.jpg)
svabo
Već dva sata, konačno pišem Jutarnji, i negdje na pola planiranog krivi klik i sve propade. Možda je tako i bolje jer sam na početku kukao i iznosio neke razloge zašto me nije bilo ovih dana na stranici. A s druge strane kontam koliko će mi trebati vremena da sve to ponovo napišem i hoću li do sabaha uspijeti da ga postavim?
Što se tiče tih razloga, najkraće rečeno upao sam u krizu identiteta, ako se to tako kaže, odnosno gubio mi se smisao ove stranice i moja uloga na njoj.
Do prije nekoliko dana mogao sam se besciljno vozati u krug a magluština bi još više doprinijela depresivnoj atmosveri u Kozarcu. Teške teme na forumu, razni neki komentari itd. zapitali su me ima li smisla raditi ovaj posao. Vrijedi li imati nas na okupu ako to ne možemo pozitivno iskoristiti ?
Vrijedi li preko ove stranice pomagati druge a ne gledati samu stranicu? Na kraju uopšte da li je ona meni toliko potrebna?
Nakon rata, kada sam se iznenada našao “slobodan”, bez šefa službe, komadanta brigade i drugih koji su za mene mislili unazad 44 mjeseca i ostao prepušten sam sebi da si obezbjedim hranu, odjeću i sve ono ostalo što je potrebno za normalan život zaposlio sam se u IPC Patrija, odnosno Slobodnom radiu Prijedor. Pisanje za Ogledalo slabo mi je išlo, imao sam sreće što je glavni urednik bio moj frend iz rova pa sam nekako ispunjavao normu. Ipak, prešao sam s mjesta novinara na tonca na radiu i na tom mjestu sam se pokazao boljim. Rad je svakako bio više volonterski, imali smo slabe uslove za rad, pogotovo recimo prevoz. Pošto su se redakcija i radio nalazili u Lušci Palanci svakodnevno smo morali stopati kako bi što brže prenijeli u eter informacije iz Sanskog Mosta. Ratno Predsjedništvo Opštine Prijedor bilo je zaduženo za finansiranje radia a nažalost odnos je bio više nego mačehinski i mi bismo bili zadnji na platnom spisku. Plate bi kasnile po par mjeseci a govorili bi da nam je plata 700 KM od koji smo mi na ruke dobivali nekih 100-tinjak dok je resto navodno išao za kupovinu dionice za radio tako da bi vremenom trebali sami biti vlasnici radia.
Mi smo bili na samom početku stvaranja press centra, čistili smo i meli prostorije, tražili i nosali namještaj da koliko toliko opremimo kancelarije, a onda nam je iz Norveške došao Rezak Hukanović koji je odmah dobio funkciju glavnog urednika radia i koji nam je nametnuo programsku šemu kao da smo Radio BiH a ne redakcija s par “novinara”, a koji je preko istog zadovoljavao svoj ego, koristio radio i položaj za privatne poslove kao i idealno mjesto za lokanje i bludničenje…
Igrao je nisko i pravio razdor među nama kako bi se riješio nas priučeni s teorijom da je prošlo vrijeme kada je svako mogao nositi pušku i da trebaju “školovani” da preuzmu poslove…
Rezaka smo uspijeli pobjediti i otjerati s radia i postići s njim ogroman uspijeh i uticaj. Propaganda je tada bila veoma važna kako bi se krenulo s povratkom u Prijedor i možemo reči da smo mi s talasima Slobodnog radia Prijedor prvi ušli u Prijedor i polako utirali put za povratak na svoja ognjišta…
Međutim, na kraju sam morao napustiti radio i zaposliti se kao konobar, kako bi sebi obezbjedio minimalnu egzistenciju.
Pomoć, paketi na koje smo se tokom rata navikli i od kojih smo preživljavli, sve su manje dolazili, kontalo se da su s krajem rata prestali i svi problemi koji su za nas u stvari tad tek počinjali. Trebalo se nakon mjeseci čuvanja samo žive glave, suočiti s računima za telefon, struju, vodu, smeče, nije bilo kuhinje i repate a civilka se nekako brže derala od uniforme, valjalo je živjeti u toj novonastaloj situaciji, gdje posao koji najbolje radiš, gađanje iz RPG.a, više nije tražen, a izbor je bio minimalan…
Radio je na kraju propao, s njim i moja radna knjižica, nešto su ga raskrčmili klinci koji su na kraju ostali raditi a dio i dan danas kupi prašinu u jednoj od prostorija MZ Kozarac.
