Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Od Ibn Omera,r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.w.s., rekao:”Doista, Uzvišeni Allah prima pokajanje roba sve dok mu duša ne dođe u grlo.” Ovaj hadis jasno ukazuje da Allah prima teobu (pokajanje) čovjeka sve dok mu je duša u tijelu i dok ne dođe do grla. Također, Kur'an govori o tome:

“Allah prima pokajanje samo od onih koji učine kakvo hrđavo djelo iz neznanja, i koji se ubrzo pokaju; njima će Allah oprostiti. A Allah sve zna i mudar je. “,

Loše djelo, kada je spomenuto u jednini, podrazumijeva sva loša djela, mala i velika.

Neznanje, spomenuto u ajetu, znači činjenje lošeg djela, a čak i ako osoba zna da je to loše djelo. Zato, neznalica je svako ko je nepokoran Allahu, a onaj ko se pokušava pokoriti Uzvišenom je učeni (alim).

To zaključujemo iz dvije stvari:

PRVA:Onaj ko spozna Allaha, Njegovu veličanstvenost, uzvišenost i svetost, on Ga se boji, i s tom spoznajom ne može Mu biti nepokoran.

Kada bi ljudi razmislili o Allahovoj veličini ne bi činili grijehe.

DRUGA:Onaj ko stvi grijeh ispred pokornosti, čini to iz neznanja, smatrajući da će mu to od koristi biti, udovoljavajući svojoj strasti (danas). Pa, ako ima imalo IMANA, onda se nada da će se riješiti tog grijeha i pokajati se prije nego mu smrt dođe, a to je apsolutno neznanje.

Požuruje sa grijehom i poniženošću a ostavlja ponos bogobojaznosti i njenu nagradu kao i slast pokornosti Allahu.

Možda mu se pruži prilika da se pokaje za grijehe a možda će ga smrt prestići. On je poput izgladnjele osobe koja svoju glad utoli otrovnom hranom nadajući se spasu u lijekovima i ispiranju želuca.

Ovako nešto može učiniti samo neznalica.

Teoba u stanju zdravlja je bolja od teobe u bolesti

Ibn Abas,r.a., komentarišući riječi Uzvišenog:

“…i koji se ubrzo pokaju…”

rekao je :”…prije bolesti i smrti…”, ističući da je najbolje vrijeme za pokajanje onda kada je čovjek zdrav i treba da požuri sa tim pokajanjem prije nego ga zadesi bolest jer, tako će biti u stanju da potvrdi iskrenost svoje teobe dobrim djelima.

Iz tog razloga Allah na dosta mjesta u Kur'anu spominje teobu i dobra djela zajedno.

Stoga, bolja je teoba zdravog koji može ogrijesti u grijehe ali on to ostavlja iz straha od Allaha i daje prednost dobrim djelima nad grijesima.

Kaže Uzvišeni:

“Uzaludno je kajanje onih koji čine hrđava djela a koji, kad se nekom od njih približi smrt, govore:”Sad se, zaista, kajem”, a i onima koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu patnju pripremili .”

Bez obzira da li se pokajao prije smrti ili ne. To je onda kada se lašt otkrije i kada onaj koji je na samrtnoj postelji ugleda meleke i vidi odlazak na ahiret.

Teoba tada neće biti od koristi, jer iman, teoba i dobra djela vrijede kada je onaj svijet još uvjek gajb (nevidljiv, nepoznat),ali kada se zavjese odgrnu i nevidljivo postane vidljivo, niti iman, niti teoba neće biti od koristi.

Znaj, dok se čovjek nada životu, njegova ljubav ka dunjaluku neće prestati a duša mu, možda, neće dopustiti da se ostavi njenih užitaka i slasti.

Å ejtan ga nagovara da ostavi teobu do pred sami kraj života a kada bude ubiježen da će umrijeti, te izgubi nadu u život, otrijezni se od opijenosti dunjalučkim strastima i tada se iskreno pokaje, žudeći za povratkom na dunjaluk, kako bi činio dobra djela ali neće mu biti udovoljeno, tada će mu se skupiti smrtna bol i tuga za propuštenim.

Allah svoje robove na to upozorava i kaže:

“I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe. A poslije vam neće niko u pomoć priskočiti. I slijedite ono najljepše, ono što vam Gospodar objavljuje, prije nego što vam iznenada kazna dođe, za čiji dolazak nećete znati. Da čovjek ne bi uzviknuo :”Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu proustio, čak sam se i izrugivao.”

Neki su na samrti, udarajući se po licu, govorili:” Teško meni, teško meni”, dok je drugi govorio:” Dunjaluk me ismijavao dok mi sve dane nije pokrao”, trećem zadnje riječi bijahu:”Neka vas ne zavede dunjaluk kao što je mene zaveo”, a Uzvišeni opominje:

“Kad nekom od njih smrt dođe, on uzvikne:”Gospodaru moj povrati me. Da uradim kakvo dobro u onome što sam ostavio.” Nikada! To su riječi koje će on govoriti, pred njim će prepreka biti sve do dana kad će oživljen biti.”

I kaže Uzvišeni:

“I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: “Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!”

U jednom hadisu stoji:”Svi će se kajati kada budu umrli.”

Zašto? Upitaše ashabi.

Poslanik,s.a.w.s.,odgovori:”Ako je bio od onih koji su činili dobra, kajat će se što ga nije više učinio a ako je činio zlo kajat će se što ga se nije okanio.”

