Ramazanski ders

Neprijatelj će prije prijatelja potvrditi da smo stoljećima i stoljećima bili starješine, vođe i izvor napretka. Sunce naše civilizacije koje je izašlo iz časne Mekke obasjalo je mnoge daleke civilizacije. Nakon toga društvo je naslijedilo dostignuća na polju edukacije, vaspitanja i uopće kulturnog napretka. Na osnovu tih rezultata savremena Evropa je doživjela svoj procvat.

Poznati historičar i mislilac Tombeson je rekao: “Zaista se oživljavanje i širenje nauke na Zapadu temelji na tome što su naučne spoznaje, koje su tada bile jako raširene kod muslimana, ostavile jak utjecaj na narod zapadne Evrope preko knjiga koje su prevođene.”

Francuski ministar Sidijo veli: “Zaista produktivno razmišljanje muslimana i njihovi izvanredni izumi svjedoče da su oni učitelji Evrope i razlog njenog oživljavanja i napretka.”

Međutim, mnogobrojni unutrašnji i vanjski faktori zajedno su rezultirali time da je zašlo naše sunce iza oblaka, oslabila nam snaga, rascijepilo se naše jedinstvo, ukinut hilafet i druge civilizacije su se okomile na nas kao što se vukovi okupe oko ovce i okruže je.

A o tome nas je obavijestio naš poslanik, Muhammed s.a.v.s., prije više od 1400. godina.

Nikome od nas nije nepoznato kako se ponašala većina muslimana, koliko su se udaljili od vjere, kako su je malo poznavali i sprovodili u svome životu i koliko su živjeli i postupali u suprotnosti sa vjerom. I ne samo to, već se otvoreno i javno griješilo prema Alahu dž.š. Svi mi jasno vidimo tragove našeg psihičkog pada i naše slijepo slijeđenje neprijatelja u svim postupcima.

To nam potvrđuje hadis Poslanika s.a.v.s.: “Uistinu ćete slijediti one koji su bili prije vas pedalj po pedalj, čak i ako uđu u rupu guštera, ući ćete i vi”. Ashabi upitaše: “Židovi i Kršćani”? Poslanik odgovori: “Pa ko drugi?” (Ahmed, Muslim i drugi).

Niko od nas ne sumnja da smo sada postali jedan od najnazadnijih naroda u pogledu tehničkih dostignuća, mi koji smo stoljećima bili odgajatelji drugih na najvišem nivou. Najveći broj muslimanskih država danas pati od gladi, siromaštva, mnogih zaraznih bolesti, nesigurnosti i nereda.

Zašto smo onda nazadovali, kako smo dospjeli na ovako nizak stepen?

Allah dž.š. veli: “Bili ste najbolji ummet (narod) koji se pojavio među ljudima, naređivali ste dobro a odvraćali od zla i vjerovali ste u Allaha.” i rekao je: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi i da Poslanik protiv vas bude svjedok.” I kaže: “Nismo im Mi nepravdu učinili, nego su je sami sebi učinili.”

Kada smo popustili u nošenju emaneta, prenošenja (objave) vjere drugim ljudima, kazna Allahova počela je da nas stiže. Kada smo se udaljili od Allahovog šeriata (zakona), napustili Njegove pravedne propise okrečući im leđa, okrenuli se prema (komunističkom) istoku i (materijalističkom) zapadu, pokorili se njihovim mišljenjima i filozofiji naroda koji su u zabludi, povećalo se naše nazadovanje.

Kada smo god okrenuli glavu od Knjige našeg Gospodara i Sunneta nešeg Vjerovjesnika s.a.v.s., unijeli smo u našu vjeru ono što Allah dž.š. nije dozvolio (od običaja, nevaljavština i neispravnih vjerovanja), našli smo se na rubu civilizacijske propasti nakon što smo bili vođe u najnaprednije civilizacijske tokove.

Kako?

