Sarajevska čakija

Piše: Almedin Šišić, Nezavisne

U beskrupuloznoj borbi za glas više, koja je počela kada je ugašena priča o ustavnim promjenama u BiH, političari koji utjelovljuju vlast u ovoj državi zaboravili su na dvije osnovne stvari bitne građanima: pun želudac i sigurnost.

Narod se nažalost navikao na prazan želudac, pa i naši političari nemaju šta tu puno dodati, niti vode računa o tome. I do sada su izbore dobijali kampanjama u kojima, čast izuzecima, glavna poruka glasi: "Glasajte za nas, komšija druge vjere još uvijek čeka skriven s toljagom".

Aktuelna vlast godinama je punila stranice podobnih medija kampanjama s porukama da je vlada Alijanse za promjene od Sarajeva za dvije godine napravila "pendrekgrad". Poruke su bile sasvim jasne: šta ima policija da se miješa u svoj posao.

Glava punih ideja ko će osmisliti zvučniji predizborni slogan, ne obraćaju pažnju na činjenicu koja ih može koštati izbora. Glavni grad BiH, sada je to nažalost svakodnevna dokazana činjenica, postao je poligon za bojeva gađanja.

Bukvalno svaki dan u Sarajevu i široj okolini desi se eksplozija, pucnjava, ubistvo, obračun noževima, jurnjave automobilima u kojima tupe kriminalne glave ne obraćaju pažnju koga će usmrtiti.

Sve što se dešava u Sarajevu u posljednja dva, tri mjeseca liči na postmiloševićevski Beograd. Sociolozi su svakodnevna ubistva i atentate potkraj devedesetih godina prošlog stoljeća u Beogradu objašnjavali činjenicom da je vrag došao po svoje, nakon što je potpuno izgubljena kontrola nad kriminalcima i gangovima koji su godinama korišteni kao instrument za odstrel političkih protivnika i enormno bogaćenje.

Saradnici pokojnog srbijanskog premijera Zorana činđića bili su primorani napraviti rez akcijom "Sablja". Ali prekasno, kada su se oni koji su u praksi vladali ulicama i gradovima odvažili smaknuti predsjednika Vlade.

Glavni grad BiH danas od tog i takvog Beograda drugačiji je jedino u tome što još niko nije uperio cijev u političara. Možda upravo to treba da se desi, pa da naše guzonje i moćnici, prezauzeti borbom za vlastite pozicije, shvate da je sigurnost u Sarajevu danas katastrofalna.

Da je Sarajevo grad u kojem svaka tupa izbrijana glava ima pištolj i bombu. Grad u kojem možeš u sekundi izgubiti glavu, ujutro ili naveče. Svejedno. Na pijaci ili u kafiću, na trafici ili ulici.

U sudskim procesima kriminalaca protiv policajaca, svi su umirali od brige za kriminalce. Uključujući međunarodnu zajednicu. Policijaci su povrijedili ljudska prava kriminalaca i zato su ostali bez posla.

Posljedice takvog derogiranja društva upravo gledamo ovih mjeseci.

I tako, dok glave u Sarajevu svakodnevno padaju, neke druge glave, uvećane za desetine puta, gledaju nas s panoa i bilborda pokraj saobraćajnica i na glavnim mjestima u gradu. One iste glave čije crte lica napamet znamo. Poručuju nam da su pametni, bogati i lijepi i da ćemo biti isti takvi ako glasamo za njih.

Možemo samo da se nadamo da će već u novembru ove godine neke nove glave, mnogo manje kriminogene, a mnogo više odgovorne prema građanima, sprovesti akciju sličnu srbijanskoj "Sablji". Pa makar ona po intenzitetu bila "čakija".