Kada mudžahedina ne bude…

Kada inspektori SIPE zavire ispod kreveta „mudžahida –stranaca“ i pronađu atomsku bombu, interkontinentalne rakete, gomile plastičnog eksploziva, planove napada na sve američke ambasade u BiH i svijetu… Kada pronađu antrax i priručnike o tome „kako doći po bosansku djecu i uništiti bosanski islam“-biće to kraj ove zločinačke skupine, koja je toliko kaljala ugled BiH i koja je onemogućavala suživot i procese pomirenja u BiH.

Galijašević, Hećimović, Pećanin, Lagumdžija, Avdić, Metiljević, Hadžiomerović i određeni akademici reći će : “ Pa zar vas nismo upozoravali, zar vam nismo dokazivali ko su zaista oni.“ Kada im se, poslije toga, svima oduzmu državljanstva, i kada ih deportiraju nazad u njihove matične zemlje koje su primjeri svjetske demokracije, sunce će napokon obasjati Bosnu. Kada posljednjeg „mudžahedina-teroristu“ sa lisicama na rukama, možda i sa vrećom na glavi, pred njegovom uplakanom djecom budu gurali u avion, i kada taj avion bude polako nestajao u daljini-napaćeni bosanski narod će napokon odahnuti.

Desiće se čudo neviđeno. Bosnom će zavladati neopisiva sreća i veselje. Spontane proslave pojaviće se u sveijednom bosanskom kantonu, u bosanskim selima, kafanama, noćnim klubovima i ponekim džematima. U RS će se proglasiti „dan radosti“ , a ponosna zastava          RS-a će se podignuti za još jedno koplje.

Neopisivi rahatluk će zavladati Bosnom. Neće više biti terorizma, wehabizma, ekstremizma, separatizma, fašizma, rasizma, velikosrpskog i velikoustaškog šovinizma, hegemonizma i kretenizma.

Neće biti više loših momaka, neće biti mudžahedinskih kriminalaca. Neće biti „mudžahedina“ ali će biti četnika i ustaša.

Kada mudžahedina više ne bude Bosnom će zavladati prosperitet i napredak. Bosna će pod hitno i vanproceduralno biti primljena u EU i odmah će postati punopravna članica. Neće više biti kriminalne privatizacije, neće biti narkomanije, prostitucije i trgovine bijelim robljem. Neće biti propadanja velikih kompanija, sve će firme poslovati u dobitku, neće biti nezaposlenih, omladina će se vraćati u Bosnu i svi ćemo biti sretni.

Kada loši momci odu, kada posljednji „mudžahedin-wehabija“ napusti Bosnu-demokratija će zavladati Bosnom, a zaboravljeni pojam „bratstvo i jedinstvo“ ponovo će biti popularan. Ratko Mladić i Radovan Karadžić će se dobrovoljno predati Haškom tribunalu, u suzama će priznati svoje zločine i na koljenima će moliti bošnjački narod da im oprosti. Govoriće da oni to ne bi sve uradili ali morali su jel su tu bili „mudžahedini-wehabije“, i prije bi se oni predali al eto nisu mogli zbog- mudžahedina.

Četnici i ustaše će se izvinjavati svojim komšijama na zločinima koje su počinili, a Milorad Dodik kao dokaz iskrenosti će ukinuti RS, predložiti da se vrati stara zastava sa ljiljanima i stara himna.

U suzama će srpski komandanti i političari tražiti halala od Bošnjaka, žaliće zbog logora i genocida, a Srbija i Crna Gora će priznati krivicu u tužbi BiH protiv njih, i pristaće na plaćanje milijardi dolara odštete.

Srpski stanovnici Foče i Banja Luke , svojim rukama će pravit Ferhadiju i Aladžu i svi će se zaklinjati da svega toga ne bi bilo da nije bilo „mudžahedina-wehabija-terorista“.

A na kraju svega, svi zajedno, kao u neka stara, dobra, predmudžahedinskowehabijska vremena zaigraće i kolo, po mogućnosti „kozaračko“.

