Emanet

“Nema imana (vjerovanja) onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja.” (Ahmed)

Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nesto povjeri, on ne iznevjeri, vec izvrsava povjereno, drzi se ugovora i onoga cega se obavezao.

Inace, ugovor koji se sklapa izmedu ljudi znaci pridrzavanje onoga sto on sadrzi, dok u Serijatu on obuhvata obaveze vjernika prema Allahu, dzelle sanuhu, a u te obaveze spada poslusnost, potpuna poniznost i pokornost u svemu onome sto vjera nareduje.

U ugovore kojih se musliman mora pridrzavati spadaju svi ugovori koje muslimani sklapaju medu sobom, trzisni ugovori, bracni ugovori, a obaveza je svakog covjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvisenome.

Uslov za ispunjavanje ugovora jeste da se time ne ucini neposlusnost prema Allahu, dzelle sanuhu. Kada Kur”™an trazi ispunjenje ugovora on zahtijeva da se time ne narusi Allahova odredba i odredba Njegova Resula, sallallahu ”˜alêjhi we sellem. Zato kaze ulema: “Ne spada u ispunjenje obecanja slaganje sa bratom u onome sto je u suprotnosti sa istinom u stvarima vjere i u tom slucaju izvrsavanje datog obecanja postaje protuzakonito.” Zato iskreni vjernik treba da poznaje svoje mogucnosti i da ne obecaje osim ono sto je u mogucnosti da izvrsi. Njegov jezik ne smije biti brz u davanju obecanja, a zatim da ne ispuni dato obecanje. To biva krsenje obecanja i jedan od znakova munafikluka (dvolicnjastva). Muslimanu je bolje da prilikom obecanja kaze: “Insallah” i da cvrsto odluci ispunjenje datog obecanja. Ukoliko bi neko obecao nesto smatrajuci da je u mogucnosti ispuniti obecanje, a nakon toga ga nesto sprijeci u tome, on se ne ubraja u munafika.

Kaze Uzviseni Allah:

“Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo covjek – a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen.” (Kur”™an, XXXIII/72)

Znacenje emaneta u spomenutom ajetu je kako kazu ucenjaci sve ono sto je dato na povjerenje po pitanju vjere i dunjaluka. Serijat je dat ljudima na povjerenje, on je emanet i vjernik je duzan da nosi emanet vjere, da ga cuva i brani makar ga to i zivota kostalo. Cuvanje vjere je prece od cuvanja zivota, a ispunjenje datog obecanja Allahu, dzelle sanuhu, zahtijeva pozrtvovanje radi ocuvanja vjere i Serijata.

Ponuda emaneta covjeku od Uzvisenog Gospodara, subhanehu ve te”™ala, je pocast njemu. Nosenje tog emaneta je takode pocast i velika vrijednost, a njegovo napustanje je nasilje i prevara.

Allah, dzelle sanuhu, opisuje vjernike:

“I oni koji povjerene emanete budu cuvali i obaveze svoje ispunjavali.” (Kur”™an, LXX/32 i XXIII/8) Lijepim rijecima Allah, dzelle sanuhu, opisuje iskrene vjernike i doticni ajet se zbog svoje vaznosti dva puta ponavlja u Kur”™anu. Ukoliko ljudi postanu iskreni vjernici, tada ce ispunjavati povjerene im emanete, bili oni veliki ili mali. Allah, dzelle sanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu ”˜alêjhi we sellem, nareduju izvrsavanje datih obaveza i zabranjuju prevaru, a spas pripada onima koji su iskreni u izvrsavanju svojih obaveza.

