.jpg)
svabo
Ugasio se još jedan mladi život, Aida (rođ. Dergić) Balić preselila je nakon kratke ali teške bolesti.
Izgubili smo majku, suprugu, kčerku, sestru, članicu ove stranice…
I nebo je danas plakalo u Hrnićima, nakon ikindije namaza, kada smo ispračali Idu ka njenom vječnom odredištu…
Koliko god insan bio svjestan Allahove odredbe, teško je nači riječi utjehe njenim najmilijima ili objasniti maloj djevojčici kuda to ide njena mama…
Ostaje dova Svevišnjem da se smiluje nad ovom mladom dušom koja napušta ovaj dunajluk u cvijetu svoje mladosti, da pređe preko njenih hrdžavih dijela i da je obeseli džennetom…
Razmišljam o tome kako je Ida znala šta je čeka i kako je ove godine po posljednji put došla u Kozarac, družila se s nama, kako bi mirne duše preselila…
Znala je šta je čeka, a mi? Kao da ćemo biti vječni, kao da ne znamo šta nas to sviju čeka…
Život se nastavlja sa svim onim što nosi, a veća nevolja uvijek učini da neki drugi problemi izgledaju manjim, a dotada su se činili kao največi, što bi reko pesimista može i gore…
Zadnjih par Jutarnjih i izlazim iz okvira novinarstva, slabo je informacija, više ličnih osjećaja, čini mi se da smo se dotakli i osjetljivih tema pa čekamo da vrijeme učini svoje i da krenemo tipkati optimističnije teme…
Nije sve ni tako crno, nije u stvari nikada crno, više je sivo, samo nam se nekad više, nekad manje, učini tamnijim…
Selam vam Kozarčani, možda bi najbolje bilo da se ovih zadnjih deset dana povučemo u itkjaf i prepustimo vremenu da učini svoje i da donese nek druge teme koje će nam se na tren učiniti zanimljivijim…
Add comment