Svi će se vratiti svojim kućama, komšije koje su krale i ubijale će sada popravljati i vraćati ukradeno, duboko se kajući zbog svega. Mi ćemo im opraštati, jer ipak, ljudi su se bojali. Mudžahedini-wehabije su  bili tu, a ko se njih ne bi bojao. Pa zamalo su  došli i po našu djecu i zamalo su izazvali pokolj i među muslimanima . Ili bi to nekada kasnije učinili.Najzad jeste li čuli šta akademik o njima kaže.

Kada više ovdje mudžahedina ne bude, kada ih slatko izbacimo iz Bosne, četnički ravnogorski pokret će se ukinuti, neće se više sastajati na Ravnoj Gori, a Božidar Paravac će pred kamerama zapaliti  četničku uniformu svoga babe iz 2. svjetskog rata, uniformu sa kojom se nekada, zbog mudžahedina, zaista ponosio. Šešelj će prekinuti štrajk glađu i pozvati na pomirenje-jer napokon je opasnost prestala, opasnost za sve Srbe, bilo koje vjeroispovjesti.

Jelena Živojinović će postati ponovo Fahreta, Emir Kusturica će se vratiti u islam i zajedno sa Ahmedom Imamovićem napraviti film za Oskara o 3. brigadi, koju su sačinjavali homoseksualci, i o njihovom  ratnom preživljavanju u jednom opkoljenom bosanskom gradu bez najosnovnijih kozmetičkih potrepština.

Kada mudžahedine protjeraju, kada ih izruče diktatorima-sve će se u Bosni promijeniti. Mostar će se ujediniti, a Velež će se vratiti pod Bijeli brijeg. HDZ 1990,  pa onda pravi HDZ, te HDZ-i 1944, HDZ 1363 i najnoviji HDZ 2683 p.n.e (koji svojata piramide za sebe)-će zajednički srušiti veliki krst na Humu jer smeta Bošnjacima, te sve ostale krstove nastale na mjestima zločina koje su oni počinili.

Za to vrijeme ljudi koji su davno upozoravali na ovaj problem i koji su ukazivali da njegovo rješenje jeste ustvari i rješenje svih bosanskuh problema uživaće  u slavi koju su stekli. Dževad Galijašević će postati ministar u novoj vladi i počasni član Srpske akademije nauka i umjetnosti, a Hećimović će postati najpoznatiji pisac i politički analitičar Bosne, zaradiće milione na svojoj knjizi o mudžahedinima,  a kao priznati politički analitičar gostovaće  u svim iole respektabilnijim medijima. Postaće počasni državljanin Izraela i Bushov bliski prijatelj.  Na kraju će dobiti i Nobelovu nagradu za isticanje u borbi protiv terorizma i prateće pojave-wehabizma.

Pećanin će sav sretan ustati jednog jutra i otkriti da mu je kosa ponovo počela rasti, i da  je smršo nekoliko desetina kila. Sav ushićen će gledati svoj novi lik u ogledalu i biće svjestan da je to sve zbog toga što u Bosni nema više mudžahedina. Njegova „Pećnica“ će se prikazivati na sveijednom kanalu na svijetu, kao počast ovom velikom (ogromnom štoviše) vizionaru.

A akademici? Šta sa njima? Oni će biti sretni „što niko neće doći po njihovu djecu“.

Zlatko Lagumdžija će biti sretan što je on bio prvoborac po pitanju deportacije, stalno će isticati kako je on to sve znao i prije i da je zbog toga bio tako uporan u deportaciji „alžirske grupe“, kako je bio sretan kada su oni otišli u Guatanamo i kada smo cijelom svijetu pokazali kakvi smo ustvari. Dobiće još nekoliko titula, postaće prvi Predsjednik nove, preporođene države, a njegov i Titov spomenik će krasiti prostor u blizini opustjele Fahdove džamije. Kasnije, kada ostari, i kada se približi dan njegovog sastanka sa Titom i Staljinom, sjećaće se sa sjetom tih slavnih dana deportacije, uplakane djece pripadnika „alžirske grupe“ i sav sretan će gledati „Spomenik palim borcima u borbi protiv mudžahedina stranaca“  koji će blistati kod Ekonomskog fakulteta (koji će se tada zvati „Zlatko Lagumdžija-Stari“).

