Piše: Rubina Čengić; Nezavisne
Kada se članovi Predsjedništva BiH ili predsjednik i dopredsjednik FBiH, iako sjede u susjednim sobama, dopisuju putem medija, to je skandalozno, ali donekle možda razumljivo jer se radi o političarima koji traže više pažnje javnosti i promociju, pa bi građani iz tih pisama valjda trebali zaključiti da oni nešto rade ali nema političke volje i razumijevanja.
No, kada se usred predizborne kampanje članovi Centralne izborne komisije (CIK) BiH, koji bi trebali biti samo profesionalci na ozbiljnom zadatku, počnu dopisivati putem medija, to je već jako opasno. Šta se zapravo desilo.
Prvo je jedan član dao neku izjavu za medije, a onda je dan kasnije drugi član izdao saopštenje za javnost u kojem kaže da stav njegovog kolege nije stav CIK BiH?! Potom je i prvi čovjek Komisije pojašnjavao finansiranje, neki drugi član usred predizborne kampanje izašao sa ocjenom da treba utvrditi minimalan broj birača koji moraju izaći na izbore, da bi oni bili validni, pa onda… I sve to se dešava nakon što je predizborna kampanja počela.
Nedavno je neopravdano nezapaženo prošla prepiska između britanskog ambasadora Metjua Rajkrofta i predsjednika CIK BiH. Rajkroft je upozorio da bi izborni rezultati mogli biti osporeni, jer Ustav BiH nije usaglašen sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. A predsjednik CIK BiH mu je odgovorio da to nije umjesna preporuka, jer znači da bi svaki građanin nezadovoljan izbornim rezultatima mogao tužiti svoju državu. Predsjednik CIK BiH ima pravo da štiti i državu i posao koji obavlja institucija na čijem je čelu, ali isto tako mora povesti računa da u "preduzeću" kojim trenutni rukovodi zavlada više tolerancije, razumijevanja, povjerenja i konstruktivne saradnje. Jer bez toga, sa slikom kakva se ovih dana odašilje iz medija, građani BiH će i bez Rajkroftove preporuke biti u situaciji da razmišljaju o tužbi protiv svoje države ili CIK-a BiH. Jer izborni proces košta više od osam miliona KM budžetskih para, dakle, novca u čijem prikupljanju učestvuju svi građani ove zemlje. Izbori su proces iz kojeg proizilazi nešto što može imati dalekosežne posljedice po živote svih građana u BiH, ali i onih koji tek trebaju biti rođeni, a posao vođen ovako kako se sada vodi ne ulijeva povjerenje.
Izborna komisija u prošlim sazivima, kada su u njoj sjedili isključivo nestranački ljudi i pokoji stranac, radila je mirno, tiho, uspješno, bez skandala i dobivala pohvale svih, od domaćih subjekata do međuanarodne zajednice. No, od kako u CIK BiH sjede ljudi koji su bili u članstvu nekih partija ili jako bliski partijama, nije sve baš tako sjajno.
Potpuno je nebitno da li iza ovih disonantnih tonova iz CIK BiH stoji nedovoljno komunikacije i međusobnog uvažavanja unutar samog preduzeća, potreba za više lične promocije pojedinaca, ili potreba da se neko negdje zaštiti. Ali bi članovi CIK BiH, kao pojedinci koji su u ovom trenutku u jako važnoj misiji u BiH, trebalo da više povedu računa i o vlastitom dignitetu i o dignitetu preduzeća u kojem rade, jer pred njima je težak, ozbiljan i važan zadatak.
Add comment