Dovoljna su nam dva primjera za odgovor na to:

1.    Iman su naši dobri predhodnici definisali kao: izgovor jezikom (svjedočenje tevhida), čvrsto uvjerenje srcem i djela kao rezultat toga, a koja činimo dijelovima tijela i srcem zajedno. Kod posljednjih generacija iman je postao jezikom (la ilahe illallah) bez pravog značenja i bez rada po onome što to značenje nalaže. Većina tvrdi da je iman samo u srcu, tako da namaz, zekat, hadž i ostalo po njima nema nikakve važnosti. Prema tom njihovom mišljenju nikakvi grijesi, razvrat niti bilo šta drugo čovjeku može štetiti, sve dok je “iman” u njegovom srcu.

2.    Oslonac (tevekul) na Allaha dž.š., vjerovanje, kada i kader koji je nadahnuo ashabe i tabiine te su žrtvovali imetak i svoje živote na Allahovom putu, koji je izveo ljude iz tmine na svjetlo, promijenio situaciju na Zemlji – iz nepravde u pravdu i iz nereda u red – postao je kod kasnijih generacija prihvatanje i popuštanje pred stvarnošću i zadovoljstvom ma kakva ona bila, nerad i neispunjavanje materijalnih uslova kako bi se nešto mijenjalo. Zbog toga su muslimani nazadovali, što je rezultat njihove lijenosti, odmaranja u raznoraznim budžacima, opravdavajući se zuhdom (skromnosti) i povlačenjem radi ibadeta. Zanemarivši Allahovu naredbu da traže znanje, istražuju zemlju, da putuju po njoj, da iskorištavaju i eksplatišu njena dobra i da je grade i nastanjuju, muslimani su pali na ovaj stepen. Šarlatani i trgovci vjerom da bi zadovoljili svoje lične potrebe odigrali su veliku ulogu u zavođenju masa i širenju svojih izmišljotina i pokvarenosti dugi niz stoljeća – od kojih je naša vjera čista u svakom pogledu.

Zapad napreduje i na našem kućnom pragu nas pobjeđuje.

U isto vrijeme kada smo iskrivili naše vjerovanje, kada se zaledila naša moć razmišljanja i rasuđivanja, Zapad je otkrio blaga naše kulture, koristio se našim dostignućima, okoristio se našim znanjima, svakodnevno napredovao na polju tehnologije otkrivajući i pronalazeći novo i novo, posebno na vojnom planu. Konstantno su naprdovali pobjeđujući nas na svakom polju, i onda iznenada oduzimanju naših predjela koji su padali jedan za drugim. Uspijeli su u kolonizacijskim ciljevima održavajući pritisake na nas kao ummet, i to na način koji je neponovljiv i nezabilježen do sada. Vrlo dobro su znali sve to dobro isplanirali – kako ispuniti uslove za ostvarivanje ciljeva. Iskoristili su pogodne prilike, energiju njihovog naroda, opljačkali naše resurse, dok je naš narod spavao i dok smo se mi zabavili sami sobom, pa kako da nas Allah dž-š. pomogne protiv Zapada?!!

Još bolnije i žalosnije:

Naš narod se okretao kaburovima, tražio pomoć u nevoljama i teškoćama od umrlih, a to je, nema sumnje, širk. Pa kako da im dođe pobjeda od Allaha dž.š. kada su oni zapostavili sve preduslove za nju i moralne (idejne) i materijalne.

Pogrešna metoda

Trebalo je da se okoristimo pozitivnim stvarima evropske kulture i civilizacije, a da se čuvamo negativnih stvari, kao što su to npr. učinili Japanci; očuvali svoj identitet, a u isto vrijeme su se jako okoristili znanostima i tehnologijom Zapada pa su veoma uznapredovali. Nisu se stopili sa Zapadom i poistovijetili s njim, nego su postali njihovi najveći rivali. Umjesto toga postupili smo potpuno suprotno. Poveli smo se za njihovim negativnostima i “otpadom” a udaljili smo se od našeg kulturnog naslijeđa i težili njegovom zaboravu. A oni koji su ga nastojali odbraniti i oživjeti, nailazili su na raznorazne torture i kažnjavanja, kao što se desilo u Turskoj za vrijeme Ataturka. Zato je bilo prirodno da propadnu projekti razvoja i napretka koji su se zasnivali na slijepom slijeđenju Zapada i pokušaju njegovog oponašanja, i zbog toga što se oni nisu zasnivali na historiji ummeta i njegovom kulturnom naslijeđu, već su bili u neskladu sa vjerovanjem (akaidom) i običajima muslimana. A napredak se mora temeljiti na tim stvarima.

