Geert Wilders

nido2 piše:

Švabo me baš zna izazvati s ovim tekstovima, što ih probere za “Dzummu”! Ponekad mi izgleda da se obraća baš meni i da me pita: “Ha, buraz, što misliš o ovome!? Je li dovoljno aktualno i je li to ono što bi ovog petka moglo upozoriti naše braću i sestre na neku novu situaciju ili pak upozoriti one zaboravne među nama na sve opasnosti na našem putu do Kuće mira!?”

Ovog petka, čitajući dzummu, znao sam da se neću moći zadovoljiti običnim komentarom, pa sam morao probati i vas, moje čitatelje, upoznati s Nidinim pristupom, kad je u pitanju nova, stara, pojava xenofobične europske desnice, ovaj put u liku nizozemskog političara Geerta Wildersa, koji se usudio, nama najsvetiju Knjigu, onako blasfemično dovesti u vezu s “Mein Kampfom”, čime implicira njezino redizajniranje, pa i zabranu.

Na samom uvodu par riječi o fašizmu. Po običaju, ja imam svoje definicije te pojave i one odražavaju moje mišljenje (zato članak i ima podnaslov, kojeg ima) i ne kanim ga mijenjati ni pod kakvim pritiskom. Ako bi politički spektar na zamišljenoj brojovnoj crti, označili tako da se od nule prema desno poredale desne, a od nule prema lijevo lijeve političke stranke, u sredini, dakle oko same nule, nalazile bi se stranke političkog centra.

Znamo, dakle, gdje je centar i što je lijevo, a što desno, ali ne znamo gdje je kraj lijevog, odnosno desnog i to je prepušteno prosudbi pojedinca.

Eh, u mojoj prosudbi, na tom spektru nema mjesta za fašiste, iz jednostavnog razloga što mnoge ideje koje oni zastupaju nisu politički legitimne i kao takve mogu nastati samo i jedino kao produkt stanovitog patološkog poremećaja.

Mentalno zdrav čovjek ne može nekome stavljati u zaslugu (pa ni u krivnju, naravno) nešto na što ovaj ni na koji način mogao utjecati. Naravno da mislim na naciju, boju kože, porijeklo, fizički izgled, zdravstveno stanje i neke tome rubne stvari, kao što su imovno stanje, naobrazba, predmet kulturnih, sportskih i inih interesa i sl.

A, sada na stvar.

Geert Wilders, nizozemski politicar, desne provenijencije bio bi, naravno, smiješan da nije opasan, kao i mnoge slične pojave novijeg datuma na zapadnjačkoj političkoj sceni. Nova Europa izrasla je na zasadima antifašizma, slobode kretanja ljudi, roba i ideja i to joj je već u startu dalo dobar vjetar u leđa.

Ako se tome pridoda “sjajna” kolonijalna prošlost i od tog vremena zaostale interesne sfere i jeftini izvori sirovina i radne snage te tržišta za robe, koje nisu mogli “utopiti” kod kuće, stara dama (Europa), o kojoj je ovdje riječ, mogla je računati s tim da će brzo stati uz bok USA i euroazijskim divovima Japanu, Kini, Koreji, Singapuru i novoj Rusiji.

Politički i ekonomski kolonijalizam pratio je, dakako, i onaj kulturni, vjerski i svaki drugi, pa tako imamo izvoz jeftinih instant ideja i svjetonazora, koji prati uvoz dijamanata u amsterdamske brusionice.

Slobodu u svojim zemljama licemijerni europljani drugacije su prakticirali na isprebijanim tijelima svojih kolonijalnih i postkolonijalnih domacina. Tako su im, u silnom zanosu, promakle stvari koje se protive samoj prirodi njihovog svjetonazora i koje nemaju utemeljenja ni u kršćanstvu a niti u idejama francuske revolucije, na koje se, tobože, ideološki trebao oslanjati Zapad.

“Sloboda, jednakost i bratstvo!!!!”, te zvučne formule, na kojima bi trebao počivati taj Zapad, i nisu bile bas konzistentno primjenjivane na njhihovim prekomorskim posjedima. Tamo su nastavili Columbov trend davanja vašarskih staklenih ogledalaca u zamjenu za zlato, dijamante, naftu i druge tražene sirovine. No, s vremenom su se i ogledalca učinila preskupima, pa su kolonizatori jednostavno otimali sve do čega bi im bilo stalo.

Za svoju unutrašnju upotrebu, pravdali su to zaostalošću i nerazvijenošću opljačkanih. Takvo opravdanje tražilo je i dalje držanje žrtava u mraku neznanja i segregiranja po svim osnovima.

Rasna disakriminacija je u prošlosti, recimo Nizozemske, iz koje gornjeimenovani vrli puritanac dolazi, držana za potpuno legitimnu metodu u ostvarivanju “viših ciljeva”, makar ona nema nikakvog utemeljenja niti u jednoj  vjerskoj knjizi, s kojom se služilo svećenstvo dok je prosvjećivalo urođenika.