Jedno od svojstava da”™ija jeste iskrenost u ispunjavanju obaveza i u onome sto im je povjereno. Allahov Poslanik, sallallahu ”˜alêjhi we sellem, opisuje vjernika rijecima:

“Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj zivot i imetak.” (Et-Tirmizi)

Cuvanje emaneta je obaveza koja se mora ispuniti prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, a Ibn-Hadzer kaze: “Krsenje emaneta je zlocin i u tome je saglasna sva ulema, odnosilo se to na pravo vjernika ili zimijje (sljedbenik knjige koji zivi u islamskoj drzavi). Musliman treba da postuje emanet, pa cak i sa osobom koja je poznata po varanju i krsenju dogovora. Kaze Resulullah, sallallahu ”˜alêjhi we sellem:

“Ispuni emanet prema onome koji ti je ukazao povjerenje i ne varaj onoga koji je tebe prevario!” (Ebu-Davud)

Jedna od lijepih osobina jeste davanje savjeta onome koji trazi savjet i iskrenost prema toj osobi. Kaze Resulullah, sallallahu ”˜alêjhi we sellem:

“…a onaj koji ukaze svome bratu na nesto, a zna da je ispravno u suprotnom tome, prevario ga je.” (Ebu-Davud)

Mudzahidu na Allahovom putu je naredeno da izvrsava emanet i da se kloni prevare, dok je onome koji je ostao iza njega naredeno da cuva njegovu porodicu. Ukoliko bi on iznevjerio mudzahida i uskratio nesto njegovoj porodici, na Sudnjem danu ce njemu mudzahid oduzeti od dobrih djela i pitanje je da li ce mu ista ostati.

Jedan od najopasnijih emaneta jeste cuvanje tudih tajni, prikrivanje sramota drugih i neprenosenje govora. Iako osoba sa kojom razgovaramo ne zahtijeva od nas da ne prenosimo njegove rijeci, to ne smijemo bez njegove dozvole i znanja. Resulullah, sallallahu ”˜alêjhi we sellem, je izrazio strahovanje od postojanja prevare nakon najbolja tri stoljeca i kaze:

“…Nakon vas ce biti narod koji ce varati i u koje se nece imati povjerenje.” (Buhari)

Nakon tog perioda nastupaju padovi, jedan za drugim, poslovi se daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, ukazuje se povjerenje prema varalici, a oduzima se onome koji zasluzuje povjerenje. Na kraju ostaje samo mali broj onih koji su povjerljivi, kao sto stoji u hadisu:

“…i reci ce se: “Kod tih i tih se nalazi povjerljiv covjek…” (Buhari) Medutim, i pored toga sto je njihov broj mali, oni ce biti izolovani i udaljeni, a na njihova mjesta ce biti postavljani drugi ljudi i to ce biti dodatni razlog za umanjenjem i nestajanjem ljudi od povjerenja. Kaze Resulullah, sallallahu ”˜alêjhi we sellem:

“Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas.” – pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu ”˜anhu: “Kada ce ono nestati, o Resulallah?” Kaze: “Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda cekaj sahat.” (Buhari) Tumaceci rijeci ovog hadisa: “Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to…” – kaze Ibn-Bettal: “Imamima je Allah dao na povjerenje Svoje robove i naredio im da ih savjetuju i oni su duzni da postavljaju iskrene vjernike na odgovarajuce polozaje. Ukoliko budu slijedili druge, izgubice povjerenje koje im je Allah stavio u obavezu.” (Fethu el-Bari)

Tumaceci hadis: “Kada nestane povjerenja, cekaj Posljednji cas.” – Ibn-Hadzer kaze: “…Postojanje ovog hadisa u poglavlju znanja jeste sto je davanje stvari na upravljanje onima koji nisu sposobni za to biva zbog neznanja i nestanka znanja sto je od predznaka Sudnjeg dana.” (Fethu el-Bari)

Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu:

“…i kada mu se nesto povjeri, on iznevjeri…” (Buhari) i kaze Resulullah, sallallahu ”˜alêjhi we sellem:

“Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridrzava datog obecanja.” (Ahmed)

Onaj ciji je moral ukrasen povjerljivoscu on tezi za izvrsavanjem svojih obaveza, daleko je od prevare, spletki i neispunjenja obaveza. Takva osoba izvrsava svoje obaveze i pridrzava se ugovora.

Blago onome koji ispunjava svoje obaveze i koji je povjerljiv, a tesko onome koji vara i koji se ne pridrzava dogovora slijepo slijedeci svoje strasti.

Nosenje poruke islama, njegovo sirenje i borba na tom putu ne moze napredovati osim sa povjerljivima, pa da li sebe ubrajamo u takve…?