Kada mudžahedina više u Bosni ne bude, kada avioni sa njima slete u matične zemlje, kada padne prva kap njihove krvi od udarca kundaka tagutskog vojnika-dotle će u svakom gradu u Bosni zavladati blaženstveni mir. Ljudi će sretni dolaziti svojim sretnim porodicama, zajednički , u krugu familije, će se gledati „Viza za budućnost“ koja će, odjedanput, prestati biti debilna . Ukinuće se kantonalne skupštine,općinska vijeća, milioni paralelnih i bespotrebnih institucija i odbora, plaće običnih radnika će se povećati, a ministri i poslanici u skupštinama će svoje honorare dijeliti onima kojima je to potrebno. Ali neće biti takvih, jer kada mudžahedini odu, svi će biti bogati. Onda će se višak para skupljati i slati onima potrebnima u Njemačku, Švicarsku, Austriju-jer kod njih ima još mudžahedina, pa su siromašni.

I dok negdje daleko, neka „bivša“ Bošnjakinja, sa nekoliko djece oko sebe, bude

stajala pred vratima zatvora u nekoj egipatskoj, tuniskoj, alžirskoj ili saudijskoj pustopoljini, dok je stražari sa odnjegovanim brkovima budu ismijavali, i dok kasnije bude gledala svoga muža slomljena od boravka u tim ustanovama-dotle će se u Bosni završavati ko zna koja po redu autocesta, dotle će se u Bosni otvarati ko zna koja fabrika i Bosna će ponosno ići stazama razvitka- razvitka koji je , u nekim davnim vremenima, kočila šačica terorista.

Kada mudžahedini odu, kada im se svaki trag zatre, na bosanskim fakultetima profesori će napokon početi dolaziti na predavanja i raditi posao za koji su plaćeni . Neće više biti „štele“ oko upisa, „štele“ oko ispita , „štele“ oko diplomiranja, „štele“ oko magistriranja, „štele“ oko doktoriranja. Neće biti prepisivanja, plagijata, falsifikata, ucjena i hroničnog neznanja. Diplome se neće kupovati po seoskim fakultetima i svi će biti stručnjaci kada završe fakultet.

Kada mudžahedini odu, kada ih protjeramo, u trenucima kada ih tagutski vojnici budu „prevaspitavali“ u zatvorima, i kada paravojni ostaci wehabijskog domaćeg pokreta, budu skupljali novac da i njihove porodice pošalju tamo-dotle će u Bosni  sreća, rahatluk i blagostanje sve više rasti.

Cijeli svijet će priznati bosanske piramide, one će se jednog jutra same „otkriti“ i zablistati u svom punom sjaju. Nakon toga Semir Osmanagić će objaviti i otkriće Sfinge kod Tuzle, te kolonije letećih tanjira kod Čeljigovića. Biće to završni dokaz da su bogumili ustvari bili vanzemaljci, i da su većina Bosanaca ustvari sa druge planete.

Kada mudžahedini odu, kada ih u Bosni više ne bude, kada svi odahnemo od prisustva tih kratkohlačastih bradatih „djecootimajućih“terorista, sve će u Bosni krenuti putem blagostanja.

Bosanska pjesma će pobijediti na Eurosongu, a izvodiće je naravno Deen Backović i Al Dino zajedno.

A na onom javnom glasanju svi će čestitati Bosni na protjerivanju ljudi koji su se borili u Armiji BiH, koji su bili u njoj ranjavani, osakaćeni, koji su se na linijama smrzavali i gnjili po rovovima-čestitaće nam i priznavati da prije nismo pobjeđivali samo zato što su mudžahedini bili u Bosni.

Kada mudžahida ne bude, kada odu oni, i njihova žene i njihova djeca, kada odu svi oni kojima su oni izaprali mozak i koje su preobratili sa „izvornog bosanskog“ –tada će napokon svi moći spokojno zaspati, bez straha i brige, i radujući se sutrašnjem predivnom danu, lagano utonuti u san….

CrniLeptir – islambosna