uzvišeni Allah: ”Onaj ko misli da Poslaniku Allah neće pomoći ni na ovom ni na onom svijetu, neka rastegne uže do tavanice i neka razmisli da li će njegov postupak, ako se objesi, otkloniti ono zbog čega se on ljuti. I tako, eto, Mi ga u vidu jasnih ajeta objavljujemo, a Allah će onome kome On hoće na pravi put ukazati” (El-Hadždž, 15-16);

”One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali, Allah će i na ovom i na onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti” (El-Ahzab, 57), tako da je Allah učinio obaveznim Njegovo prokletstvo za sve one koji vrijeđaju Poslanika i to još na ovom svijetu, prije onoga, a njihovo prokletstvo na ovom svijetu znači uskraćivanje Allahove neizmjerne milosti prema njima kao i konstantno kažnjavanje koje će doživljavati.

Rekao je Plemeniti Allah obraćajući se Svome miljeniku Muhammedu, s.a.v.s.: ”Mi ćemo te osloboditi onih koji se rugaju” (El-Hidžr 95),

’’onaj koji tebe mrzi, sigurno će on bez pomena ostati”  (El-Kevser, 3.

Rekao je šejhul-islam ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao: ”Allah, dž.š., će se osvetiti, radi Svoga Poslanika, svakom onome koji ga bude vrijeđao i psovao i na njega laž iznosio, ukoliko muslimani budu spriječeni da nad njima izvrše propisanu šerijatsku kaznu za to i uzvisit će njegovu vjeru. Ovo su dosad bezbroj puta potvrdili mnogi zabilježeni događaji koje su prenijeli povjerljivi muslimani, koji su i sami nazočili tim događajima, kao naprimjer prilikom opkoljavanja utvrda i gradova uz obale Šama, a naročito prilikom opkoljavanja plemena Benu El-Esfer, čiji smo i mi savremenici, i oni o tome kažu: ‘Znali smo opkoljavati i osvajati jednu utvrdu ili grad po mjesec i više, i nikako nismo uspijevali u tome i skoro da se razočaramo u pobjedu, kad u tom trenutku njeni stanovnici počnu sa psovanjem Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i skrnavljenjem njegove časti, pa smo je nakon toga lahko osvajali i nije nam kasnila pobjeda osim dan ili dva, i zauzimali smo to mjesto i oni bi tada doživljavali veliki poraz. Radovali smo se brzoj pobjedi kada bismo ih čuli da su upali u ovaj grijeh, a istovremeno bi se naša srca ispunila srdžbom i gnjevom radi toga što čine.’ U ovom smislu su nam pričali neki pouzdani prijatelji da je stanje muslimana koji žive na Zapadu sa kršćanima poput ovoga i jedan od zakona koje je Allah postavio na Zemlji da se po njemu odvijaju događaji jeste da nekad On uništava svoje neprijatelje lično, a nekad rukama Svojih robova – vjernika.” (”Isukana sablja protiv onoga ko psuje Poslanika”, autora Ibn Tejmijje, str. 122.)

Rekao je Uzvišeni Allah, dž.š.: ”Neka te nikako ne obmanjuje to što oni koji ne vjeruju po raznim zemljama putuju:kratko uživanje, a poslije – Džehennem će biti mjesto gdje će boraviti, a užasno je to prebivalište! A one koji se Gospodara svoga boje čekaju džennetske bašče kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno ostati – takav će biti Allahov doček. A ono što ima u Allaha bolje je za one koji budu dobri.” (Ali Imran, 196-198)

Molim Allaha da i mene i vas učini od njih!

Prof. dr. Nasir el-Omer