Ispravan put za ponovno napredovanje:

1. Čišćenje naše vjere, kulture i naslijeđa od iskrivljavanja, devijacija, novotarija i praznovjerja koja su nas vodila i pratila u vremenu nazadovanja.

2. Ispravljanje vjerovanja u srcima muslimana i njihovo jačanje, povratak na ono na čemu su bili naši predhodnici i pridržavanje toga u svemu – općenito i pojedinačno. “Neće uspjeti kasnije generacije ovog ummeta osim preko onoga preko čega su uspjele prve!” – rekao je imam Malik, rahimehulah.

3. Pokajanje od svih grijeha i ružnih postupaka, povratak Allahu dž.š., vraćanje našoj islamskoj tradiciji, kulturnom identitetu, povratak njenog ugleda, ponosa i utjecaja (a time i nas samih), kao i rad na njegovom širenju. Omer r.a. je rekao: “Mi smo narod kojeg je Allah dž.š. uzdigao i potpomogao Islamom, pa kad god budemo tražili snagu u nećem drugom mimo Islama Allah dž.š. će dati da budemo poniženi.”

4. Gradnja savremenih naučnih institucija u svakoj islamskoj zemlji kako bi one bile osnov napretka i kako bi iz njih potekao naučni razvitak.

5. Okorištavanje od razvijenih civilizacija i preuzimanje od njih najboljeg što imaju, a što se ne suprostavlja našoj vjeri i našim kulturnim vrijednostima. “Mudrost je izgubljena stvar vjernika, gdje god je nađe neka je iskoristi, jer on je u tome najpreći”, kao što je došlo u poznatom hadisu.

6. Čvrsto držanje za Allahovo uže i ostavljanje po strani razilaženja i neslogu tako što ćemo se obratiti na propise iz Kur'ana i Sunneta i pridržavati se tih propisa jer su Kur'an i Sunnet osnovni izvori i akaida i ibadeta i fikha i ahlaka…

7.Izvršavanje obaveza da've (misionarstva), naređivanja dobra i odvraćanje od zla, utjecanja na ljude – svako prema svojim mogućnostima, na osnovu svoga znanja, i u svom domenu kako bi nas Allah dž.š. potpomogao u našim poslovima i našim nastojanjima, te nam to učinio berićetnim. Bez toga Allah dž.š. će nam otežati naša djela i dati da nam propadnu planovi i projekti koje smo zacrtali. To ne treba da nas čudi, jer mi smo zadnji narod, narod kome je naređeno da spase ljude i da im prenose Allahov risalet. Prema tome nije dovoljno da preduzmemo samo materijalne uslove kako bismo napredovali kao što su to radili drugi narodi, nego na nama je da tome dodamo ihlas (iskrenost u svemu), ihsan (dobročinstvo u svakom pogledu), tj. da upotpunimo ibadete, da slijedimo našeg Poslanika s.a.v.s. i da upotrijebimomaksimalan trud u nošenju emaneta u dostavljanju risaleta (Objave) svim narodima.

Allah dž.š. kaže: “Zaista Allah neće promijeniti stanje jednog naroda sve dok on sam sebe ne promijeni.”

Allah dž.š. upućuje na pravi put, On je taj koji učvršćuje čovjeka na istini i Njemu se sve vraća. Zadnja naša dova je:

“Neka je neizmjerna zahvala Allahu dž.š. Gospodaru svih svjetova.”