11. septembra – pet godina poslije

U ponedjeljak se obilježava peta godišnjica terorističkih napada na New York i Washington.

Jedanaestog septembra 2001. godine oteta su četiri putnička aviona. Dva su se obrušila u nebodere Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku, treći u zgradu Ministarstva odbrane ”“ Pentagon – u predgrađu Washingtona, dok se četvrti ”“ nakon hrabre reakcije putnika koji su pokušali savladati otmičare ”“ srušio u jedno polje u Pennsylvaniji. U ovim koordiniranim napadima poginulo je gotovo tri hiljade ljudi. Å okiranoj naciji se te večeri obratio predsjednik George W. Bush: “Dragi sugrađani, ovaj planirani i smrtonosni teroristički čin predstavlja napad na naš način života, našu slobodu. Žrtve su bili putnici i ljudi koji su bili na svom radnom mjestu ”“ uredsko osoblje, poslovni ljudi, vojnici, uposlenici države uprave. Majke i očevi, prijatelji i susjedi. Hiljade života prekinuto je na tragičan način, u ovom zločinačkom prezira vrijednom terorističkom napadu”, rekao je te večeri, 11. septembra 2001., u TV obraćanju naciji američki predsjednik.

Istraga je ukazala na činjenicu da je za napade odgovorna Al-Qaida, organizacija radikalnih islamista. Svih 19 otmičara bili su državljani zemalja Bliskog istoka, 15 od njih ”“ državljani Saudijske Arabije.

William Cohen, bivši ministar odbrane, prenosi VOA, kaže da su napadi od 11. septembra za Amerikance bili svojevrsno šokantno buđenje.

“Ušli smo u razdoblje koje je obilježeno terorizmom. Kombinacija terora i moderne tehnologije rezultira prijetnjama koje do sada nisu bile niti zamislive. One su danas, međutim, dio svakodnevice. Amerika je sve donedavno uživala u iluziji da je izolirana i zaštićena ”“ zbog dva okeana koji nas dijele od ostatka svijeta, te zbog proaktivne strategije naše vojske. No, očito je da smo bili uhvaćeni na spavanju, spuštenog garda”, kazao je Cohen.

Neposredno nakon napada na New York i Washington Amerika je bila ujedinjena, tvrdi većina stručnjaka. Mnogo se govorilo o stranačkoj saradnji i stavljanju dnevne politike u drugi plan. Međutim, nakon pet godina, saradnje između Republikanske i Demokratske stranke, o kojoj se toliko govorilo ujesen 2001., gotovo i nema. To tvrdi Tim Roemer, član istražne komisije koja je nekoliko godina utvrđivala kako su se mogli dogoditi koordinirani teroristički napadi na dva američka grada.

“Riječ je o jednoj od velikih tragedija vezanih za 11. septembar. Nakon tog dana predsjednika Busha je prema tadašnjim anketama podržavalo 90 posto građana. Nije se govorilo o demokratima i republikancima. Žrtve terorista nisu imale stranački identitet. Žrtve su bile Amerikanci, i Amerika se ujedinila. Danas je to prošlost ”“ činjenica je da naš politički sistem nikad u povijesti nije bio ovako razjedinjen. To se vidi i iz stranačkih debata a i iz političkih odluka koje se donose”, kazao je Tim Roemer, koji za to krivi cijeli politički establišment: obje stranke, Kongres te izvršnu vlast, odnosno Bijelu kuću.

Nakon 11. septembra, predsjednik George Bush pokrenuo je globalni rat protiv terorizma. Pet godina kasnije taj je rat u punom jeku. Prvi je cilj bio talibanski režim u Afganistanu, koji je pružao utočište terorističkoj mreži Al-Qaida i njezinom vođi Osami bin Ladenu.

Međunarodna koalicija predvođena američkom vojskom je u novembru 2001. godine s vlasti srušila talibane. No, Osama bin Laden uspio je pobjeći, i smatra se da se krije u izoliranim planinskim područjima uz afganistansko-pakistansko granicu.

Nakon Afganistana, američka vlada se okrenula Iraku, odnosno režimu Saddama Husseina ”“ također u sklopu rata protiv globalnog terorizma. Međutim, u godinama koje su slijedile pokazalo se da režim Saddama Husseina nije imao nikakve veze s napadima od 11. septembra.

Juan Cole, profesor povijesti na Sveučilištu Michigana, kaže da je zbog rata u Iraku širom svijeta ojačalo antiameričko raspoloženje: “Upuštajući se u ovu pustolovinu, Sjedinjene Države su pridonijele tome da teroristima danas na raspolaganju stoji ogroman broj potencijalnih regruta. I to nije slučaj jedino kada se radi o muslimanskim skupinama. Rat u Iraku u cijelom je svijetu izuzetno nepopularan. Rašireno je mišljenje da je riječ o zločinu, što generira ogromnu srdžbu i otpor prema SAD-u.”

Izrazi simpatija koji su Americi sa svih strana svijeta stizali neposredno nakon 11. septembra danas se više gotovo i ne čuju ”“ tvrde Juan Cole i mnogi drugi njegovi kolege. Razlog za to je Irak.

Teroristički napadi na New York i Washington imali su posljedica i na domaćem, američkom planu. Sigurnosne mjere na aerodromima uvelike su bile pooštrene. Reformirane su obavještajne službe, a više od 20 različitih agencija savezne vlade ujedinjeno je u Ministarstvo domovinske sigurnosti. Uz to, usvojeni su novi zakoni koji su ojačali mandat policije i drugih istražnih organa.

Å irenje tih ovlasti kritizirale su organizacije koje prate poštivanje ljudskih prava, koje tvrde da novi zakoni previše zadiru u privatni život građana, te da time krše ustav. Bijela kuća pak tvrdi da su oštriji zakon potrebni kako bi se zemlja efikasno odbranila od terorista.

Bivši čelnik Pentagona u drugom mandatu predsjednika Billa Clintona William Cohen kaže da demokratsko društvo mora znati očuvati osjetljivu ravnotežu između potreba javne sigurnosti i temeljnih demokratskih sloboda: “Treba li vlada imati na raspolaganju ogromne datoteke podataka o svakom od nas? Vodi li to do situacije koja bi podsjećala na noćnu moru iz Orwellove 1984.? Gdje su tu granice?”

U Sjedinjenim Državama nije se posljednjih godina dogodio nijedan teroristički napad. Vlada ovu činjenicu ističe kao dokaz svoje uspješnosti. No, stručnjaci upozoravaju da to ne znači da je prijetnja od terorista danas manja. Kažu da treba zadržati oprezan i budan pristup i ne dopustiti da se javnost uljuljka osjećajem lažne sigurnosti ”“ u trenutku kada napadi od 11. septembra 2001. postaju dijelom povijesti.