Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač… (Re-print)

U subotu 18. novembra krenuli smo za Austriju, kako bi dovezli vozila koja je vlada Tirola donirala našem vatrogasnom društvu. Ovaj put prestavljao je za nas nešto više od samoga zadatka.

Mnoga sjećanja navirala su, dok smo se okupljali ispred sadašnje privremene prostorije VD Kozarac…

Oko 11h sati Mustafa Fazlić, inžinjer vatrogastva, postrojio je ekipu i izdao kratku naredbu:

Posluga zbor! Pravac, Austrija! Zadatak, dotjerati vozila!

Ekipa je bila spremna i krenuli smo na ovaj, za društvo, istorijski trenutak…

U ovome jutarnjem, više kroz slike, prikazaću kratku reportažu sa ovoga našeg putovanja, a pokušaću istaći i pohvaliti ljude koji su doprinijeli da se ovaj posao i odradi. Mi smo manje više upoznati kako se ova akcija pripremala i ne bi odma isticao one najistaknutije, za početak pohvaliću naše domaće poduzetnike koji su obezbjedili sredstva da se ekipa uniformiše trenerkama. Sredstva za trenerke i njihovu štampu obezbjedili su restoran Neira, pizzeria Leonardo, Fahrudin-Fahro Kapetanović, caffe Mustang, discobar Aqua, caffe Galerija, discoteka Spider, d.o.o. Pobrica te BHFanaticosi iz Kozarca. A najviše posla oko ovoga odradio je Admir Kapetanović-Dado

Posebno se zahvaljujemo Kararić Amiru i Upravi FK Bratstva s njenim predsjednikom, koji su nam ustupili dio svoje opreme koja nam je jako dobro došla da se toplo obučemo i jednobrazni krenemo

Ibro Kahrimanović obezbjedio je vozila za prevoz, a na tome trebamo se zahvaliti Jasimu Bešiću koji nam je do gore stavio na raspolaganje svoj kombi, kao i Ahmi Mujiću za Seata. Treba cijeniti da je i Kemal Sušić bio ponudio svoje auto koje nam na kraju nije bilo potrebno.

Čitavu nać smo putovali a u Innsbruku su nas dočekali Kozarčani koji tu borave na privremenom radu i zaista su nas prijatno iznenadili gostoprimstvom i donacijom koju su uspijeli u relativno kratkom roku prikupiti dobrovoljnim prilozima.

Prikupljeno je 4100 € u akciji Transport vatrogasnih vozila Innsbruck-Kozarac od kojih je fininasiran i sam doček koji se organizovao kod našeg Kešić Mirsada tako da je iznos donacije, koju je ispred VD-a primio Mustafa Fazlić, nešto manji…

Ovom donacijom pokriče se troškovi puta a ostatak će se prebaciti na žiro račun društva, kojem su sada zaista neophodna sredstva za vračanje pozajmnica kao i za daljni rad i ustrojavanje jedinice.

Bili smo prijatno iznenađeni vidjevši da još uvijek ima zajedničkog rada i kada bi se i drugi gradovi, druga mjesta, druge države, ugledale na Innsbruck rezultati bi bili neminovni kao i napredak Kozarca. Ipak, ovo je jedan značajan projekat i u smislu vračanja povjerenja u ljude koji rade na terenu na samoj realizaciji, vjerovanja u njihovu iskrenost i ljubav prema svome mjestu, kao i razumjevanju da su i oni sami obični ljudi koji mogu pogriješiti ali da su to nenamjerne greške.

U ovome projektu od samog početka pa do kraja sve je išlo čisto, Vatrogasci su uvijek bili takvi i njihov razgovor uglavnom je bio kako ugasiti požar ili odraditi vježbu za 36 sekundi… Generacija koja se takmičila sa početka devedesetih ostavila nam je u izazov ovaj rezultat za izvođenje vježbe, s kojim su osvojili zlato i bili prvi i posljednji prvaci Bosne i Hercegovine.

Vatrogasci će i dalje ostati takvi i ovo je još jedan pokazatelj kako treba da radimo i da zajedno, kao što to Arči reče, pušemo u isto jedro. Pošto se se nalazimo u zajedničkoj lađi, treba da se oslonimo jedni na druge i zajednički je sačuvamo i izgradimo. Polako ali sigurno pokazujemo da možemo i iskreno se nadam da ćemo iskoristiti ove pozitivne naboje i promjene koje se dešavaju. Polako uviđamo svoje greške i pronalazimo riješenja, samo malo više povjerenja, sloge, više konkretnog rada, više preciznosti i jasne ciljeve…


Lista učesnika akcije za transport vatrogasnih vozila:

