“Genocid” u Coloradu

Redžić piše:

Vracajuci se prosle godine sa premijere izlozbe: Prijedor:Lives from the Bosnian Genocide” odrzane u St. Louisu  nekako bojazljivo smo dosli vise na pomisao nego na ideju kako bi bilo fino kad bi tu izlozbu mogli postaviti u Coloradu.

A onda je ta pomisao pocela polako da se vrti po nasim glavama, da se pretvara u ideju i da ta ideja pomalo dobija obrise realnosti.

Prvo smo je pokusali provjeriti u malobrojnim porodicama Prijedorcana i  naisli na podijeljene reakcije. Bezrezervnu podrsku dobili smo od familije Draganovic, Nurke, Suvade i Ajdina. Poslije su ideju isto tako bezrezervno podrzali  Enver Alagic i sin mu Jasenko, Azra i Adnan Selak, onda nam se pridruzila i Aida Ceric.

Formirali smo tijelo koje smo nazvali Koordinacioni odbor za pripremu izlozbe i za koordinatora izabrali Jasminu Redzic, sto se poklopilo sa mojim vidjenjima da bi aktivnosti trebalo da nose mladje osobe, osobe koje su u vrijeme agresije bili djeca, da bi na taj nacin osvjezili njihovu memoriju i obogatili je sa njihovim danasnjim vizijama. Zadatke smo dijelili ili bolje reci za njih su se otimali, Jasmina, Ajdin, Azra, Aida i Jasenko, a mi stariji bili smo tu u slucaju da im zatrebamo, da im posluzimo kao provjera njihovih vizija ili eventualno damo neku sugestiju.

Komunikacija sa Udruzenjem Prijedorcana u St. Louisu ostvarena je na vrlo visokom nivou i njihova pomoc i iskustvo bili su nam vrlo dragocjeni.

Prvi problem u ovakvim slucajevima je naci kvalitetan, siguran i atraktivan prostor i tu je  Jasmina naisla na veliko razumijevanje University of Colorado, Anchutz Medical Campus, ciji je student, koji su pored prostora za izlozbu, kakav smo samo mogli pozeljeti, pristali da budu i suorganizatori i dijelom sponzoriraju nase troskove.

Sve dalje je vec bila stvar jednog kontinuiteta u kojem nam Jasmina nije dala da se nimalo opustimo vec jednostavno smo rjesavali problem po problem. Aida je pripremila tehnicka rjesenja  za letke, pozivnice i postere, Azra elektronski, medijski marketing, a Ajdin je bio “djevojka za sve”.

Pozivnice smo poslali svim Bosancima i Hercegovcima u sirem podrucju Denvera ciju smo adresu imali. Zeljeli smo da nam na otvorenje dodje  neko poznat i medijski jak, neko ko ce ostaviti trag  po cemu ce se izlozba pamtiti. Enver ja za vrijeme godisnjeg odmora sreo Refika Hodzica, koji ga je ocarao i Enver nam je sugerirao da je Refik ono sto nam treba za ovu priliku.

Pripreme su se odvijale po planu zahvaljujuci prije svega kompaktnosti naseg malobrojnog odbora i medjusobnog uvazavanja. Nista nismo ostavljali nerijeseno i oko svega smo postizali potpunu saglasnost.

Otvorenje je zakazano za 13. septembar, ustvari bio je to jedini slobodan termin u ovoj godini. Alternativa je bila cekanje do 2009. godine. Nasa zelja je bila da se izbjegne vrijeme posta, ali  nismo imali puno izbora. Otvorenju izlozbe prisustvovalo je oko tri stotine osoba, sto je za denverske prilike izuzetno velik broj, broj koji nije ostvaren na bilo kojem drugom skupu nase dijaspore.

Ceremonija otvaranja bila je vrlo efektna i sadrzajna. Kratki pozdravni govori koje su odrzali Jasmina  u svojstvu organizatora i Alem Hadzic, predstavnik Udruzenja Prijedorcana u St. Louisu , upotpunjeni su kratkom kronologijom pripreme materijala za izlozbu od strane Benjamina Moore-a, profesora sa Fontbone University u St. Louisu, koji je jedan od autora izlozbe.

Nastupni govor odrzao je Refik Hodzic, koji je u petnaestak minuta objasnio sustinu ratnih sukoba u bivsoj Jugoslaviji i aktivnosti Haskog Tribunala. Prava je umjetnost u tako kratkom vremenu iznijeti toliko mnogo informacija i sve to sloziti u cjelinu u kojoj ni jedno slovo nije suvisno.

Izlozbi  su prisustvovale i nase drage gosce Tanja i Ana iz Edmontona, Elmina iz Washington DC-a i petoclana grupa Prijedorcana iz St. Louisa. Svima veliko hvala jer su svojim prisustvom obogatili ovaj znacajan dogadjaj.

Broj najavljenih gostiju bio je puno veci, ali su ih sprijecile radne obaveze( Muhamed Kulasic, Patrick Mc Cartny i Vehid Deumic) ili uragan Ike, zbog kojeg je zatvoren aerodrom u Houstonu ( Enes Redzic)

Nase vrijedne domacice, predvodjene Muneverom i Suvadom, pripremile su zakusku od poznatih bosanskih jela, sto je odusevilo uvijek gurmanski raspolozene Amerikance.

Nismo zadovoljni pracenjem domacih medija, a  glavni razlog je sto je u Denveru toga dana gostovala kandidatkinja za potpredsjednika  Sarah Palin, koja privukla svu medijsku paznju.

O sadrzaju izlozbe pisao sam nakon njene premijere u St. Loiusu pa sam ovaj put namjerno detaljisao oko  njenih tehnickih aspekata .

Uz zahvalnost svima koji su svojim prisustvom obogatili ovaj dogadjaj, ciji je osnovni cilj da ne zaboravimo ono sto nam se dogodilo i da sacuvamo sjecanja na nase sehide, zelim da vas izvjestim da smo prikupili  donacije za pomoc skolovanja djece bez roditelja koje cemo vrlo brzo proslijediti.