.jpg)
svabo
”Bice u limburgu mjesecu…”, sjecam se da su ovako, nasi stari, znali odgvarati na nasa dosadna pitanja kad ce nesto biti, sto je bilo vazno samo nama djeci…
Ne znam da li danas koristimo ovu izreku ali nje sam se sjetio posto se veceras nalazim u Limburgu, na jugu Holandije, i kontam kakve veze bi mogao imati ovaj Limburg sa nasom izrekom, te odkud nama uopste ” u limburgu mjesecu…”
Al’, ko sto sam skoro pisao, ni Amsterdam nije vise ko iz Borine pjesme, pored crnaca i Kineza tu smo sad i mi Bosanci, tako vjerovatno ni ovaj Limburg nije isti ko sto ga se sjecaju nasi stari… A da je ovaj svijet zaista mali, to smo se, vjerujem, vec svi uvjerili a nama se to u petak i subotu ponovo potvdilo…
U petak je u Den Haagu odrzan veliki jazz festial na kojem je ucestvovalo preko 40 izvodjaca, medju kojima i Mostar sevdah union i s njima nas Nermin Alukic Cerkez… Tako da smo se (ne)planski u subotu 24.maja okupili kod Satka u Blomendaalu. Iako tuzni zbog sjecanja na ovaj dan i svu golgotu u koju smo krenuli prije sesnaest godina, na kraju smo, nakon dana provedenog na plazi, zapjevali zajedno sa Cerkezom, gdje se u momente cinilo da sjedimo svi u Staroj basti a ne negdje daleko na sjeveru Evrope…
Kozarac je u subotu bio ophrvan tugom, u znaku sjećanja na 24. maj ratne 1992. godine, kada su počela stradanja, progoni i golgota Kozarcana.
U jutarnjim satima održana je tribina pod nazivom “Dogodilo se na današnji dan 24. maj 1992”, u čijem radu su učestvovali Safet Halilović, državni ministar za ljudska prava i izbjeglice, Adil Osmanović, potpredsjednik RS, Mirsad Tokača, predsjednik Istraživačko-dokumentacionog centra iz Sarajeva, potom poslanici u NSRS Muharem Murselović i Zinaida Hošić te Jasmin Odobašić iz Instituta za nestale BiH.
Nakon tribine više stotina nasih sugradjana obišlo je šehidsko mezarje u Kamičanima, gdje 600 nišana, bolje nego bilo kakve knjige, svjedoči o zločinu počinjenom u ovom dijelu Bosanske krajine.
Prije nego cu poci iz Kozarca cinilo mi se da se u carsiji nista ne desava, cak mi ni cetvrtak nije bio zanimjiv, a evo druga sedmica kako sam odsutan i vec mi polako nedostaju pogled na Kozaracki kamen, huk buka vise Stare pilane a postaju mi zanimjive vijesti iz carsije pa makar se radilo i o cjeni jagoda…
Jos od povratka, kraj maja je standardno tuzan, mada smo vec naviki zivjeti s bolom, i sto Monika rece u svome filmu o Kozarcu, pravo smo cudan narod, po danu placemo a navecer se veselimo, tako vjerujem da zivot u Kozarcu ide dalje, ma koliko gorke bile uspomene koje nas podsjecaju ko smo i sta nam se dogodilo a koje cine, na kraju svega, jos vrijednijom borbu za opstanak i zivot u Kozarcu…
Kozarac je iznjedrio jos jednu generaciju maturanata osnovne skole, koji su se pozdravili sa svojim mladjim vrsnjacima a koje dalje tek cekaju izazovi zivota…
Mozemo im samo pozeljeti srecu i uspijeh u daljnjem skolovanju i nadati se da ce ova omladina imati bolje uslove za zivot u buducnsti, te da ce ih sami znati stvarati u zivotu…
Toliko iz Limburga…
Add comment