PROBUDIMO SE!!!

SMIJEMO LI BITI PASIVNI NA DEŠAVANJA OKO NAS

Piše: Sade Alić,
Gost-urednik kozarac.ba

Želja mi je da što prije počnem sa intervjuima sa našim poznatijim i vodećim ličnostima u Kozarcu ali bih isto tako želio u ovim pripremama za te intervjue da se te ličnosti upoznaju sa ovim pisanjima i pogledima i to ne u ovim “udarnim” tekstovima nego i na forumima na ovoj našoj stranici kozarac.ba.

Vjerovatno ste se zapitali što to više Švabo ne postavlja slike u svojim tekstovima naše Mutničke džamije u Kozarcu. Vjerovatno ima više razloga ali ja znam jedan za sigurno, i to mi Švabo ne treba govoriti. Švabo je prije svega vjernik i ovakvi prizori teško mu padaju. Ja sam ubijeđen da Švabu tjera vjera da bude aktivista pa onda sve drugo. Pogledajte slike i biti će Vam jasno.

Ako čitate vjersku literaturu i praktikujete vjeru onda nemožete ostati ravnodušni nego prosto morate biti aktivni. Imamo i druge vrste aktivista a njih na aktivizam tjera nešto drugo: patriotizam, ljubav prema svome i svojoj domovini, njihovo obrazovanje ili posao s kojim se bave, te aktiviste iz komunističkog doba koji prosto moraju biti aktivni jer su to navikli (takvi često prave i najveće greške jer nemogu shvatiti gore navedene aktiviste i još češće oni su uzroci problema – ali ako su takvi iskreno prigrli vjeru onda su jedni od najboljih), pa onda imate aktiviste zbog svog ega (ono ja sam ja) i one najgore koji su aktivni da bi nešto ušičarili.

Ne bih da svom bratu Švabi pravim probleme i dole napisano je na moju sopstvenu odgovornost ali je sramota da kraj džamije – ljepotice imamo bazen i te ne bilo kakav nego ogroman i čini mi se da je nazvan olimpijski. Neznam ko su vlasni(k)ci i vjerovatno da znam ja bih se, na neki način, sada ustručavao ovo pisati (sasvim iskreno), ali su ti vlasni(k)ci, ipak pogriješili.

Gdje god ste u svijetu ili u BiH čućete komentar kako u prelijepom gradu Kozarcu imamo ogroman bazen uz samu džamiju i neumjesne šale na naš račun (čak šta više i sami ih izmišljamo). Nije opravdanje ograda, jednostavno to ne ide jedno uz drugo i po fotografijama čini mi se da je jedan dio bazena i na mezarlucima. Bojim se da ćemo jednog dana pred Uzvišenim Gospodarom svi biti pitani šta smo uradili da se takvo nešto ne desi.

Šta danas uraditi ako se svi složimo u tome da tom bazenu nije mjesto tu?

Ne možemo Bog zna što jer smo zakasnili, kao što kasnimo i u drugim aktivnostima ali možemo konačno početi organizovati se, a one koji žive i rade u Kozarcu opomenuti, ovdje mislim na dijasporu jer ne smije se više šutjeti i biti samo turista u svom gradu i u svojoj sopstvenoj kući.

Opravdano sam dobio kritiku za Udruženje Kozarčana u Čikagu: “Šta je to Udruženje Kozarčana u Čikagu ikada zahtjevalo, tražilo, bunilo se, predlagalo kao Udruženje!”

Slegnuh ramenima u ime svih Kozarčana u Čikagu, jer dolazim do zaključka da je Udruženje Kozarčana u Čikagu veoma jaka organizacija koja ni sama nije svjesna svoje jačine.

Ne volim ovu riječ dijaspora, kao ni svi vi, jer smo mi silom prilika u inostranstvu i ne bih Kozarac bio ovako izgrađen niti to što jeste da nas nije briga i da jednog dana ne razmišljamo da se vratimo.

Imamo primjere u dijaspori iz kojih možemo i moramo učiti iz naših ili drugih zajednica, da postoje načini kako nekog biznismena ili čak političara opomenuti. Gazda, političar ili bilo ko, ko je od neke važnosti za zajednicu uradi nešto što nije u koristi te zajednice i onda ga (ih) svi ili velika večina bojkotuju i za mjesec dana taj neko zatvara biznis ili ga ponovo otvara ali on je sada sasvim drugi čovjek – pa makar se i pretvarao – koji podržava i osluškuje svoju zajednicu koja mu onda izađe, i to vrlo rado i draga srca u susret.

Nesmijemo biti pasivni.

OPOMENA, za one koji pameti imaju, je ovaj barjak na Kozaračkom Kamenu koji je tu i postavljen da se zna ko je “gazda”.

Valjda su to naši skontali i moraju biti svjesni činjenice da nisu oni samo biznismeni i “gazde” u Kozarcu nego oni mnogo više predstavljaju i znače za Kozarac. Oni su vrlo često obraz Kozarca u cijeloj BiH i ako hoćete i u inostranstvu.

Nadam se da smo se razumjeli i da neće biti zamjeranja a ako ga bude neka bude na moj račun a nikako na ovu našu stranicu.

Ne znam da li je iko o tome javno progovorio ali u našem Kozarcu sada pored Pravoslavne crkve imamo i Manastir. Kozarčani su odvajkada bili ponosni što u Kozarcu imamo Pravoslavnu crkvu i dva i pol Srbina koji žive u Kozarcu i nikada nam nije smetala ali novoizgrađeni Manastir je malo previše, još ako znamo da je sagrađen na Bošnjačkoj zemlji koja je poklonjena za crkvu od naše jedne najpoznatije familije u Kozarcu.

Ne smeta ona nama, zato i nema komentara ali zar nije bolje da je Manastir bio izgrađen među našim komšijama u Radivojcima koji imaju svoju crkvu i svoje groblje a crkvu koja je desetljećima u Kozarcu ostavili da bude ono što i jest – naša Kozaračka crkva.

Ako se orušila i bilo je potrebno popravljati sigurno bi se našlo dosta Bošnjaka koji bi, pored komšija Srba koji pripadaju tom džamatu (pardon) toj crkvi rado pomogli. Ovako na svaki pravoslavni praznik u Kozarcu su sve neke nepoznate ličnosti, boga pitaj odakle, s jednim jedinim ciljem a to je, zna se, neka ružna poruka Bošnjacima ??? kao što to čini i zastava na našem Kozaračkom Kamenu.

Problem je, nije domaće, previše je.

Zato, probudimo se, ne budimo pasivni i iskoristimo svu svoju snagu i moć u projektima vezanim za regiju Kozarca.

Evo i konkretnog prijedloga, zadatka.

Zgrada iza svih onih koiska nije ni taknuta i u kojoj su doskora “živjeli” srbijanski cigani koji su organizovano prosili po Kozarcu. Ako je ova zgrada društveno vlasništvo hajdemo mi kao dijaspora da napravimo projekat za tu zgradu i zajedno sa našim stalnim povratnicima odradimo jedan koristan projekat. Šta bi moglo tu da bude, hajdemo prodiskutovati ovdje, naći najbolja riješenja i krenuti u akciju.

P.S. Da nebih sve nekako bilo sivo da javimo da je u Kozarcu nekoliko dana boravio Čerkez u restoranu Neira. Kiša i susnježica nisu spriječili mnogobrojne goste da budu u Neiri i uživaju u pjevanju i muzici našeg Čerkeza.