Karlica (pojasnjenje)

Redžić piše:

Privatnom porukom javila mi se osoba koja je prisustvovala napadu cetnika na Cepice i ostale u Partizanskoj ulici u Prijedoru. Posto su ovo novi detalji za mene, a osobu smatram krajnje ozbiljnom i korektnom pokusacu slobodno interpretirati njeno svjedocenje.

Nocu tridesetog maja 1992. godine cetnici su bez ikakvog upozorenja za vrijeme dok su spavali napali prvo Cepice pa onda redom sve bosnjacke kuce u Partizanskoj ulici.

Mustafa Cepic bio je u pidzami oporavljajuci se od nedavnog udara i nije mogao pruzati nikakav otpor, a uz bio je nenaoruzan. Kuca mu je bila puna izbjeglica iz Kozarca i Puharske i svi odrasli (ukupno sedamnaest) su pobijeni.

Osoba koja mi se javila je odvedena u logor sa ostalom djecom i zenama.

Napadnutima je pokusao pruziti pomoc Izet Mesic, zvani Hadzija, patriota koji je inace pokusao organizirati otpor cetnicima. Hadzija se zabarikadirao u gostionici Obala i cetnici su prema njemu ispalili nekoliko zolja, sto sasvim dovoljno govori o njihovoj brutalnosti i nemilosrdnosti.

Prije nego sto su ga pogodili Hadzija je uspio baciti bombu i lakse raniti Zorana Karlicu.

Cetnici su zatim greskom ili “greskom” ispalili jednu zolju koja je pogodila njihovog komandanta Zorana Karlicu i smrtno ga ranila. Pokusali su helikopterom da ga prebace na VMA u Beograd, ali nije mu se moglo pomoci.

Ovi detalji idu u prilog tvrdnji da su Karlicu dakle ubili njegovi jer se vec bio previse osilio i da bi to zataskali pozurili su sa davanjem njegovog imena trgu ispred robne kuce Patrija.

Zbog njegove sigurnosti identitet svjedoka ne mogu otkriti.