Najveća želja onih u kaburovima jeste da im se pruži prilika, pa makar i jedan sahat,da isprave sve greške koje su počinili, pokaju se i nastave činiti dobra djela, dok oni koji hode zemljom trače svoj život.

Godine im prolaze u nemaru a ima i onih koji ih provode u grijesima.

Kategorije ljudi kada je u pitanju teoba

Kada se radi o teobi, ljude možemo svrstati u nekoliko kategorija:

PRVA:Oni koji se nikada iskreno ne pokaju. Jedina stvar koja je za njih lahka jeste grijeh i loše djelo. Kako bi to narod rekao “od kolijevke pa do groba takvo je njihovo doba”.

Ovo je stanje apsolutnih nevoljnika. Još teže od toga je da čovjek u mladosti bude pokoran Allahu a završi u grijesima, daleko od Allaha, kako to opisuje hadis u kojem se kaže:

“Neki od vas će činiti djela koja vode u Džennet, sve dok između njega i Dženneta ne bude koliko je podlaktica, zatim ga pretekne Knjiga te počne raditi djela koja vode u vatru pa će u nju i ući.”

Njateže je kada čovjek nakon zdravog vida oslijepi a još bolnija je zabluda nakon upute i grijeh nakon bogobojaznosti.

Koliko će lica, punih strahopoštovanja danas, sutra ovako izgledati:”…premorena, napaćena u vatri…”

Koliko je onih koji ugledaše obalu spasa i taman kada su htjeli da je dohvate sa njima se poigra talas, baci ih u vodu i oni se utopiše?

Svim ljudima prijeti ova opasnost.

Srca robova su između dva prsta Milostivog, On ih okreće kako hoće.

Neki rekoše:”Nije čudno za onog koji je propao kako je propao, nego je čudno za onog koji je uspio kako je uspio.”

DRUGA:Oni koji koji život provedu u nemaru i ništavilu, potom im se posreći, okrenu se dobrim djelima i tako presele.

Ovakvo je stanje onoga koji čini djela koja vode u vatru sve dok između njega i vatre ne ostane koliko je podlaktica, u tom ga pretekne njegova knjiga, pa počne raditi djela koja vode u Džennet i u njega uđe. Jer, djela se cijene prema završnici.

Jedan hadis glasi:

“Kada Allah robu želi hajr on ga požuri.”

Upitaše:”Kako ga požuri?”

Poslanik,s.a.w.s, je odgovorio:”Da mu da radi dobra djela sve dok ga ne uzme (sve dok ne umre).”

Od Ebu Se*ida el-Hudrija,r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik,s.a.w.s.,rekao:

“Doista, šejtan kaže:”Tako mi Tvoje veličine moj Gospodaru, zavodit ću Tvoje robove sve dok im duša u tijelu treperi.”

Tada će reći Uzvišeni Gospodar:

“Tako mi Moje veličine i uzvišenosti, Ja ću im neprestano praštati sve dok budu oprosta tražili.”

Jedan stanovnik Basre se vraćao brodom u svoj grad i uživao je u putovanju pijući vino i slušajući pjesmu i svirku svoje robinje.

Upitao je jednog siromaha, pobožnjaka, koji je bio sa njim na brodu:”Znaš li ti momče imali šta lijepo poput ovog?”

On je odgovorio:”Ja znam ono što je ljepše od toga.”

Pa je proučio riječi Uzvišenog:

” Zar ne vidiš one kojima je rečeno: “Dalje od boja, već molitvu obavljajte i milostinju dajite! A kada im bi propisana borba, odjednom se neki od njih pobojaše ljudi, kao što se Allaha boje, ili još više, i uzviknuše: “Gospodaru naš, zašto si nam borbu propisao? Da si nas toga još neko vrijeme poštedio!”

Reci: “Uživanje na ovom svijetu je kratko, a onaj svijet je bolji za one koji se grijeha klone; i nikome se od vas ni koliko trun jedan neće učiniti nepravda.” (Žene, 77)

Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: “Ovo je od Allaha!” a snađe li ih kakvo zlo, govore: “Ovo je zbog tebe!”

Reci: “Sve je od Allaha!”™

Pa šta je tim ljudima?! ”“ oni kao da ne razumiju ono što im se govori! (Žene, 78)

Čuvši ove riječi Basrijac baci čašu i reče:”Uistinu, to je bolje od ovoga. Imaš li još šta?”

“Imam”, odgovori pobožnjak i nastavi:

“…i reci istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće-neka vjeruje, a ko hoće-neka ne vjeruje. Mi smo nevjernicima pripremili vatru čiji će ih dim sa svih strana obuhvatiti.”

Ovo ga se to posebno dojmilo, te baci i ostatak vina, polomi tamburu i upita:”O momče, imali kakav izlaz?”

Na šta ovaj prouči ajet:

“Reci:O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je Milostiv.”

Kada je ovo čuo Basrijac glasno viknu, te, dok ga ovi pogledaše, on ispusti svoju dušu,…da mu se Allah smiluje.

TREČA:Zadnja ali najbolja kategorija jesu oni koji su svoj život posvetili dobrim djelima a kada zađoše u godine prisjetiše se smrti i još više prionuše dobrim djelima, da se što bolje opskrbe za put, za susret, čineći dobra djela.

Molimo Allaha da primi naše pokajanje, oprosti grijehe nama, roditeljima našim i svim mu'minima…