Pusti snovi


Piše: Vlastimir Mijović

Jučerašnja izdanja naših dnev­nih novina nepogrješivo su se slo­žila u jednom: događaj dana su oštre riječi koje je Dodiku i srpskim političarima uputio američki ambasador Čarls Ingliš. Složili smo se i u drugom: Sukob s Lajčakom, sukob je s Amerikom – dakle s porukom koja je u Inglišovom istupu zazvučala najjače. Ona se, upravo u tom obliku, i našla na naslovnicama naše štampe.

Nemam namjeru da gatam, ali stvari su postale toliko jasne da mi se čini da mediji, i ukupna javnost, danas mogu bez problema da se slože u još nečemu: Milorad Dodik i srpska politika nisu se uplašili Inglišove neobično oštre retorike. Još konkretnije: oni poručuju da će nastaviti tuču s Lajčakom. I najkonkretnije: Dodik i srpska politika pokazuju da su spremni na otvoreni sukob i sa samom Amerikom!

Do toga je došlo, dragi moji. Mic po mic, maske su popadale, prazne priče gurnute ustranu, a jezici naoštreni kao britke sablje. Parcijalne reforme, dotjerivanje kojekakvih poslovnika, naganjanje o ustavnim sitnicama – na čemu se već godinama gubi vrijeme – potpuno su razobličeni kao nevješti pokušaj bijega od istine. A istina je, ma koliko od nje okretali oči, krajnje jednostavna i krajnje opasna: politici koja danas zastupa ovdašnje Srbe cilj nije Bosna i Hercegovina. Njen cilj je Srbija ili, možda kao prelazna faza, nezavisna država po imenu Republika Srpska. Utoliko ni rješavanje naše političke krize ne može ići nikakvom suptilnom linijom ispravljanja krivulja ni ravnanja neravnina. Ovdje se radi o elementarnoj odbrani autentičnosti, suverenosti i nedjeljivosti Bosne i Hercegovine. Jer, srpska politika odavno se ne bavi pitanjem njenog funkcionisanja; ona je i dalje zakovana na pitanju njenog postojanja. I to s jasnim ciljem – njenog razbijanja!

Da bi se to spriječilo, a Bosna i Hercegovina konačno uvela u fazu organizovanog jačanja svoje državnosti, pod njom se moraju učvrstiti dva stupa. Jedan stup bio bi sazdan od snažnog i dosljednog opredjeljenja velikih sila da održe riječ datu u Dejtonu, te da podupru izgradnju najmanje onakve BiH kakva je tamo programirana i to ovjereno službenim garancijama najmoćnijih država svijeta. Drugi stup je konstruktivna srpska politika, koja konačno mora izaći na javu i zaboraviti snove i tlapnje o komadanju Bosne i Hercegovine, te izgradnji Republike Srpske kao države u državi, što ona danas objektivno jeste.

Prvi stup posljednjih dana vidno se uzdiže, usudio bih se reći vidnije no ikad nakon Dejtona. OHR i njegovi pokrovitelji, prije svih Amerika, kao da su konačno izgubili iluzije o srpskoj politici i na nju, s punim pravom, udarili direktno u čelo. Ili će ona postati “bosanskija” ili će međunarodna zajednica pristupiti organizovanoj političkoj odmazdi – poruka je koju je najjasnije izrazio američki ambasador Ingliš, a kojoj su podršku dale praktično sve globalno uticajne zemlje, sem Rusije.

Iluzije, međutim, nikako da splasnu tamo gdje treba da nikne drugi stup: u srpskoj politici. Iako su ih guje ljuto izujedale dok su slijedili Karadžića i Miloševića, Srbi su ponovo u situaciji da budu taoci nedoraslih političara, umišljenih i neobrazovanih, bahatih i neodgovornih “vizionara” poput Milorada Dodika i karijerističke bulumente kojom se on okružio.

U ovom času nije posve jasno koliko se narod sam povodi za političkim avanturistima, čega ima, ili su ti avanturisti u Republici Srpskoj instalirali diktatorski režim u kojem narod može da misli samo ono što mu se političkom i medijskom režijom servira, a što je u dodikovskoj eri više nego očigledno. Još je bitnije neumitno uvjerenje da se bitka koju je poveo Milorad Dodik jednostavno ne može dobiti, bitka za rušenje Bosne i Hercegovine.

Sjetimo se, uostalom, s kolikom vojnom, političkom, diplomats­kom i ekonomskom premoći su na ovu zemlju svojedobno udarili Milošević i Karadžić. Pa su dobili “i po prstima i po nosu”.

A s čim udaraju sada? Sa destruktivnom energijom jednog vla­šću opijenog i bolesno sujetnog političkog diletanta, Milorada Dodika, i sa krajnje nesigurnom i globalno nejakom međunarodnom zaleđinom u liku Putinove Rusije.

Malo i premalo. Zapravo, dovoljno samo za novi veliki nacionalni fijasko.

U trenutnom odnosu snaga, za srpsku politiku od krunskog je značaja činjenica da je za protivnika opet odabrala onog od kojeg je već jednom glatko izgubila – Ameriku. I opet će izgubiti. Ali ne samo zbog snage tog protivnika. Ovakva srpska politika, naime, nije samo u srazu s velikim silama: ona je u tragičnom sukobu s interesima, mogućnostima i objektivnim mjestom srpskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Tom narodu nije mjesto preko Drine. Mjesto mu je u njegovoj zemlji, Bosni i Hercegovini, u ravnopravnom statusu i koegzistenciji sa vijekovnim suvlasnicima ovoga grunta, Bošnjacima i Hrvatima. Srpska politika će se kad-tad morati suočiti s ovom neminovnošću i svom narodu omogućiti da se konačno spusti na zemlju, da napusti sanak o preseljenju i punom energijom se posveti uređenju kuće u kojoj sada stanuje.

Sve ostalo pusta je tlapnja opijenih i nedoraslih političara koji se svako malo hvataju za gusle i svom nesretnom narodu gude pjesme o porazima kao najvećim srpskim pobjedama.

(Oslobodjenje)

Add comment

BLISTAVI DOM – Vaša sigurnost i povjerenje su naš emanet!

Highlight option

Turn on the "highlight" option for any widget, to get an alternative styling like this. You can change the colors for highlighted widgets in the theme options. See more examples below.

Advertisement

Small ads

Flickr

  • amour
  • Parvis
  • Naomie
  • Kenji
  • Tulipe
  • Kamel
  • mes sargasses
  • debris
  • Circé behind things

Social Widget

Collaboratively harness market-driven processes whereas resource-leveling internal or "organic" sources.

ThemeForest

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.