Muharem Bazdulj: “Dodikova Srpskija Srpska”

Bliže nam se, evo, ko zna koji po redu jesenji postdejtonski izbori, a ovdašnji se analitičari svejednako čude Dodikovoj retorici. U javnosti je, iz teško razumljivih razloga, prisutna slika o Dodiku kao nekom ko je nekada, kao, bio zbiljski SDS-ov protivnik, a onda se, navodno volšebno, pretvorio u nastavljača SDS-ovog projekta.

Problem sa tom slikom je to što je – pogrešna. Nikada se Dodik (kao ni njegovi politički saveznici) nije dubinski i suštinski suprotstavljao SDS-u.

U tom je smislu izuzetno poučno vratiti se dvanaest godina unazad. Na izborima u septembru 1996. godine, prvim poslijeratnim, tada neprikosnovenom SDS-u u Republici Srpskoj se suprotstavila opozicija u vidu Saveza za mir i progres i Patriotskog demokratskog bloka. Opozicioni lideri na tim izborima nisu postigli neki zapažen uspjeh, ali će u narednim godinama itekako uticati na bosanskohercegovačku politiku.

Riječ je, naime, o Branku Dokiću, Živku Radišiću, Mladenu Ivaniću, Nebojši Radmanoviću i Miloradu Dodiku. Ondašnju je njihovu retoriku u tekstu Druga Srpska objavljenom u beogradskoj "Našoj borbi" analizovao Ivan Čolović (isti je tekst kasnije preštampao u svojoj knjizi Politika simbola). Vrlo je zanimljivo vratiti se danas tom tekstu i naročito njegovim zaključcima.

Onomad se Nebojša Radmanović žalio na "informativno nasilje" Glasa Srpske ciljajući na njegovu upornu SDS-ovsku propagandu; odnosno na – kako je kazivao Živko Radišić – "vladavinu totalitarizma i jednoumlja, (s tim da) svako drugačije mišljenje vladajuća stranka (SDS) proglašava izdajom srpstva". Tadašnji RTRS isti su ljudi nazivali "pravom TV Bastiljom". Mladen Ivanić je govorio o opozicionarima kao "boljim ljudima na istom nacionalnom cilju". Milorad Dodik ga je vrlo direktno podržao ocjenom da je "Mladen Ivanić bolji Srbin od Momčila Krajišnika".

Sve je ovo savršeno poslužilo Ivanu Čoloviću da dođe do zaključka koji je itekako aktualan i dan-danas. Alternativni projekat Republike Srpske, njihova Druga Srpska, veli Čolović, bitno se razlikuje od onoga što je građanska i demokratska opozicija u Srbiji naz(i)vala Drugom Srbijom. U najkraćem, a Čolovićevim riječima, (ondašnja) opozicija SDS-u predstavlja "projekt očuvanja i konsolidacije političkih i vojnih rezultata tog (Karadžićevog) režima".

Za Dodika i dodikovce, još i prije dvanaest godina, "najveća mana režima na Palama nije bio ni ekstremni nacionalizam, ni četništvo, ni klerikalizam, ni preferisanje gusala na račun kompjutera, nego to što je srpstvo tog režima palo na ispitu". Samo finale Čolovićevog članka posebno je indikativno – opoziciona Druga Srpska "sasvim se lepo može nazvati i Srpskija Srpska". Za tu i takvu "Srpskiju Srpsku" Dodik se dosljedno bori već tuce godina i tu nema nikakvih promjena ni (kopernikanskih) obrata, ma šta federalni mediji i stranke te predstavnici međunarodne zajednice mislili o tome.

U tom svjetlu jasnije bivaju i različite reakcije Mladena Bosića i Milorada Dodika na vijest o hapšenju Radovana Karadžića. Bosić, Karadžićev nasljednik na tronu Srpske demokratske stranke, suđenje prvom predsjedniku Republike Srpske vidi i kao suđenje projektu Republike Srpske. Dodik, međutim, u Karadžiću manje vidi tvorca RS-a, a više čovjeka koji je "očuvanje i konsolidaciju" političkih i vojnih rezultata rata i etničkog čišćenja doveo u opasnost.

Očuvanje i konsolidacija RS-a za Dodika su pitanje svih pitanja. Njegova skorašnja posjeta Biljani Plavšić u švedskom zatvoru podsjetila je na njihovu višegodišnju bliskost, no olako se zaboravlja da i ta bliskost ima svoju prethistoriju. U vrijeme kad je govorio da je "Mladen Ivanić bolji Srbin od Momčila Krajišnika" Dodik je običavao kazati i da je "Živko Radišić bolji Srbin od Biljane Plavšić". Tek kad se Plavšićka odrekla Karadžića zarad očuvanja i konsolidacije RS-a, od Dodika je mogla dobiti indulgenciju.

I oni koji Dodika ne vole, ne mogu mu spočitavati nedostatak iskrenosti. I ovih je dana on otvoreno kazao da ga u predstojećim razgovorima o ustavnim promjenama u BiH isključivo motivira "ono što se zove interes Republike Srpske".

Pošto će u tim razgovorima Federaciju predstavljati manje-više isti ljudi koji su dezavuiranjem odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda i obaranjem tzv. "aprilskog paketa" dugoročno onemogućili konsolidaciju Bosne i Hercegovine kao države, Dodik nema razloga da brine za sudbinu Republike Srpske, svakog dana u svakom pogledu sve srpskije.

Muharem Bazdulj,
BH Dani