Bilo jednom u Holandiji…

Jedna od najnezahvalnijih stvari koje se pribojava svako ko organizuje bilo kakvu manifestaciju je da odziv bude los. Mislim da isto vrijedi, mozda i malo vise, u slucaju da organizujes koncert na kojem izvodjaci nastupaju bez nadoknade. Time je i radost i zadovoljstvo vece, kada isti uspije. Kada vidis da su i gosti i oni sto su se znojili pjevajuci i svirajuci zadovoljni. Tako je bilo i sinoc u Dorstu.

Prvi put smo u ovom mjestu i ovoj sali, tako da nismo znali ni koliko ima mjesta ni koliki ce biti odziv. Bilo kako bilo, odlicno je pocelo. Tako (Senad Fazlic) se ponudio da prodaje karte i time rijesio mozda najvazniji ‘problem’. Ubrzo se iz Njemacke pojavio i Salko i krenule su i diskusije na ulazu. O NGI, o logorasima, Memorijalni centar Omarska, o forum i svim silnim debatama i verbalnim napadima uz zakljucak da smo, kao i uvijek, nejedinstveni.

Na srecu, nismo bili na forumu ni na sastanku, tako da su se uz Emira Blazevica, koji je otvorio vece, teske teme zaboravile, a zasvirala nasa muzika. Skoro od samog pocetka, pridruzilo nam se i par Holandjana koji su, nenaviknuti na nase (ponekad preglasne) zvuke harmonike i bas, stoicki pijuckali pivo i pratili i mlado i staro kako se znoji ispred podijuma igrajuci sve dok muzika ne stane.

Ovaj gospodin (Gerard) je poznavao i koju rijec bosanskog jer je duze vrijeme radio na ‘baustellama’ u Minhenu, pa tako znao i Halida Beslica (ciji cd jos ima) i bosanske obicaje i muziku.

Po njegovim reakcijama, vidjelo se da ovo selo odavno nije vidjelo dobru festu.

Prije Enesovog dolaska (koji je iz opravdanih razloga) malo kasnio, par pjesama je otpjevao i nas Fujke. Iako dosta sporo, sala se malo po malo i napunila do 11 sati.

Prije izvlacenja binga, iskoristio sam pauzu i rekao par rijeci o cilju koncerta i namjeni novca koji je sinoc prikupljen, tj. upoznao prisutne sa Fondom Solidarnosti. Posto ovo nije bio prvi put da Enes i Emir pjevaju u dobrotvorne svrhe i saradjuju sa Optimistima, iskoristio sam priliku i obojici urucio zahvalnicu za dosadasnji rad i ucesce na koncertu sinoc. Nisam mogao izostaviti ni Taku, a sigurno ne i naseg Ferida, koji je za Optimiste, a time i za nas Kozarac ucinio jako puno. Iako sam bio namjerio, a i najavio, nisam pricao o novoosnovanoj Stranci za Kozarac. Glavni razlog je bio sto mi se ucinilo da se za ovo vece i druzenje ipak ne bi trebalo potezati teske politicke teme. Ono sto jesam trebao uraditi (a u brzini zaboravio) je pozvati sve prisutne da se registruju za predstojece izbore i glasaju. Nadam se da vecina cita ove redove i da ce to i uciniti.

Tako, Midho i Ferid su, kao i prosli puta, organizovali i bingo, a prikupljeni novac ide za nase FK “Bratstvo”. Iako je bilo primjedbi zbog nacina izvlacenja J, i ova tombola je prosla veselo i zivo, a za nezavisnost pri izvlacenju glavne nagrade pobrinuo se najposteniji medju Mujagicima, Kiko 🙂

Koncert je trajao do pola 2 i po onom sto sam cuo i vidio, mislim da su svi bili zadovoljni.

Ovom prilikom zelim jos jednom da se zahvalim Feridu, Enesu i Emiru, Harisu i Senadu Trnjaninu, kao i kozarackom zetu Emilu Kekicu i Jasmini za pomoc pri organizaciji i odlicne cevape.

Prikupljeni novac bice uskoro urucen u Kozarcu, Amiru efendiji Mahicu.

Nadam se da cemo se sljedece godine (a mozda i krajem ove) okupiti u jos vecem broju.

Bilo mi je drago vidjeti dosta gostiju iz Prijedora, a i iz drugih krajeva. Vjerujem da ce se sljedeceg puta pojaviti i jos vise Kozarcana, jer znam da nas u Holandiji i okolini ima da napunimo 10 onakvih sala (i da mnogi cekaju napolju i traze karte po duploj cijeni, kao na vaznijim utakmicama ;))

Napravio sam dosta fotografija, tako da ce se sinocnja atmosfera ubrzo moci vidjeti i na foto albumu.

Selam Kozarac

Satko Mujagic
OPTIMISTI 2004