svabo
Piše: Mirko Å agolj
Ako visoki predstavnik Miroslav Lajčak popusti u svojoj nakani da od Bosne i Hercegovine učini makar malo funkcionalniju državu, može mirne duše spakovati svoje stvari i vratiti se odakle je i došao. I on i međunarodna zajednica. A ostaviti Bosnu i Hercegovinu da nastavi svoj put do konačne podjele i raspada.
Lajčak je došao sa izrazitim ambicijama da nešto postigne. Bilta, Vesterndorpa i Petriča javnost je već zaboravila. Ešdaun je ovdje godinama nešto petljao i na kraju ostavio pravi kaos iza sebe. Å iling je za sve vrijeme svoga mandata samo u polusnu posmatrao šta se oko njega događa. Jednom je malo zaprijetio Dodiku da će prema njemu poduzeti neke mjere, ali sve je na riječima i ostalo.
I dok je Å iling kunjao, jačale su snage destrukcije. Naročito Dodik, ali ni Silajdžić nije mnogo zaostajao. U novom pohodu na vlast, Silajdžić je oborio ustavne amandmane dok je Dodik odbio sve pritiske međunarodne zajednice o reformi policije. I sve više ispoljavao osionost i odbojnost prema visokom predstavniku, njegovim namjerama, pa i prema Evropi, od koje se BiH sve više udaljava.
Lajčak je došao na ovu dužnost s velikim ambicijama, ali je i on naišao na Dodika koji je s indignacijom odbijao sve njegove pokušaje da ga primora na neke pomake koji bi BiH makar malo odmakli od provalije. U takvoj situaciji Lajčak je, ipak, posegnuo za nekim mjerama koje mu dopuštaju bonske ovlasti. Donio je odluke kojima se djelimično uklanjaju prepreke kod odlučivanja u Vijeću ministara BiH i u Parlamentu BiH.
Pomenute mjere vrlo su skromne u odnosu na potrebu da najviši državni organi djeluju s manje ometanja od pojedinih vladajućih partija. One su, zapravo, tek malo suzbile entitetski način odlučivanja na državnom nivou i, dakle, neznatno ojačale državu u odnosu na entitete.
Lajčakove mjere podržale su sve relevantne partije iz Federacije, ali su one u dejtonskoj Republici Srpskoj izazvale pravu uzbunu. I to kod svih političkih stranaka, bez izuzetka. Najburniji u protivljenju Lajčakovim odlukama su Dodik i Mladen Ivanić. Dodik naprosto urla. Prijeti i Lajčaku i međunarodnoj zajednici u svom stilu – pa i pobunom, ukoliko Lajčak ne povuče svoje odluke. Dodik, doduše, dodaje da ne misli baš na oružanu pobunu, ali ne krije gdje vidi svoju budućnost. U jednoj emisiji Radio-televizije Srbije bio je izričit: njegova država nije Bosna i Hercegovina već Srbija. Å ta ćeš više!
Ivanić je ovaj put grlatiji nego ikad ranije. Gotovo da je bučniji i od samog Dodika. On insistira na tome da se sve partije i stranke iz RS povuku iz svih organa vlasti BiH ukoliko Lajčak ne povuče svoje odluke.
Interesantno je, kad je Ivanić u pitanju, da on ovako bučno i burno reagira upravo u vrijeme kad je protiv njega podignuta optužnica zbog teškog kriminala u preduzeću Srpske šume. On vjerojatno misli da ga odlučno protivÂljenje Lajčakovim mjerama može spasiti robije.
Podrška političkim čelnicima Republike Srpske stiže i iz Beograda. Premijer Srbije Vojislav Koštunica poručuje Dodiku i njegovim pajtašima da su očuvanje Kosova i Metohije i Republike Srpske najpreči ciljevi Srbije. Obavijestio je Dodika da može računati na ”punu podršku Srbije”. Pa ti sad vidi!
Na ovu Koštunicinu poruku reagirao je, između ostalih, predsjednik Predsjedništva BiH Željko Komšić. On poručuje Koštunici da ”drži prste podalje od BiH, jer bi mogao dobiti i po prstima i po nosu”. U tom kontekstu spomenuo je i Miloševića.
Opasna prijetnja, nema šta.
Situacija u RS nije zabrinula samo političku javnost u Federaciji i međunarodne faktore koji, izuzev Rusije, podržavaju Lajčakove odÂluke, već izaziva opće uznemirenje kod nesrpskog stanovništva u RS, posebno kod povratnika Bošnjaka. S razlogom se boje da za ponedjeljak najavljeni protesti (ne)vladinih organizacija mogu izazvati belaj.
Sve se čini da teže nije bilo od Dejtona. Međunarodna zajednica je na velikom ispitu i iskušenju – hoće li istrajati u svojim namjerama ili će se (i) ovaj put povući pred Dodikovim prijetnjama. Ako popusti, teško je i predvidjeti kakve sve posljedice mogu nastupiti.
(Oslobodjenje)
Add comment