svabo
Pise: Besima Kahrimanovic
Ovih sam dana neizmjerno tužna. Moju tugu donekle su ublažile fudbalske i košarkaške reprezentacije Bosne u Hercegovine svojim pobjedama na posljednjim utakmicama u kvalifikacijama za svjetska prvenstva. Nakon ovih pobjeda i tokom trajanja utakmica srce mi je kucalo sasvim opušteno i na trenutke nisam osjecala ubrzane otkacaje koji su „normalna“ dijagnoza od potpisivanja prokletog Daytonskog sporazuma pa naovamo. Od tada nam država vidno odumire a sa njom i ja.
Predizborni jambo plakati sa sadržajima; „Moja kuca srpska“, „Odlucno za srpsku“, „Srpska može bolje“ u meni, najblaže receno, izazivaju gadenje. Pitam se samo ko osmisli ove nebuloze, pa nisu u pitanju nekakvi nedaj Bože entitetski ili opci izbori nego lokalni izbori. Jadni li su Bosanci i Hercegovci koji pripadaju srpskom puku a još uvijek se pale na ove i slicne predizborne slogane.
Dotle lokalni politicari u Prijedoru pokušavaju predizborne poene osvojiti ucjenama; ako mi date toliko i toliko glasova uradit cu to i to. Ili znate li ko je obnovio ili asfaltirao ovo ili ono ili pak podmetanjem klipova koji su najprljaviji nacin da se oblati, omalovaži i zgazi rival iz istog puka. Ja znam; sve što je obnovljeno obnovljeno je iz budžetskih ili licnih sredstava samih biraca. Niko od politicara nije izdvojio niti vlastitu marku kako bi licno sufinansirao bilo što.
Džaba ove predizborne poruke s pomenutim tekstovima. Moja kuca nije niti ce ikad biti srpska jer sam u njoj gradanin n-tog reda, ova nakaza od entiteta nastala je na krvi mog rodenog brata Adema koji je ubijen u Keratermu i krvi mog oca Derviša koji je utocište potražio u Rizvanovicima i tamo ubijen 20.07.1992. godine. Nemam pravo da govorim u ime drugih žrtava ali svima njima lahka zemlja bosanska, rahmet i pokoj im duši. Dakle moja i naša kuca može biti i jeste samo Bosna i Hercegovina.
Koju tugu oko srca osjetim recimo kad odem u susjednu R Hrvatsku. Nema kafica a da iza pulta na zidu ne stoji tekst himne „Lijepa naša domovino“. Hrvatska mi je draga kao i sve ostale države svijeta podjedanko i nemam ništa protiv nje ili njene himne ali i tada osjetim led oko srca kad sam duboko svjesna da gotovo polovica Bosanaca i Hercegovaca svoju državu Bosnu i Hercegovinu ne osjecaju i ne doživljavaju svojom državom a ona druga polovina nema ni teksta svoje himne. Jadni li smo; svi Bosanci i Hercegovci. Jasno, najdraža i najljepša država mi je Bosna i Hercegovina.
Helem, ovi „lokalni izbori“ nude svašta nešto: iz Banja Luke najavljuju skori izlazak iz Elektrodistribucije Bosne i Hercegovine, ocito na nelagalan nacin biva smjenjen direktor „neposlušnog“ BHRT-a Mehemd Agovic. Svjesno se da su „poslušni“ mediji najbolji mediji jer pišu i govore samo ono što se politicarima svida. Ma j…š novinara koji samo prenosi rijeci onoga ko je sazvao press konferenciju, to nije novinar nego nepismeno piskaralo.
Nije li uoci rata prvo uspostavljena totalna kontrola nad medijima ili me pamcenje polahko napušta? Nece me nimalo iznenaditi kada se iz Banja Luke plasira ideja da se razgradi Granicna policija BiH, SIPA, OSA ili Uprava za indirektno oporezivanje BiH. I šta onda? Necemo imati pravo da kažemo da nismo znali da nam država umire jer niko se od „doktora-politicara“ nije sjetio da ponudi „infuziju“ umirucem pacijentu u vidu preustroja po ekonomskim regijama. Do tada umjesto lokalnih, mi cemo se natjecati u fer play entitetskim izborima.
S dužnim poštovanjem mojoj Bosni i Hercegovni, ne daj se Bosno.
(MojPrijedor.com)
Add comment