Lideri Srpske demokratske stranke (SDS) onomad su Okružnom tužilaštvu Banja Luka podnijeli krivične prijave protiv premijera RS Milorada Dodika i još nekoliko funkcionera, optužujući ih da su oštetili budžet Republike Srpske za 25 miliona maraka.
“Bilo je realno za izgradnju puteva u Srebrenici utrošiti 15 miliona KM, ali je Savjet za razvoj RS, kojim predsjedava premijer Dodik, donio odluku da isplati još 37 miliona KM na već ranije predviđenih 15 miliona. Dakle, na izgradnju regionalnih puteva na području Srebrenice i Bratunca iz budžeta RS izdvojena je fantastična suma od 52 miliona KM“, stoji u prijavi SDS protiv Dodika i još trojice funkcionera RS.
Optuženi premijer je objasnio kako ima povjerljive informacije iz Tužilaštva BiH da su krivične prijave protiv Vlade RS “upakovane“ po nalogu prvog zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana.
“Gregorian vrši pritisak na tužioce i sudije da se podstakne istraga. To je zloupotreba, jer Tužilaštvo BiH nije nadležno za ova pitanja, već Tužilaštvo RS i mi nemamo ništa protiv da se ono time bavi“, rekao je Dodik novinarima u Banjoj Luci.
Osim Gregorijana, Dodiku “pakuje“, izgleda, i Agencija za istrage i zaštitu BiH (SIPA). Njeni su istražitelji početkom 2008. posumnjali da je premijer Dodik na čelu sa Vladom RS, sklapajući nepovoljne ugovore s kupcima Rafinerije nafte Bosanski Brod (42.000.000 eura), Petrol – Banja Luka i Rafinerija ulja Modriča (67.000.0000 eura), oštetio budžet RS za 133.000.000 KM. Kupac ovih preduzeća je ruska naftna kompanija Zarubezhneft, a ugovor o kupovini sklopljen je februara 2007.
U vrijeme potpisivanja ugovora, sumnjaju u SIPA, nije priložen dokument o kapitalu kupca, a Vlada RS ugovorom se obavezala da će izmiriti sva dugovanja preduzeća koja je prodala.
Isti ugovor Vladi osporava pravo naplaćivanje odloženih potraživanja prema trećim preduzećima ako zato ne dobije saglasnost kupca.
Kupac Zarubezhneft i Vlada RS, dogovoreno je, zajedničkim će parama graditi prugu Bosanski Brod – Modriča. Kupac će prugu koristiti za svoje potrebe i prvih 20 godina plaćat će samo naknadu faktičkih troškova.
Pritom, Vlada RS se obavezala da Zarubezhneftu obezbijedi najpovoljniji režim glede poreza, čime je narušena konkurencija tržišta. Garantovala im je kupovinu zemljišta u luci Ploče za izgradnju terminala derivata nafte.
Uzgred, zaboravili su da je luka Ploče u Hrvatskoj, van domašaja BiH, pa i premijera RS.
Zarubezhneftu je obećana i kupovina naftovoda od luke Omišalj do rafinerije i cjevovoda za derivate do luke Opatovac (Srbija), ali i pravo prečeg provođenja geoloških istraživanja nafte u RS. Ugovorom je Zarubezhneftu priznato i pravo na akcije Jadranskog naftovoda (JANAF).
Očito privilegovani Zarubezhneft je stekao i pravo preče kupnje naftnih skladišta “Vrbanja“ (Banja Luka) i “Brezičani“ (Prijedor).
Ugovor potpisan s preduzećem Zarubezhnef nosi oznaku “strogo povjerljivo“ i nije baš jasno po kojim je kriterijima, stavljajući tu oznaku na ugovor, Vlada RS postupila. Naime, Zakon o zaštiti ličnih podataka daje mogućnost uvođenja tajne, štiti podatke koji se tiču građana, ali ne i podatke poslovnih transakcija.
Čini se, u vrijeme kad je ruskoj firmi prodavala pomenuta preduzeća, Vlada RS nije ni znala kolika su dugovanja i obaveze firmi koje prodaje i prihvatila je da će sve sama platiti samo da bi prodala akcije ovih firmi. Iz džepa poreskih obveznika, naravno. Napokon, potpisani ugovor ničim ne zaštićuje radnike. Naprotiv! Kupac može otpuštati radnike bez obzira što se obavezao da će tokom rekonstrukcije zadržati isti broj zaposlenih.
Jedna od klauzula ugovora daje mogućnost, u slučaju da se privatizacija spomenutih firmi proglasi spornom ili se poništi, prodavac, Dakle Vlada RS (čitaj poreski obveznici) kupcu mora nadoknaditi sve gubitke. Nema, dakle, rizika za ruski Zarubezhnef.
Pozabavila se SIPA i aktivnostima Vlade RS od 1998. do 2000. godine. Izvori SIPA tvrde da je Vlada RS u tom periodu za obnovu infrastrukture i renoviranje kuća i stanova za povratnike u Republiku Srpsku na poklon dobila 50.000.000 KM od Evropske unije.
Nije ih, sumnja se, trošila baš namjenski. Novac namijenjen obnovi kuća za povratnike u RS trošio se na rekonstrukciju infrastrukture Banje Luke i Laktaša, te izgradnju sportske dvorane košarkaškog kluba Igokea.
Istina, i “povratnici“ su dobili dio kolača koji im je namijenila EU. Safet Bićo je, recimo, dobio 100.000 KM za obnovu kuće, Dževad Osmančević 14.000 KM, Zekerijah Osmić 65.000 KM, Šuhreta čuzel 45.000 KM. No, osobe čija ste imena pročitali nisu obični “povratnici“. Odreda su bili poslanici u Narodnoj Skupštini RS. Bošnjački i hrvatski “povratnici“ funkcioneri dobili su, po ko zna kojim kriterijima, od Vlade RS oko 300.000 KM.
Napokon, već u to doba je premijer Dodik na čelu sa Vladom RS, planom razvoja Banje Luke i RS-a, predvidio izgradnju nove zgrade Vlade na prostoru Paskuline Ciglane (kod hotela “Bosna“), površine 4.000 kvadratnih metara.
Za izgradnju temelja te zgrade, tvrde izvori SIPA, izdvojeno je 5.000.000 KM. Navodno, i ovih pet miliona su novci otkinuti od kolača namijenjenog povratku Bošnjaka i Hrvata.
Što bi, ako se dokaže tačnim, značilo da je premijer RS zloupotrijebio i položaj i namjenski poklonjene pare. Usprkos svemu, i pred oktobarske lokalne izbore, građanima RS premijer i šef SNSD je neprikosnoven. Bolesnici najviše vole ono što im škodi.
(Oslobodjenje)
Add comment