svabo
Satko piše:
“SAN Dnevne Novine: Neće memorijalni centar logoraša u Omarskoj
“Marko Pavić, načelnik Prijedora, saopštio je da su vlasti tog grada jedinstvene u stavu da ne dozvole izgradnju memorijalnog centra logoraša u Omarskoj, uz napomenu da se zabrana odnosi na cijelu teritoriju prijedorske opštine.
– Nema šanse da se u Omarskoj nešto takvo izgradi. To nećemo dozvoliti nigdje na području republike Srpske. Nije mi jasno kako su se Bošnjaci drznuli da tako nešto pokreću kada im već smeta krst na Trebeviću – kazao je Boro Medić iz saveza logoraša Republike Srpske. “
Citam danas ove redove, pa se neminovno sjetih nebrojenih nedjelja u Kozarcu 80-ih godina proslog vijeka.
Svake druge hefte subotom navece navijali smo sat (da slucajno ne prespavamo) i jos bunovni od 9 pratili emisiju o Jugoslovenskoj Narodnoj Armiji, nazvanu ‘Dozvolite da se obratimo’. Jer nakon svih reportaza o nasim ‘fenomenalnim’ momcima isao je konacno i film.
Tek u vojsci, krajem 1991., u onih 4 i po mjeseca prije dezerterstva (jer “necu da budem Svabo”), shvatio sam i otkud to ‘dozvolite da se obratim(o)’.
Vojnik naime ne sme ni da se obrati staresini (sluzbeni izgovor u JNA je bio ekavski i za Bosance i za Albance i u Sloveniji i na granici Makedonije i Grcke… so far about Jugoslevia), pre nego sto upita da li sme da se obrati.
No tada, tih dalekih 80-ih, naslov emisije o JNA krmeljavom djecijem oku, nije upadao u oci. Vazno je bilo, koji film se tog dana prikazuje. Jer nakon emisije obavezno je isao partizanski film koji se i obavezno gledao, bez obzira da li je po prvi, drugi ili neki treci put.
Baterije su se neminovno punile na zvuk pogodjenog motora aviona u kojem je ginuo Zare, a Dalibor suzio sretan sto je sletio na jos jedno ‘Medeno polje'…A sta tek reci za Jastreba i dimnjacara iz Kapelskih krijesova ili neprikosnovenog Prleta i Tihija iz mracnih beogradskih ulica. A Valter… Valter je bio Valter! Jedan i jedini
Tako danas, u stilu: ‘ne dozvolite im ni da se obrate’ reaguju gradonacelnik opstine Prijedor, te neko iz saveza logorasa RS, na inicijativu za Memorijalni centar u bivsem logoru Omarska.
Jer dok se negdasnji ‘gradonacelnik Predora’ iz 1992. (na poziciji nakon ilegalnog preuzimanja vlasti 30. aprila 1992. te smaknuca bas u Omarskoj demokratski izabranog profesora Muhameda Cehajica) Milomir Stakic, danas ‘ladi u zatvoru za sledecih 40 godina zbog zlocina u toj opstini i dok se Zeljko Mejakic, komandant obezbjedjenja logora Omarska, (za njega) nenadano u seher Sarajevu vec godinama u sabah budi uz ezan sa sarajevskih dzamija (nakon sto je pogledom pratio rusenja munara po RS-u, cekajuci presudu Suda BiH) danas ‘zvanicnik’ opstine Prijedor i ‘logorasi’ RS-a klicu: Ne dozvolite im ni da se obrate!
U Berlinu danas ne mozes proci od spomenika holokausta iz 1941-1945. Na ovom gore je popis najvaznijih logora iz Drugog rata. Ne znam vise ni sa koje metro stanice. A u nasem i vasem Prijedoru, nase i vase mladosti, gradu sa 3 logora i vec preko 60 masovnih grobnica, danas isto spomenik do spomenika… onim “palim za borbu za otadzbinu”. I u bivsem logoru Trnopolje i pred zgradom opstine… U muzeju na Mrakovici kozaracka epopeja je stala 1942.
O sancta simplicitas!
Ali doci ce…. niste svi isti… a nismo vise ni mi. Biti patriota ne znaci biti cetnik. A neko ocito jos brka loncice…braco Srbi, pitajte Gojka, a ne Marka.
“Patriotizam se mjeri kolicinom stida za zlocine vlastitog naroda. Prema tome, ja sam najveci Srbin” – Gojko Beric
Add comment