“Početak kraja jednog kabadahije”

Na sve brojnije dokaze i pitanja o kriminalu, koji više ne dolaze samo iz “Teherana” već i iz poslaničkih klupa Skupštine Republike Srpske u kojima sjede radikali i SDS-ovci, Milorad Dodik pokazuje sve ozbiljnije znake neuračunljivosti.

Demonstrirao je ozbiljne simptome, hm, zabrinjavajućeg stanja na posljednjem zasjedanju entitetskog parlamenta, kada je u materinu slao poslanike opozicije, rugao se fizičkom izgledu pojedinih poslanika, nazivao ih papagajima… Ako je uzrok ovakvog ponašanja depresija nakon što je shvatio koliko je obrukao i sebe i Republiku Srpsku (a, bogami, i BiH) samo dan ranije gostujući u emisiji “Nedjeljom u dva” HRT-a, onda možda i treba imati razumijevanja za Dodikov nastup.

Cinični prvak SDS-a Ognjen Tadić Dodikovo gostovanje kod Aleksandra Stankovića prokomentarisao je riječima: “Nadam se da je Dodik posljednji Srbin koji je u Hrvatskoj dobio malj u glavu!”

Nakon što je i “Transparency International” objavio analizu ugovora o prodaji rafinerije nafte u Bosanskom Brodu Rusima, sve je više dokaza da je Milorad Dodik zagazio u ozbiljni kriminal, čak i u žestokoj konkurenciji po razmjerama nezapamćen poslije rata na ovim prostorima: Termoelektrana Ugljevik, izgradnja zgrade Vlade, poslovi sa Integralom iz Laktaša, prodaja Glasa Srpske, izgradnja dionice autoputa Banja Luka – Bosanska Gradiška…

Prema svemu sudeći, Dodik je krenuo na put bez povratka. Koliko god nadležna tužilaštva zabijala glavu u zemlju, a Miroslav Lajčak i međunarodni predstavnici okretali glavu od kriminala u RS-u, Dodikova strategija će ih natjerati na promjenu ponašanja.

Naime, postaje sve izvjesnije da je jedini način da Dodik izbjegne krivično procesuiranje – raspad Bosne i Hercegovine. Ako je to donedavno bila samo skrivena Dodikova želja, ona sve više postaje nužna potreba. Zato se kao sredstvom za postizanje cilja on koristi sve uvredljivijim izjavama – od objašnjenja broja Bošnjaka stradalih u ratu (“zato što su bili najbrojniji”) do kriterija po kojim ljepota gradova stoji obrnuto proporcionalno sa brojem džamija u njima.

No, ništa pogrešnije nije od obraćanja pažnje na takve izjave. Dodikov cilj jeste da se razgovara o njima (na usluzi stoje novinari poput Senada Hadžifejzovića), a ne o teškom kriminalu, naročito otkako su se njegovog primitivizma, bahatosti i lopovluka počeli stidjeti i “najveći” Srbi.

Međutrim, isto ne važi i za prijetnje koje izriče: nakon istovjetne prijetnje javno upućene prije nekoliko mjeseci košarkaškom sudiji iz Tuzle Edinu Husariću, nokaut je Dodik pred milionskim TV auditorijem obećao i novinaru Bakiru Hadžiomeroviću.

Najbolja stvar koju bi Hadžiomerović mogao napraviti je da, kao građanin koji vjeruje u pravnu državu, pred sudom u Banjoj Luci tuži Dodika zbog prijetnje. Time bi pružio priliku sudovima u Republici Srpskoj da pokažu nezavisnost. A, i ko zna… I Al Capone je pao samo zbog neplaćanja poreza.

(bhdani)