12. Rebiu-l-evvel

Danas je jedan veoma znacajan dan za muslimanski ummet. Danasnji datum bi trebao da bude znacajan i za nemuslimanski svijet, ali oni nisu svjesni njegovog znacaja, a jesmo li mi? Zalosna je cinjenica da ce za mnoge ovaj danasnji dan proci, a da uopste nece o njemu razmisliti, niti iz tog dogadjaja pouku uzeti.

Prije 1435. godinu, na danasnji dan, 12. Rebiul-evela, tj. 20. Aprila 571. godine nur je obasjao zemlju, nur od kojeg su se srusili svih 14 tornjeva perzijskog cara Kisre, nur od kojeg se ugasila vatra koju su obozavali vatropoklonici u Indiji, nur od kojeg su se srusile crkve oko jezera Saviti. Sve je nagovjestavalo da na ovaj svijet dolazi Allahovo odabrano stvorenje, najbolji i najplemenitiji Boziji rob koje ce covjecanstvo izvesti iz tame na svjetlo.

Dosao je na ovaj svijet, a njegov babo Abdullah je vec bio rahmetli. Majka Amina je sama, radja ga i kao i svaka majka brine sta ce sa njim biti. A ona nije ni svjesna da je rodila covjeka koji ce potresti citav svijet, koji ce promijeniti tok historije, koji ce preporoditi ljudski rod, koji ce ljudima donijeti Allahove rijeci, koji ce razdvojiti istinu od lazi, cije ime ce se spominjati i poslije njegove smrti, ciji ce sljedbenici biti brojni kao morska pjena, koji ce zivjeti i umirati sa njegovim imenom na usnama.

Poslanik odrasta u jednom drustvu koje je postalo sinonim za sva losa, nazadna, amoralna drustva koje nalazimo u svim vremenima i prostorima, pa cak i danas imamo moderni dzahilijet i moderne dzahile, govore im se rijeci Poslanika ali oni su nemarni prema tim rijecima, bas kao u doba Poslanika.

Poslanik odrasta i ne sluteci kojim teretom ce biti natovaren, kakvu ce misiju da odigra, cime ce ga Allah zaduziti.

Povlaci se u samocu i razmislja… a kada smo mi povlacili se u samocu da razmisljamo o Allahu, o sebi i svom halu. U tom razmisljanju ga prekide Allahov izaslanik, casni melek Dzebrail. Donosi mu rijeci, ne od bilo koga, ne od nekog sitnog zemaljskog vladara, naprotiv, donosi mu rijeci od vladara svih sedam nebesa i zemlje, vladara Sudnjeg dana, Gospodara svih ljudi, dzina, meleka, sejtana, biljaka, zivotinja, vladara svega onog sto vidimo i nevidimo.

Donosi mu rijeci od kojih se brda mrve iz strahopostovanja, rijeci koje ne smiju ni Zemlja niti nebesa da ponesu, ali ih preuzima nas Resulullah s.a.v.s., na sebe da ih dostavi ljudskom i dzinnskom rodu i da prenese ovu kratku ali znacajnu poruku: Nema drugog Boga osim Allaha, i Muhammed a.s. je Boziji rob i Boziji poslanik.

Poslanik kao jedini monoteista krece da ljudima dostavi ono cime je zaduzen. Ko ce mu povjerovati? Mozda ce ga neki ismijavati i u laz ugoniti? Mozda ce ga i ubiti samo zbog toga sto govori da je njegov Gospodar Allah Uzviseni. Da li ce uspjeti da dosljedno obavi svoju misiju?

Poslanik se pita, ali ne posustaje, jer on mora ljudski rod izvesti na svjetlo, jer on je RAHMET SVIM SVJETOVIMA.

Nas poslanik polahko ali sigurno propagira svoju misiju. Islam se siri po kucama, trgovima, oazama, pustinjama, dolinama i planinama. Svojim zivotom pokazuje da postoji jedan bolji svijet, svijet satkan na Allahovim zakonima koji donosi citavom ljudskom rodu mir, sigurnost, pravdu, i postenje.

Poslanik nastoji da svi oni koji dodju u dodir sa islamom osjete da je islam milost, a ne prokletstvo za ljude.

Poslanik izbavlja u prvom redu arape, a zatim i druge od obozavanja kamenih i drvenih idola i upucuje ih na obozavanje vjecno Zivog koji ne umire.

Oslobadja robove tiranskog jarma i potlacenosti, uzdize ljudski zivot na njegovu pravu vrijednost, uspostavlja moralne norme i prava koja preporadjaju svakog onoga ko ih uzme i u praksi primjeni.

Da bi osjetili koja milost nam dolazi od naseg Poslanika moramo primjeniti njegovo ucenje u svojim zivotima.

Tako Boziji poslanik kaze: ”Nemojte jedan drugom zavidjeti, nemojte jedan drugog varati, nemojte jedan drugog mrziti, nemojte povisenim tonom jedan drugom ledja okretati; nemojte se jedan na drugoga u prodaji nametati i budite, o Allahovi robovi, prava braca. Musliman je muslimanu brat. Nece mu nasilje ciniti, nece ga napustiti, nece mu lagati, nece ga poniziti. Poboznost je ovdje. (u prsima- ovo je ponovio tri puta). Dosta je za jednog covjeka zla da ponizi svog brata muslimana. Jednog muslimana je haram drugome muslimanu sve, i njegov zivot, njegov imetak i njegova cast” (Muslim)

Ashabi koji zive sa poslanikom osjecaju tu milost i rade i bore se da ona i dalje traje. Poslanik umire, ali njegove rijeci ostaju da zive.

Ostaju iza njega ljudi koji znaju da ovaj svijet moze biti bolji nego sto jeste sada, ljudi koji znaju da se Allahova milost spusta samo na one koji vole Allaha i njegovog Poslanika i koji su spremni da umru za onu jasnu i jednostavnu misiju koju je vodio nas Poslanik, a to je: LA ILAHE ILALLAH, MUHAMMEDUN RESULULLAH (NEMA DRUGOG BOGA OSIM ALLAHA I MUHAMMED JE BOZIJI ROB I BOZIJI POSLANIK).

Molim Allah da nam ovo budu ujedno i nase posljednje rijeci sa kojima cemo napustiti ovaj svijet i da se susretnemo na buducem svijetu sa nasim Resulullahom u Dzennetu.

Amin.