svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Generacija dawe i džihada, kao što su bili ashabi-muhadžiri i ensarije, od njihove svjetlosti uzimaju i njihovu uputu slijede, borili su se sami sa sobom u ime Allaha, kao što su se borili protiv Allahovih i svojih neprijatelja. Ne zaokuplja ih džihad od džihada, ni poprište od poprišta. Oni su u kontinuiranoj borbi sa griješnicima iznutra i nevjernicima spolja.
Ne odlažu oružje i ne odmaraju se od borbe ”dok mnogoboštvo ne isčezne i dok samo Allahova vjera ne ostane. “ (El Enfal 39)
Cijela Allahova zemlja je njihovo poprište a cijela islamska zemlja je njihova domovina.
”A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima. “ (Et Tevba 71)
Bore se na Allahovom putu u svakoj posebnoj bici i sa svim oružjem kojim raspolažu.
Može to biti sa rukom, ako ona bude neophodna za nošenje topa, a može biti i sa imetkom, ako džihad to bude iziskivao. A kako je samo džihadu imetak potreban ! Ko opremi borca na Allahovom putu kao da se borio !
”I borite se na Allahovom putu zalažući imetke svoje i živote svoje. “ (Et tevba 41)
A može biti i jezikom, ako je potrebna riječ istine s kojom se otvoreno istupa u lice neistine, i koja do ljudi dopire čitanjem ili slušanjem.
Pa ako nisu u stanju da se bore snagom, mogu se boriti sa Kur'anom, a to je veliki džihad, kako ga je Allah u svojoj Knjizi nazvao: “ Zato ne čini nevjernicima ustupke i njim se (tj. Kur'anom) svim silama protiv njih bori. “ (El Furkan 52)
Njihova vjera ih je ojačala, pa su na njenom putu ravnodušni prema dunjaluku, a akida im je postala veoma vrijedna, tako da su radi nje pojeftinili njihovi životi i imeci.
A ko zna vrijednost onoga što traži ne pridaje nikakvu važnost koliko žrtvuje. I ko zaprosi ljepoticu, nema previsoke otpremnine za nju!
Allah je od njih kupio, a oni su prodali.
Bio je to trgovački ugovor između njih i njihova Gospodara pa se nisu pokajali, niti žele raskinuti ugovor o prodaji….
Povisio im je cijenu Svojom milošću, pa su se zadovoljili time. A oni su mu dali ono čime On vlada pa se zadovoljio time.
A kako ne bi kada je On od njih kupio živote njihove, čiji je On stvoritelj i imetke kojim ih je On opskrbio?
Zatim je rekao: “Uzmite za njih Džennet, čija je širina koliko nebesa i zemlja ! “
Istinu je rekao Uzvišeni Allah kada kaže :
“ Allah je od vjernika kupio živote njihove i imetke njihove za Džennet koji će im dati-oni će se na Allahovom putu boriti, pa ubijati i giniti. On im je to zbilja obećao u Tevratu i Indžilu i Kur'anu,-a ko od Allaha dosljednije ispunjava obećanje Svoje?
Zato se radujte pogodbi svojoj koju ste sa Njim ugovorili, a to je veliki uspjeh. “
(Et Tevba 111)
A Njegov plemeniti Poslanik kaže: “ Ko se plaši krenut će prije mraka, a ko krene prije mraka stići će do konačišta. Znajte da je Allahova roba skupa, jer Allahova roba je Dženet . “ (Tirmizi)
Počastio je njome trgovce koji žele trgovinu koja neće propasti.
Njihova trgovina je iman i džihad, a njihove pijace su ratišta i bojišta, a njihova glavnica su dani i godine, a njihova dobit je oprost od njihova Gospodara i bašče kroz koje će rijeke teći.
Kad god vide neznaje kojim se vladar uznosi ili dominira pod šejtanovom palicom, u njihovim grudima uskipi strahovanje za Allahove svetinje, kao što proključa kazan na vatri.
