Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Reci: ‘Zar da se, pored Allaha, klanjamo onima koji nam ne mogu nikakvu korist pribaviti ni neku štetu otkloniti pa da budemo vraćeni stopama našim – a Allah nas je već uputio – i da budemo kao onaj koga su na Zemlji šejtani zaveli pa ništa ne zna, a koga drugovi njegovi zovu na pravi put: ’Hodi nama!’’ Reci: ‘Allahov put je jedini pravi put, i nama je naređeno da Gospodara svjetova slušamo i da molitvu obavljamo i da se Njega bojimo; On je Taj pred kojim ćete biti sakupljeni.’” (Al-An’am, 71-72.)

Već nekoliko godina traje procedura oko reforme ustava naše države. Ništa neobično, jer svi ustavi se mijenjaju, dorađuju, usaglašavaju. Razmatraju se zakoni, te usvajaju prijedlozi zakona o izmjenama i dopunama zakona… Amandmani na ustav se stalno donose i to je jedan kontinuirani proces.

Međutim, postoji i jedan okvirni, životni ustav, koji je nepromjenjiv i na koji nema amandmana.

Istina, tu i tamo se jave pokušaji da se taj Ustav obezvrijedi, pa čak i javno zabrani njegovo čitanje, kao što je nedavni slučaj Geerta Wildersa, vođe nizozemske stranke PVV (Stranka za slobodu?!), koji je zatražio je da se Kur’an zabrani u Nizozemskoj te da se izbaci iz biblioteka, knjižara i džamija.

Ovaj političar Kur’an je nazvao fašističkom knjigom i usporedio je s Hitlerovim “Mein Kampfom”. Zabrana bi, smatra Wilders, poslala jasnu poruku ekstremistima koji knjigu koriste kao ispriku i inspiraciju za nasilje. Wildersova stranka poznata je po širenju antimuslimanskog raspoloženja koje potiču njihovih devet zastupnika u nizozemskom parlamentu.

Uprkos ovakvim istupima, sve više je onih koji prihvataju islam i time se opredjeljuju za to da im posljednja Allahova Objava bude vodilja u životu i put kojim će hoditi.

A, za razliku od svih drugih ustava, ovaj Ustav je izuzetno lahko usvojiti. Nema  komplikovanih parlamentarnih procedura; jednostavno svako ga u svome životu usvoji donoseći šehadet i deklarišući se kao musliman.

 Kur’an je, dakle, određivač i temelj životnog puta vjernika. Generalno, gotovo sve kur’anske ajete možemo uvrstiti pod jednu od tri kategorije:

– ajeti koji govore o akaidu (vjerovanju, imanu, ubjeđenju, ihlasu),
– ajeti koji govore o propisima (halalu i haramu), te
– ajeti koji govore o ranijim poslanicima i njihovim narodima.

O prihvatanju ili odbijanju puta koji nam je odredio naš Stvoritelj, te o rezultatima jednoga ili drugoga postupka govori i sam Kur’an.

Uputa kao pojašnjenje puta kojim čovjek treba da ide najavljena je još prvom čovjeku i prvom vjerovjesniku na Zemlji u kontekstu njegovog protjerivanja iz Dženneta i spuštanja na Zemlju.

Uzvišeni Allah veli:

“A kad smo melekima rekli: ‘Poklonite se Ademu!’, svi su se oni poklonili, samo Iblis nije htio. ‘O Ademe’, rekli smo, ‘ovaj je doista neprijatelj tebi i tvojoj ženi, zato nikako ne dozvoli da on bude uzrok vašem izlasku iz Dženneta, pa da se onda mučiš. U njemu nećeš ni ogladnjeti, ni go biti, u njemu nećeš ni ožednjeti, ni žegu osjetiti.’ Ali šejtan mu poče bajati i govoriti: ‘O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?’ I njih dvoje pojedoše s njega i ukazaše im se stidna mjesta njihova pa počeše po njima lišće džennetsko stavljati – tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na pravi put ga uputio. ‘Izlazite iz njega svi’, reče On, ‘jedni drugima ćete neprijatelji biti! Od Mene će vam uputa dolaziti, i onaj ko bude slijedio uputu Moju neće zalutati i neće nesrećan biti. A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti.’ ‘Gospodaru moj’, reći će, ‘zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?’ ‘Evo zašto’, reći će On: ‘Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen’.” (Ta-Ha, 116.-126.)

Pouka prva: pogubnost oholosti.

Iblis iz oholosti ispoljava nepokornost Allahovom naređenju da se pokloni Ademu. To se još jasnije vidi na drugome mjestu u Kur’anu: “’Zašto se nisi poklonio kad sam ti naredio?’, upita On. ‘Ja sam bolji od njega; mene si od vatre stvorio, a njega od ilovače’, odgovori on (Iblis).” (Al-A’raf, 12.)