Baš sam živo zainteresiran kako je to neki anglikanski, kalvinistički, protestantski ili pak, katolički svećenik, objašnjavao svojoj obojenoj pastvi zašto  u svojoj vlastitoj zemlji moraju prihvatiti postojanje dviju crkava, za bijele i za obojene, a Isus nije govorio o tome, pitam se i kako su tim ljudima mogli objasniti da je u naprednoj Nizozemskoj moguće vjencati muškarca s muškarcem, muškarca i auto, moguće je oporučno ostaviti milione guldene svojem kućnom ljubimcu, moguće je potpuno legalno dobiti laku drogu u kafiću, prostitucija je legalizirana, (samo plati PDV ). Na Zapadu i danas, bez imalo srama, vrijeme kolonijalne ekspanzije nazivaju zlatnim dobom, na isti način kako bi to neki veliki pljačkaš banaka evocirao svoju prošlost, prije nego što je bio uhvaćen ili se pak, pretvorio u “poštenog businessmana”.

No, utrka za extraprofitom, kako to već biva, donijela im je i stanovite kolateralne štete. Naime, kako niti jedan suodnos ne može biti jednosmjeran, tako se “ velika” kultura u srazu s “malom” i sama počinjala mijenjati i praviti, s početka sitne, a kasnije već i krupnije, makar iznuđene ustupke.

Počeli su tako u nizozemski raj na zemlji pristizati hiperjeftini nogometaši s Nizozemskih Antila, glazba puna duha i ritma tih malih naroda, njihova živopisna odjeća, polako su se poput dima, uvukli u pore godinama čistog i uredjenog društva. Koliko su se god domaćini u  tuđoj kući ponašali poput slona u staklarskoj radnji, bili su jako zbunjeni tim došljacima, koji su se ponašali drugačije i sjeme ksenofobije počelo je klijati.

Kao prirodna posljedica toga, u većini zapadnih zemalja se domaći fakini organiziraju na matrici narodnjačkog populizma, ne bi li s političkih margina, s početka izopćeni, a poslije sve prihvaćeniji, jer im se uredno gledalo kroz prste, rekli ono, što je mislila i visoka politika, ali to nije smjela reći, a to je manje-više ono čuveno:”strance u lance!”, “ auslanders raus!!!”, i sl. Prevedeno na najjasniji čaršijski vokabular, ako si htio udarati ispod stola, morao si imati svoju rigidnu desnicu.

Na zasadima te posve jasno licemijerne ideje, jačali su raznorazni Bossiji, Heideri, La Peni, a evo i ovaj, ni po čemu drugačiji Wilders.

Udar na Kur’an, je udar na kulturu najmanje milijarde ljudi, udar na njihov moral, svjetonazor, tradiciju i svetinju. Pljuvači Svete Knjige su uvijek dobro prolazili na Zapadu: od Mahfuza, preko Salamona Rushdija, pa sve do danskih “karikaturista” i njima sličnih, jer su isti dobro prepoznali ono, što je njima neprihvatljivo, a to je potpuno neprihvaćanje dvostrukih mjerila, koje Kitab isključuje na bilo kojoj razini.

Pravila, koja bi važila za sviju podjednako, što je, uostalom i Musa a.s. dobio od Gospodara našeg,  na Sinaju, a Kur’an ih rehabilitirao i zacementirao, nisu više bila dobra pravila, jer su ona ponuđena svima, a ne samo njima. Bog, koji nudi i duhovno, a ne samo materijalno blagostanje, Bog koji nudi jednakost, a ne exkluzivitet, Bog koji nam nudi mogućnost da sreću nađemo okrećući se prema sebi i svojim obiteljima, a na uštrb vanjskog sjaja i nametljivog konzumizma, ne može biti dobar bog za  insana Wildersa, a njegova Knjiga bi se trebala prilagoditi zemlji, koja zna biti depresivna i izvan geografskog pojmovnika.

Dakle, da skončam: “ Gospon Wilders, kad ja pucnem prstima, vi će te se probuditi i shvatit’ ćete da je “Raj” koji zastupate, već sada, u mnogim svojim elementima, zapravo, “pakao” i da vi niste nikakav uljuđeni konzervativac i narodnjak, već bijedni fašistički imbecil, a to što imate čak devet zastupnika u Parlamentu Kraljevine Nizozemske, nije nikakvo postignuće, već ozbiljna pljuska demokraciji u vašoj zemlji. Imam lagani dojam da su vas i slične, vaše Vlade držale na predugačkom lancu i da bi mogli zakužiti i vlastiti okoliš dok budete lovili vještice.

Tamo, negdje u vašoj bližoj okolici, imate i Stranku pedofila. Jednog dalekog dana, kad se probudite, nećete to moći objasniti ni sebi, a kamo li ikome drugom!

I da pređemo na “ti”, kako i dolikuje ovakvim prigodama: “Boj se Allaha!!!”, jer:

“Eshedu en la ilahe illallah, ve eshedu enne Muhammeden abduhu, ve resuluhu!”

Add comment

HOTEL bm

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.