Čak im se srca tope od tuge kao što se so topi u vodi, i nema ništa gore za vjernika da istina nazaduje kako bi neistina napredovala, i da Allahova riječ nestane kako bi se riječ taguta raširila.
Drugi, mimo njih, žive bezbrižno, osim lične i porodične brige. A što se njih tiče oni omrknu i osvanu noseći brigu cijelog islamskog ummeta od okeana do okeana. Puno ih muče osjećaji tuge za ummetom i žestoko im izgaraju srca zbog tuge za njihovom sudbinom.
Prvo na što jedan od njih misli jeste njegova vjera, a posljednje je dunjaluk.
Svaki od njih govori: “Moj ummet “ i među njima nema onoga koji kaže:ja, ja.
Ono što ih najviše okupira je pozivanje zalutalih od Allaha da Mu se vrate kajući se, i pozivanje zalutalih od programa islama da se vrate uputi, te suprostavljenje napadačima ummeta Kur'ana kako bi ih napustili, ostavljeni i protjerani.
A Allah Uzvišeni kaže: “ A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori-ja sam dosita musliman. “ (Fusilet 33)
Sa ovim impulzivnim duhom i karakterističnim pravcem, i sa svojim kontinuiranim džihadom, živjeli su kao stranci, garibi, iako su bili u svojim domovinama i među svojim porodicama i bližnjima.
Ta tuđina nije tuđina van domovine i nije bez lica, niti ruke, niti jezika, već je to tuđina misli, duše i pravca. Tako oni žive u 15.stoljeću svojim tijelima, a u prvom sa svojim mislima i osjećanjima.
Gledaju u svoje savremenike i sugrađane svojim očima, a čeznu za ashabima u svojim mislima, te osjećaju tuđinu i navikli se na nju- ”a blago se garibima. “
Ova tuđina ne čini da se povuku u sebe očajavajući ili bježe u pustinjakova osamljenička prebivališta i pojedinačnu pobožnost predajući se, kao što su to uradili monasi u kršćanstvu i pravovjerni u džahilijetu.
Potpuno posvećenje Allahu kod njih je džihad, a njihova pravovjernost je pozivanje Ibrahimovoj vjeri čime su na poprištu postojani, u nevolji strpljivi i pravim putem idu.
Udjeljuju kada ljudima fali, popravljaju kada se ljudi pokvare i poravljaju ono što ljudi pokvare.
Oni su, doista, generacija koja utjelovljuje preporod i predstavlja elitu i uobličava uzor i navodi primjer.
Prvi pristupaju bojnim redovima kada se pozove u njih, a zadnji su kod podijele plijena. Ona, mada se odlikuje sviješću, prednjači u žrtvi i nadmašuje u davanju; ne živi u tvrđavi od slonove kosti, daleko od ljudi i puna sebe, niti se uzdiže nad ostalima, već saosjeća sa narodom, koegzistira s muslimanskim masama na njihovom pozicijama, nosi njihove brige, pomaže im u rješavanju njihovih problema, dijeli sa njima njihove radosti i žalosti i iskazuje njihove boli i nade.
To nije milostinja koju ona pruža njima, jer su oni dio nje, a ona je dio njih. Oni nisu odvojeni od nje, niti je ona, u bilo kojem slučaju, odvojena od njih. Tako se ona ne prikazuje kao neko ko se uzdiže nad njima ili ih niječe, a kamo li da ih smatra nevjernicima – već ih čuva i milostiva je prema njima.
Pomaže onoga od njih koji radi, poučava onoga koji zna, upozorava onoga koji je nemaran, opominje onoga koji zaboravlja, poziva onoga koji je odlutao, liječi bolesnoga i jača slaboga. Ona je otac malome, sin velikome, brat onima iste dobi i pozivač masama. Njoj ne dosadi da ih poziva i ne gubi nadu u njihov povratak.
Ona je prirodni saveznik i historijska zaliha svakog islamskog pokreta i svake imanske dawe.
(Jusuf Qardawi)
Add comment