Pouka druga: Nagovoriti čovjeka na zlo je najlakše putem mita, tj. kada mu se ponudi moć i imetak.

Stoga, kada Iblis Adema nagovara na grijeh, obećava mu ‘carstvo koje neće nestati’ i ‘drvo besmrtnosti’.

Pouka treća: Džennet treba zaslužiti.

Čovjekovo ponašanje se na Zemlji, u životu na ovom svijetu treba iskristalisati. Tek kada obuzda svoje strasti, kada se nauči pokornosti, čovjek je spreman za boravak u Džennetu.

Pouka četvrta: Slijedi uputu, životni ustav, i znat ćeš zašto si ovdje i kuda ideš.

U suprotnom, slijep si pored očiju. Onaj ko slijedi uputu Gospodara svjetova neće nesrećan biti. A ko glavu okrene – težak i jadan je život njegov.

Pouka peta: Čovjeku se vraća upravo ono kakvim je bio i kako je postupao

Ako zaboravlja jasne ajete i on će biti zaboravljen. Ako je slijep i ne vidi jasne ajete, na Sudnjem danu će biti i proživljen slijep.

Primjeri iz Kur’ana koji govore o tome da se čovjeku njegov postupak vraća su mnogobrojni:

-”Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti…” (Al-Baqara, 152.)

– “Allah će sigurno pomoći one koji vjeru njegovu pomažu, – ta Allah je zaista moćan i silan.”(Al-Hadž, 90.)

– “Zar nagrada za dobro učinjeno djelo može biti nešto drugo do dobro?!”(Arl-Rahman, 60.)

– U kazivanju o Nuhu, a.s., i njegovom narodu, Allah, dž.š., veli: “I on je gradio lađu. I kad god bi pored njega prolazile glavešine naroda njegova, rugale bi mu se. ‘Ako vi rugate nama’ – govorio je on – ‘rugat ćemo se i mi vama, onako kako se vi rugate i saznat ćete, zaista, koga će snaći sramna kazna i ko će u vječnoj muci biti.” (Hud, 38-39.)

– Govoreći o kazni za one koji se izigravaju sa vjerom i vjernicima, te za one koji spletkare, Uzvišeni Allah, dž.š., nas obavještava da se ona ogleda u tome da se te spletke i ismijavanja vraćaju njima samima: “Kada susretnu one koji vjeruju, govore: ‘Vjerujemo!’ – a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: ‘Mi smo s vama, mi se samo rugamo.’ Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svom nevjerstvu lutaju.” (Al-Baqara, 14-15.)

“I smišljali su spletke svakojake, ali smo i mi smislili spletke a da oni to i ne naslutiše.” (An-Naml, 50.) “I kad im je došao onaj koji opominje, njegov dolazak im je samo povećao otuđenje: oholost na Zemlji i ružno spletkarenje – a spletke će pogoditi upravo one koji se njima služe.” (Fatir, 43.)

Kako je moguće da čovjek zapostavi Uputu?

Jedan od razloga ističe Poslanik, s.a.v.s., u hadisu, kada kaže: “Džehennem je prekriven i okružen užicima (strastima), a Džennet je okružen poteškoćama.” (Buharija)

Stoga je bivstvovanje na ovom svijetu u znaku stalne borbe protiv strasti.

Drugi razlog bi mogao biti to što nisu na ispravan način aktivirana čula: srce, pamet, oči, uši… Uzvišeni u tom kontekstu veli: “Mi smo za Džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni pameti imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.” (Al-A’raf, 179.)

A zašto ih ne koriste na pravi način?

Vjerovatno je šejtan uspio u svojoj zadaći; u namjeri da ih zavede, kao i njihovog oca Adema, kako je već spomenuto. U tim momentima slabosti, kada se osjeti šejtanov pokušaj odvraćanja od pravoga puta, čovjek sebi mora kazati: ‘Allahov put je jedini ispravan put.’

Oni koji lutaju, imaju priliku da se vrate, da se pokaju, kao Adem, da prihvate Ustav i da mole Allaha, na svakom rekatu svakog namaza, da ih učvrsti na putu koji su izabrali. Na taj način će sasvim sigurno, riješiti mnoge životne dileme. A na Sudnjem Danu, svako će odgovarati za svoje postupke – da li su bili u skladu sa Ustavom.

Poslanik, s.a.v.s., veli: “Kur’an je dokaz za ili protiv tebe” . (Muslim, Nesaija)

A Uzvišeni nam poručuje: “Na Dan kada nevjernik prste svoje bude grizao govoreći: ‘Kamo sreće da sam se uz Poslanika pravog puta držao, kamo sreće, teško meni, da toga i toga za prijatelja nisam uzeo, on me je od Kur’ana odvratio nakon što mi je priopćen bio!’, a šejtan čovjeka uvijek ostavlja na cjedilu. Poslanik je rekao: ‘Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur’an izbjegava!’” (Al-Furkan, 27-30.)