Kešić Mirsad
Alić Dževad
Alić Ilijaz
Mahić Saud
Alić Said
Kararić Islam
Velić Zilhad
Džaferović Suad
Jakupović Smail
Jakupović Refik
Čuskić Irfan
Jakupović Džemal
Mahić Mirhad i Adis
Mehanović Suad
Turkanović Irfan
Kešić Mirzet
Garibović Ismail
Balić Muharem
Dergić Haris
Alić Vasif
Alić Semir
Fazlić Almir
Mujkanović Midhet
Bešić Vasif
Salkanović Fikret
Čuskić Anel
Grdan Enes
Udovčić Adil
Udovčić Denial
Alić Adem
Džaferović Meho
Džaferović Mehmed
Kadić Jasmin
Sušić Eldar
Hrnić Said
Garibović Edin
Paratušić Armin
Paratušić Amir
Softić Zilho
Hodžić Salim Salja
Elkaz Sakib
Elkaz Nihad
Jaskić Ekrem Sec
Mahmuljin Hail
Dervišagić Ilfo
Dervišagić Damir
Halilović Melisa
Mervan Emsada
Mešić Asmir
Alhodžić Elvis
Forić Sead
Softić Kemo
Elkaz Husein
Bešić Mirsad
Mešić Jasmin
Forić Nermin
Menković Esad
Hodžić Asmir
Kulašić Tahir
Mahmuljin Teofik
Garibović Adis

Nadam se da nisam nekoga propustio, a svakako dvoje najzaslužniji za ovu realizaciju su Senada Bešić, koja je pronašla donatore i koja se u ovaj projekat maksimalno založila, zapostavljajući svoje lične potrebe kojih, kao i svi mi, ima napretek, i gospodin Petar Logar, koji je bio glavni realizator ovoga projekta.

Senadina uloga u svemu ovome bila je ogromna, ovo je druga značajna pomoć koju šalje u svoj Kozarac, treba napomenuti da je ova Kozarčanka nedavno obezbjedila kola hitne pomoći u Kozarcu koja su također bila neophodna i i čija vrijednost je za nas neprocijenjiva, baš kao i ovih pet vatrogasnih vozila.

Logar se ovim dokazao kao veliki prijatelj Kozarca i rekao je da će ga sigurno posjetiti. Bila bi to prilika da mu se iskreno zahvalimo za sve napore koje je uložio kako bi VD Kozarac a samim tim i svi mi dobili ovu donaciju.

Oni su nas nakon Innsbrucka odveli u Telfs gdje se nalazi državna škola za obuku vatrogasaca i gdje su nas čekala parkirana vozila po koja smo došli.

Logar nam je ukratko objasnio o kakvim se vozilima radi, i ko ih je donirao. Iako je u gostima imao iskusne vatrogasce ipak nam je, kao pedandni Austrijanac, objašnjavao stvari od A-Ž.

Podjeli li smo se dvije manje ekipe, od koji je jedna ostala u Telfsu a druga u kojoj sam i ja bio nastavila je put prema Galtüru, malome turističkom mjestu, u kojem je vatrogastvo također nešto tradicionalno, gdje je od 760 stanovnika, koliko broji ovo mjesto, preko 300 dobrovoljnih vatrogasaca.

Svaka kuća, jedan vatrogasac moto je kojeg se drže preko stotinu godina.

Njihovo vatrogasno društvo učestvovalo je u ovome projektu, oni su nam donirali jedno od vozila, koje smo tu dovezli kako bi ga iduće jutro napunili opremom i zajedno s njihovim komandirom Franzom Türtscherrom i njegovim zamjenikom Markusom Lorenzom isprobali mogučnosti ovoga veoma močnog vozila za brze protivpožarne intervencije.

Zaista moram reči da su nas ljudi maksimalno ugostili, sam predsjednik Opštine gospodin Anton Mattle, također vatrogasac, dočekao nas je zajedno s komandirom.

Pokazali su nam svoj vatrogasni dom, vozni park i opremu s kojom raspolažu kao i neke muzejske primjre pumpi i moram priznati da smo bili zadivljeni s onim što su nam pokazali.

Ono što je još vrijednije, pokazali su da su pravi vatrogasci i da im je drago da pomažu vatrogascima u njihovoj borbi protiv požara i drugih elemntarnih nepogoda kao i saobračajnih udesa koji su im najčešće intervencije.

Pokazali su da imaju vatrogasnu dušu i prihvatili su tu istu vatrogasnu dušu, jedino što smo im donijeli i jedino što smo tada i imali…


Nakon sabaha, i sna u koji smo iscrpljeni utonuli, malko sviježi, bili smo spremni za nastavak.

Trebali smo se u 8 h sati sresti s Franzom i Markusom da, prema dogovorenom planu, pregledamo kamion i opremu.