Patriotizam gura do jednog nivoa i ako se dalje ne krene profesionalnije prema poslu, taj posao i ne može uspijeti. Koliko ćemo uspijeti profesionalizirati rad na stranici zavisi od sviju nas koji je posjećujemo. U svakom slučaju krenulo se tim putem i to je bila i prva tema na sastanku članova Kozarac.ba koji se održao 27.12. u restoranu Neira a na kojem je prisustvovalo dvadesetak članova.
Nekon kraće diskusije krenulo se i sa konkretnim radom, tako da je sastanak nastavio kao inicijativna skupština. Za predsjednika Skupštine izabran je Teufik Kulašić-Arči, za Upravni odbor predloženi su Satko Mujagić, Jakupović Mahmut-Maše, Ferid Mehmedagić-Leka, Alić Nedžad, Mujkanović Suad-Šilda, Vedrana Ješić i Anela Mehmedagić. U Nadzorni odbor predloženi su: Edin ramulić Hankić Nedžad i Kahrimanović Mirsad. Blagajnik je i dalje Mehmedagić Emir Daal a Aaly i moja malenkost bili bi osobe za zastupanje.
Ovo je još uvijek nezvanično, pošto sastanku nisu prisustvovali svi predloženi a i inače nismo se puno ni pripremali za ovo, nešto zbog neiskustva oko organizovanja a i nešto zbog toga što nismo znali kakvo će biti raspoloženje članova niti koliko će ih doči.
Ako Bog da, do aprila bi pripremili Statut i tada sazvali novu skupštinu na kojoj bi verifikovali sve ovo.
Naravno, trebaće još dosta vremena da se sve odradi i da udruženje profunkcioniše ali bitno je da smo krenuli i više nije pitanje hoćemo li praviti udruženje već hoćemo li biti članovi udruženja kojem je osnovni zadatak održavanje stranice Kozarac.ba a nakon toga i sveg ostalog što se realizuje preko stranice a što ćemo definisati Statutom.
Imamo vremena da porazgovaramo konkretnije u vezi ovoga i da iduću Skupštinu pripremimo još kvalitetnije.
Ovom prilikom iskreno se, ponovo, zahvaljujem svima koji su došli na Skupštinu a posebno Udruženju Prijedorčanki “Izvor” koje mi je dalo podršku koja me je motivisala da organizujem ovaj sastanak.
Isti dan i Planinarsko društvo Mrakovica imalo je svoju redovnu godišnju Skupštinu, koju su u predivnoj atmosveri organizovali u sali MZ Kozarac.
Na Skupštini je iznešen izvještaj o radu za 2006. godinu u kojem su planinari bili najponosniji na realizaciji plana za elektrifikaciju Planinarskog doma na Debelom Brijegu, što je svakako ogroman posao koji je zacrtan na prošloj Skupštini i koji je uspješno odrađen.
Pored toga, veliki poslovi su se odradili i na renoviranju doma tako da bi se, ukoliko riješe problem puta koji vodi prema domu, što je prioritetni cilj za narednu godinu, iduća Skupština organizovala na Debelom Brijegu.
Usvojen je Program rada za 2007 i Financijski plan koji proizilazi iz njega.
Najmlađi planinari, članovi Planinarske sekcije OŠ Kozarac, tu noć su, svečano primili Planinarske knjižice i zvanično postali planinarima.
Sa neskrivenom radošću i nestrpljenjem čekali su da dobiju knjižice i male ruksake koje im je poklonilo društvo a za šta je najzaslužniji naš Mega…
Očuvanje prirode je osnovni zadatak svakog planinara i zbog toga treba da smo ponosni što ovo društvo iz dana u dan postaje sve jače i bolje organizovano.
Nakon oficijelnog dijela rada Skupštine, druženje se nastavilo onako kako to samo planinari znaju.
Sutradan su na red došli vatrogasci.
Ova blic sezona pokušava se maksimalno iskoristiti za pokretanje raznih društvenih aktivnosti kao i izvještavanje o dosadašnjem radu udruženja koja djeluju na ovom području.
Tako je i Vatrogasno društvo Kozarac pozvalo stanovništvo na sastanak kako bi ih informisali o dosadašnjim aktivnostima i rezultatima kao i budućim planovima i zadacima.
