.jpg)
svabo
“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)
Allah, subhanehu ve te'ala, postavio je u svemiru univerzalna pravila i nepromjenjive zakone, potpune, kojima se ništa ne može dodati niti oduzeti, na osnovu kojih možemo procijeniti tokove događaja i u kojem smjeru ti događaji vode. Kako stoji u Allahovoj Knjizi: ‘‘U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja” (Fatir, 43) Kada se dogode smutnje svako nastoji iznijeti svoj stav, i pojave se razne priče koje pomute shvatanja ljudi.
Mnogi zalaze u ono što ih se ne tiče kontradiktorno tumačeći događaje. Kod njih se javlja smjelost da govore protiv istine, a ”zastupajući” interese društva.
Strah i samoljublje pomiješa se sa tumačenjima povoda i posljedica smutnje, što neki koriste za obračune sa drugima. Tako sebe dovode u težak položaj kojim ih Allah ne obavezuje, i ne mogu podnijeti njegov teret.
Nestručni za takvu problematiku izdaju fetve i smjelo govore o ispravnosti ili pogrešnosti stava ili mišljenja, zaboravljajući ili ne znajući riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.:
“Najsmjeliji od vas u izdavanju fetvi najsmjeliji su za Džehennem”. (Hadis bilježi Darimi u svom Sunenu od Abdullaha bin Džafera, r.a., br. 159, a on je mursel, tj. prekinutog lanca između tabi'ina i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.)
Omladina, mlada i nezrela, biva zbunjena te neznajući kako da postupi počne korigirati svoje stavove, ne jednom niti dvaput, nego konstantno.
Neko ih mišljenje povuče desno, a lijepa riječ na potpuno suprotnu stranu.
Tako, zbunjeni i neodlučni, lutaju i traže nekakav znak ili vodiča koji će ih provesti kroz tmine smutnji, a malo je onih koji će im ukazati na ispravan stav i sačuvati ih od posrtaja i neodlučnosti.
Zanemarane su časne upute Allahovog Poslanika, s.a.v.s., koje daruju dalekovidnost, čistu misao, jačinu shvatanja, spoznaju pozadine smutnje, preciznost u procjeni, opreznost u poduzimanju odluka, jasnu predstavu sistema djelovanja, smirenost u duši, sigurnost u mišljenju.
Sve ovo svojevrsna je prevencija kajanju do kojeg može doći zbog zauzimanja pogrešnih stavova, neodlučnosti u stavovima i potezima, brzopletosti u donošenju radikalnih i ekstremnih rješenja.
U Muslimovom Sahihu od Ma'kila bin Jesara prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Ibadet u vremenu kada se proširi krvoproliće i laž je kao hidžra ka meni.”
Ibadet i dova Allahu mijenja stvari, utječe na odredbu i mijenja stanja, jer Allah je Taj Koji radi šta hoće i sudi kako hoće i ne dogodi se u svemiru niti najmanja stvar a da to nije Allahovom odredbom i naredbom, i Allah je Taj čija je vlast apsolutna nad cijelim univerzumom.
Iz Njegovog šerijata deriviramo propis za svaku situaciju. Onaj koji skrušeno zatraži utočište kod Njega u vremenu poteškoća i nevolja, kada se stvari pomute i rašire se laž, nered i razilaženja, podari mu realan, precizan, jasan postojan izlaz u skladu sa univerzalnim principima kosmosa i ljudskog roda.
Najveći i najveličanstveniji ibadet je namaz, počevši od obaveznih, pet dnevnih namaza, a zatim nafila i dobrovoljnih namaza, ustrajavajući na njima sve dok to ne ostavi istinski trag na dušu i srce.
Rečeno je u prvim generacijama: “Bilo je takvih među nama koji bi kada čuju ezan, a u ruci im je vaga kojom vagaju trgovačku robu kupcu, ostavljali vaganje i vraćali se poslu tek nakon obavljenog namaza.”
Takvu osobu su, i pored toga, u tom vremenu smatrali lijenom jer se odazivala na namaz tek kada čuje poziv za njega.
Da nam je bar nalikovati na takve!
Danas, u vremenu koje je ispunjeno poteškoćama, smutnjama i sukobima, mi se ponašamo tako da kada čujemo ezan za namaz, i pred nama je dovoljno vremena da se do kraja ezana nađemo u džamiji, kasnimo ili, ako smo pred džamijom, ne ulazimo sve do učenja ikameta.
Je li to ibadet koji će nas odvesti do izlaza i donijeti nam smiraj i spas?
Å to se tiče dobrovoljnih namaza, odnos selefa prema njima bio je takav da su mali dio noći proveli u spavanju, a koliko smo mi ustrajni u tome i koliko uopće imamo udjela u ovom uzvišenom ibadetu?
Možda smatramo da su mnogobrojni tekstovi koji nam govore o vrijednosti i značaju ovog ibadeta upućeni isključivo njima?!
Allah, subhanehu ve te'ala, postavio je u svemiru univerzalna pravila i nepromjenjive zakone, potpune, kojima se ništa ne može dodati niti oduzeti, na osnovu kojih možemo procijeniti tokove događaja i u kojem smjeru ti događaji vode. Kako stoji u Allahovoj Knjizi: U Allahovim zakonima ti nikad nećeš naći promjene, u Allahovim zakonima ti nećeš naći odstupanja. (Fatir, 43.)
Koliko razmišljamo o Kur'anu?
Bolje da se zapitamo koliko vremena provodimo učeći ga?
Da li ga proučimo svakih pet dana, kako je to bila većinska praksa u prvim generacijama, ili ga proučimo u nešto dužem periodu?
Ili smatramo uspjehom ako ga proučimo u svakih deset dana!
Kako doći do svjetla u mraku smutnji kada smo daleko od Allahove Knjige?
Add comment