Preko noći malo je zabijelilo, ali to nas nije baš puno iznenadilo znajući da se nalazimo u mjestu koje se po nadmorskoj visini nalazi na drugom mjestu u Austrriji.

Po dogovoru, krenuli smo u 8 h, Damko je brzo skontao mogučnosti Steyra koji je sa svoje četiri vuče idealan za naše terene i šumske požare. Da sad ne objašnjavam taktike napada i ostalo pogledajte kako to izgleda i praktično.

Nakon vježbe napunili smo kamion i posjetili predsjednika Opštine kojem smo se iskreno zahvalili za pomoć i gostoprimstvo koju su nam pružili. Poželjeli su nam što više takmičenja i što bolje rezultate a što manje intervencija.

Nadam se da ćemo održati dobre veze sa ovim mjestom od kojeg mi mogli mnogo šta i nučiti, krenuvši od vatrogastva pa do turizma a naši domačini kazali su da su također oduševljeni što nam mogu pomoći i što su se uvjerili da su im u goste došli vatrogasci i obečali i daljnje kontakte i pomoći.

Navečer smo se priključili drugoj ekipi u Telfsu, koja je također taj dan imala sličnu obuku na drugom kamionu koji se nalazio u konvoju koji spremao za polazak prema Kozarcu za dva dana…

U utorak ujutro Logar nas je odveo u Rosenbauer, prodavnicu vatrogasne opreme gdje nam je kupljena lična oprema, čizme, hlače, košulja, kajš i rukavice koja je zajedno s kapom koje nam je kupila Senada, iznosila oko 1000 KM po jednom članu.

Bili smo spremni za protokol, po kojem smo do ručka trebali malo uvježbati vježbe koje smo demonstrirali pred ORF televizijom, a nakon ručka izvršiti i svečanu primopredaju vozila.

Trebam istači da je bila poklonjena i dosta velika medijska pažnja ovome događaju na kojem su prisustvovale visoke zvanice, od Komadanta svih jedinica do političara i novinara.

Sa opremom iz tehničkog vozila dosada se nismo susretali, ali s obzirom na jednostavnost ove opreme s kojom se mogu odraditi fantastične stvari u pružanju pomoći, brzo smo naučili princip rada i mogučnosti opreme.

Obuku nam je držao gospodin Zais Alfred, međunarodni vatrogasni instruktor, kojem moram izraziti respekt za znanje i skromnost kao i za ljudskost koju je pokazao u ta dva dana kao i želju da nam što bolje prenese znanje kako bi u budučnosti što bolje vršili intervencije i spašavali ljude ujedno maksimalno vodeći brigu i o ličnoj sigurnosti…

Zlu netrebalo što bi rekli…

Nakon primopredaje nastavili smo sa obukom sve do kraja dana, gdje smo teoretski i praktično radili s dizalicama, agregatom, pumpom i ostalom opremom…

Iduće jutro, već pomalo nestrpljivi i umorni, trebali smo se upznati sa hidrauličnim klještama i makazama kako bi mogli intervenisati prilikom saobračajnih nesreća i izvlačenjem preživjelih iz auta. Ovaj aparat ostao je Austriji na sređivanju ali su nam čvrsto obečali da će nam ga poslati u roku dva mjeseca.

To je bio i zadnji dan boravka u Telfsu

Kamioni su se natankali gorivom izagrijavali za polazak, dok smo se opraštali s našim domačinima koji su nam na kraju donijeli hranu i piće da imao tokom puta. Zahvalili smo im se u ime sviju nas za ovu ogromnu donaciju i poticaj za formiranje Vatrogasnog Društva Kozarac i zvukom sirene oprostili se…

U povratku smo se kratko sreli sa Bešić Vasifom, koji nas je prvi dočekao u Austriji i koji se također uključio u ovu akciju i dao svoj veliki doprinos, takošer kao i Garibović Ismail i Alić Dževad i svi ostali koje sam već spominjao a radi se o šesteset i jednom imenu Kozarčana koji žive u okolici Innsbrucka, koji su se u roku 7 dana organizovali i pomogli ovu akciju, što je za mene također jedan od velikih uspjeha i primjera patriotizma i željom da se pomogne Kozarcu.

Zaista hvala Innsbrucku za sve što su učinili za vatrogasce i što su se tokom 28 časovnog putovanja brinuli za nas…

A u Kozarcu nešto veličanstveno…

Ne vjerujem da ću moči opisati doživljaj ulaska u čaršiju i emocije koje su vladale u tim momentima, dok se uz čaršiju približavala kolona vozila pod rotacijom uz zvuke svirena masa raje je plakala od emocija, ljudi su pljeskali, vrištali od dragosti povratka devetočlane ekipe na čijem čelu su išli u komandnom vozilu Muta, Nečko i Dado, iza njih smjenjivala su se vozila i koje su vozili Ibro, Damko u pratnji sa Adnanom te Eno i Midho.