Vatrogasno društvo je na ledini… Nije se uspijelo ući u Opštinski budžet za narednu godinu, tako da je i dalje neizvjestan izvor prihoda neophodnih za kvalitetan rad društva, a da ne govorimo o svoj opremi koja ne dostaje kako bi bilo spremno da pruži efikasnu zaštitu od požara.
Moralno, svi bi trebali da podrže rad ovoga društva, u tom kontekstu Upravni odbor je izašao s prijedlogom da stanovništvo Kozarca pomogne društvo s mjesečnim iznosom od 5 KM po domačinstvu, odnosno stambenom objektom.
Zakonski, društvo se može finansirati preko svojih potpomažući članova tako da su se u tom pravcu, pripremile članske karte za potpomažuće članove na kojima bi se vodila godišnja evidencija uplate članarine. U suštini je isto, mogli bi reči jedna kuća jedan član ali do tada, dok se svi ne uključimo društvo će se moći osloniti samo na dobrovoljne priloge i možda neke financijske inekcije od strane Opštine zavisno od projekata i lobija…
Recimo samo da polaganje ispita za vatrogasca, što je neophodno za izlazak na intervenciju košta 260 KM a da ne govorimo o sistemu veze i druge opreme kao i na održavanju vozila.
U četvrtak smo u Mutničkoj džamiji, nakon ikindije namaza, organizovali podjelu Bajramskih paketića za redovne polaznike mektebske nastave.
I ovaj put smo zahvaljujući vama i vašim donacijama u ovoj akciji, obezbjedili 160 paketića koliko otprilike ima učenika na području našeg Medžlisa.
Ovom prilikom se također zahvaljujem svima vama koji ste učestvovali u ovim akcijama, pošto je ova akcija nastavak akcije za Ramazanski Bajram, da vas Allah nagradi i poveća vaš imetak kao i da budete sebep drugima da podržavaju ovakve akcije, jer zaista bilo je predivno vidjeti ovoliku mladost na jednom mjestu koja nadati se ide ispravnim putem.
Ovo je ujedno i prvi put da se podjela organizuje na jednom mjestu, dosadašnja praksa bila je da obilazimo džemate, međutim ova opcija nam se čini puno bolja i nadamo se da ćemo i u buduće organizovati ovakve događaje sa još bogatijim programom, kao i poklonima i nagradama za one koji se ističu.
Paketići su pravljeni u visini 10 KM a oko 1600 je ostalo što će biti odličan start za iduću akciju koja se nadam se neće prestati organizovati…
I Uprava FK Bratstva imala je svoju redovnu godišnju Skupštinu, na kojoj se također iznijeo financijski izvještaj i plan rada za narednu godinu te su podjeljene zahvalnice svima koji su svojim trudom, donacijama i slično pomogli klub.
Klub je nažalost i dalje u teškoj financijskoj situaciji, ali ono što ohrabruje jeste atmosvera koja vlada u klubu kao i rezultati na radovima na klubskim prostorijama.
Uprava se nada da će Bratstvo i dalje imati podršku građanstva kao i boljim rezultatima u takmičenju…
U petak ujutro odigran je Bjaramski turnir u ne renoviranoj sali Osnovne škole Kozarac a iza ikindije organizovana je tradicionalna podjela halve ispred svih džamija na području Medžlisa IZ Kozarac.
Kao i uoči svakog Bajrama ispred džamija se dijelila halva i svi drugi slatkiši što za naše najmlađe prestavlja neopisiv i nezaboravan doživljaj i ovakve običaje zaista treba njegovati i odžavati.
Djeca su nađa budućnost i ako ih ne budemo usmjeravali da budu poštena, moralna itd. ne trebamo očekivati svijetlu budućnost.
Stanje nije baš onakvo kakvo bi trebalo ili moglo biti ali ipak možemo biti ponosni na naše najmlađe i njihov odnos prema vjeri.
U subotu smo klanjali Bajram. Skoro sve i jedna džamija u Kozarcu bila je mala da primi sve one koji su izašli da klanjaju ovaj, jedan od dva, naša najveća praznika.
Nakon klanjanja Bajrama posjetili su se Šehidski mezari gdje se proučio Ja-sin pred duše Šehida.
Toliko za ovu godinu, vidimo se iduće, sve najbolje u idućoj Novoj godini želim vam ispred Kozarac.ba teama…
Add comment