svabo
Gledajući snimke sa spomenutog spektakla koji se dešavao u i oko Careve džamije na Bistriku u Sarajevu, najprije me prožimao nagon za smijehom, jer se duge i kratke brade učesnika u spektaklu nikako nisu podudarale sa njihovim djetinjastim ponašanjem.
U malobrojnoj zajednici Muslimana u Medini, prije nego što je Poslanik s.a.w.s. učinio hidžru, dvije grupe ashaba se sukobiše oko prava na prvi mesdžid koji napraviše. Jedna veća grupa ashaba je željela da samo ona može određivati ko u mesdžidu može činiti ibadet i kako, jer su smatrali da su oni najbolje poučeni od strane Poslanika s.a.w.s., a druga grupa, mada malobrjnija, je smatrala da oni znaju bolje kako se čini zikr i htjeli su da tom načini podučavaju ostale. I tako se sukobiše mišljenja. I oni, kao pravi ashabi, nisu naravno pozvali Poslanika s.a.w.s. da im presudi, Mekka je ipak bila predaleko, a čak da i nije, oni su imali bolje rješenje.
Najprije je ova brojnija grupa pozvala lokalne mušričke velikodostojnike da sa svojom konjicom istjeraju malobrojnu grupu iz mesdžida, a zatim su i jedni i drugi potražili lokalne pjesnike i pjesnikinje i pojadali im se na stanje te im objasnili “ko je zapravo upravu”, nadajući se da će oni objasniti pravo stanje okolnim mušricima, jerbo im ti moglo veoma pomoći u rješavanju njihovog problema.
Ali šta ja to pričam???
Niti se to desilo ashabima (da mi Allah oprosti što se poslužih ovakvim poređenjem) niti bi ashabi ikada postupili na tako smiješan i djetinjast način da im se desilo to što se zapravo desilo malobrojnoj vjerničkoj populaciji sarajevskih Muslimana, niti su oni bili okruženi mušricima nego mješavinom Muslimana na baterije, ateista i kršćana na baterije!
Gledajući snimke sa spomenutog spektakla koji se dešavao u i oko Careve džamije na Bistriku u Sarajevu, najprije me prožimao nagon za smijehom, jer se duge i kratke brade učesnika u spektaklu nikako nisu podudarale sa njihovim djetinjastim ponašanjem.
“Teta, pjoblem je jednocano da je njihov nacin pjaktikovanja Icama nepjihvatjiv dza nase podnebje”
Teta, teta, i onda cmo mi njemu jekli: ictjeraj nac ako modzec”
“Teta, on ce camo pjavi vadzan i hoce da bude gjavni”
“Dobro, sine, mi smo to sve fino zapisali, snimili, ništa se ti meni ne sikiraj. Teta je zaradila platu i nema više nikak`ih problema. Samo mi nemojte zaboraviti javiti kad se opet potučete, teta će opet doći i snimiti vas i vi ćete biti happy. Teta se samo boji da nećete brzo odrasti i prestati praviti belaje, jer bi se teti mogla opet smanjiti plaća. Al ne sikira se teta, djece uvijek ima, ma koliko stari bili.”
Entertainment
No ipak se ne smijem. Zašto?
Zato što ti smiješni djetinjasti ljudi kao “predstavljaju” i mene, i kao što “bih se ja rado smijao” takvim ispadima, tako će se meni sutra na ulici smijati sva ona sitna raja koja se naveće u pola osam iskupi ispred malih ekrana i gleda predstave iz džamije.
Kao da te ljudine, supermeni, mudžahidi, gazije nisu naučili lekciju iz posljednje međumuslimanske kampanje, kad su se onako džematile okupljali pred kamerama i radili show (novi vid da`we?) da malo usreće bosanske Muslimane i malo ih odvrate iz sive stvarnosti!
Kada će se Muslimani naučiti da trebaju prestati svoje unutrašnje probleme iznositi u javnost i tražiti od policije (a uskoro vjerovatno i od advokata) i medija da im ih rješavaju? Možda da iskoriste svoju čikašku vezu, pa da im njihov čovjek tamo, nakon opulentnog iftara kod Predsjednika, zamoli istog za njegovo posredovanje?
Ili se jednostavno ni ne osjećaju svojima, pa tako ni probleme ne smatraju unutrašnjima?
Kad naiđem na ovakve stvari, ne mogu a da se ne sjetim izjave jednog hrvatskog političara na Teleringu, koji na pitanje “zašto nije pristao na sučeljavanje sa oponentskim hrvatskim političarem Nikom Lozančićem u istoj emisiji (Telering)”, odgovara (parafraziram) : “ ja neću da mi Hrvati peremo tako javno svoj prljavi hrvatski veš”.
Muslimani očito nisu tolike kukavice, oni će pljuvati brata Muslimana u bilo kojoj situaciji, na bilo kom mjestu, u bilo koje vrijeme, pred bilo kim.
Aferim o “ulemo”!
Islambosna
Add comment