Vozila su dočekana vatrometom a učenici osnovne škole na sa Amerom Memićem i Nebojšom Dragičevićem pripremili su prigodan program.

Bila je ovo prilika da se podsjetimo i najstarijih Vatrogasaca koji su dali ogroman doprinos Vatrogastvu, kao što je Ismet Fazlić Čića, koji je i sam od malih nogu vatrogasaca, a koji je kako reče isto naslijedio ljubav prema vatrogastvu od starijih.

Čitava porodica Fazlić bila je vezana za Vatrogasni dom i vatrogastvo, nažalost od četvorice sinova koji su također imali ogromnu dušu samo je Mustafa ostao, kako da ne zaplačem kada se sjetim Mirsada Fazlića koji nas je pazio kao dijecu i koji nas je godinama pripremao za takmičenja…

Zbog svega toga, što je samo nažalost samo jedan primjer onih koje smo izgubili u ratu, plašim se da ih više nabrajam, zaboraviču nekog a ne bih to želio, svi su oni bili prvi među istima i zbog njih mi imamo obavezu da nastavimo dalje i da vratimo našem društvu ugled koji on zaslužuje a samim tim svima nama bolju preventivu i zaštitu od požara.

Safet Bešić bio je glvni za organizaciju dočeka, za koji mu se ispred “astronauta” iskreno mogu neizmjerno zahvaliti.

Nakon svih peripetija koje smo preživjeli na putu i preko granica, pa na kraju mrcvarenja na carinskom terminalu u Bosanskom Novom, koji se nažalost još uvijek fura na Novi Grad, doček koji smo doživjeli bio je nagrada za sav uložen trud…

Pored Safeta, aktivnii su bili i Nedžad Kapetanović i Sabit Čustić, a kako sam saznao cijeli Kozarac je učestvovao u pripremi dočeka, novčanim donacijama, donošenjem hrane i pića, pripremi programa, obavještavanju medija, kićenju balonima itd.

Napravili smo uspijeh, sad imamo konkretne stvari, imamo puno posla pred nama, mnogo prioriteta koji se mogu paralelno raditi, kao što je traženje da se društvo uvrsti u budžet Opštine, povrat imovine, formiranje dobrovoljne jedinice, izrada pristupnica, prikupljanje sredstava za povrat pozajmnica itd. itd.

Mnogo posla ali ovim smo dobili ogroman poticaj i ako iskoristimo ovaj dobar vjetar u leđima vjerujem da možemo uspijeti kako sa Vatrogasnim društvom tako i svim ostalim u Kozarcu.

Ujutro se nastavilo s obavezama oko carinjenja vozila. ovaj put carinici su nam izašli u susret i došli na lice mjesta kako ne bi morali voziti vozila, a možemo očekivati da bi se papiri trebali riješti za sedmicu dana.

Moraćemo biti malo agilniji u ovome periodu ali svaki uspijeh i svaki rezultat tjera nas da idemo dalje.

Ostalo je sve standardno, kako sam uspio vidjeti za ovo kratko vrijeme kako sam se vratio. Više sam vremena proveo za ovom mašinom i jutarnjim nego što sam vidio čaršije, samo sam dvije tri expres popio…

Usput sam uspio zabilježiti manju saobračajku gdje sreća vatrogasci nisu morali intervenisati…

P.S. Ono što mi je na kraju bilo najveća sreća, bili su prvi Esmini koraci, masAllah, prohodalo dijete dok je babo bio u Austriji…

Selam Kozarac.ba…

 

P.S.S. Prije tacno godinu dana vratili smo se iz Austrije s najvecom donacijom koja je stigla u Kozarac nakon rata, ovom prilikom, posto se u carsiji svakako nista bitno ne desava, zelio sam da se posjetimo na ove trenutke, zajednistva, uspjeha i srece, kako bi vidjeli ljepsu buducnost, ujedno da se ponovo ispred Vatrogasnog drustva zahvalim svima Vama koji ste na bilo koji nacin doprinjeli da se ova akcija realizuje s nadom da cemo nastaviti ovako zajednicki graditi nas Kozarac.

Slucaj s Vatrogascima jos uvijek nije okoncan, vatrogasci su opravdali podrsku i povjerenje gradjana ali je pred njima jos dug i zahtijevan put do zavrsetka posla, odnosno, obezbjedjivanja optimalnih uslova za djelovanje jedinice…

Jest, da se ponavljamo ali ovakav trac vrijedi dvaput vidjeti :)) selam.ba 🙂

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.